Jasmi Kihot, još negde u ataru ka Ravnom Topolovcu, oslobodila se strašnog oklopa od folije u koju je (ne baš stručno, ali čvrsto) bila umotana i krenula laka i vedra znajući da se pravi vitez po srcu viteškom i delima prepoznaje, oklop je čist višak. I tek tako, dan se odmotao u pravcu lakoće i zamotao se u mnoštvo zagrljaja. Pogled se često caklio od genijalnih programa, stajaćim ovacijama pozdravljani su mali glumci i njihove nastavnice koje su ih dugo i predano pripremale. Spontano i bez plana se pevalo, recitovalo, a trema je, opet uz zagrljaje, skroz nestajala iz prostorije. Mnogo smo naučili danas. Ponosni na divnu decu i divne ljude koji sa njima rade, i na sve koji o njima brinu, porasli smo sigurno bar 3 centimetra u visinu. Koliko je srce poraslo u širinu, to ne može da se izmeri.
Autorka: Jelena Đorđević Perc, Gradska narodna biblioteka “Žarko Zrenjanin”, Zrenjanin
Jasmi Kihot: i verni konj Rosinante hoće u školu za pesnike
Pogleda uprtog u daljinu
Zastaju svuda i konjka traže
U sebi osete bolnu prazninu:
Gde je on, Sančo, ko će da kaže?
Ovih je dana baš čudan bio:
sve neki stihovi i neke rime,
pesničku slavu budan je snio,
slavno da bude pesničko ime.
Krenuće družba pravo u škole,
pesničke susrete tu deca vode,
I Rosinante možda je tamo
pesničke je željan slobode!
OŠ “Aleksa Šantić” Ravni Topolovac
OŠ “Đorđe Košbuk” Torak
OŠ “Miloš Crnjanski” Srpski Itebej
OŠ “Đura Jakšić” Međa
OŠ “Sveti Sava”