Ljudolov

Dušan Vukotić Vud, jedini naš oskarovac i duša zagrebačke škole crtanog filma, radeći na crtežima za  knjigu pesama Kako se uči ljubav, zapazio je pjesmu Ljudolov iz zbirke Strašna djeca i tako je nastala podloga za crtani film Riblje oko (režija Joško Marušić).

Ljudolov

Kad su jedne noći hladne
ribari pošli u ribolov,
ribe su izašle iz mora gladne
i pošle u ljudolov.

Ponijele su udice i mreže,
razapele užad povrh kuća,
u kojima djeca usnula sad leže
u postelji od sna što je vruća.

Kroz okno viri riblja glava,
na mjesečini krljušt blista,
pojela je dijeta koje spava
kao da je crv il’ glista.

U gradu više nikog nema,
tek ribe plove ulicama,
skrile su se gdje je sjena
s velikim udicama.

Tu čekaju sad ribare
na povratku iz ribolova,
uhvatit će ih na palangare
što padaju sa  krova.

Tako će ribe pojesti ljude,
u njihovom gradu jedne noći
i nikad više, dok svijeta bude,
u grad taj nitko neće doći.