Majstorović: Protesti rezultat decenije nagomilanih frustracija, EU da bude konkretnija

13. February 2025.
Aktuelni protesti su velika šansa za demokratsku konsolidaciju Srbije i, ako stvari krenu u tom pravcu, to će svakako preuzeti primat nad sprovođenjem reformi u procesu evropskih integracija, barem kratkoročno. Sa druge strane, dokle god se ne pojavi jasna alternativa vlastima, ne treba očekivati snažnije uključivanje međunarodnih aktera u krizu u Srbiji.
1677525218-srdjan-900x506
Srđan Majstorović Foto: N1

Razgovor vodili: Sofija Popović i Aleksandar Ivković, Izvor: europeanwesternbalkans

Ovo u razgovoru za European Western Balkans ocenjuje Srđan Majstorović, predsednik upravnog odbora Centra za evropske politike u Beogradu i član Savetodavne grupe Balkan u Evropi (BiEPAG). Dodaje da trenutno ne izgleda da postoji konsenzus da se Srbijom otvori Klaster 3, dok je cilj koji je Vlada postavila, da do kraja 2026. ispuni uslove za članstvo u EU, nerealan.

Govoreći o trenutnim protestima u Srbiji, Majstorović ocenjuje da su oni rezultat deceniju i više nagomilanih frustracija koje su, opet, rezultat prirode političkih stranaka koje čine vladajuću koaliciju.

“Evidentno je da su svi oni problemi na koje smo ukazivali u prethodnom periodu, a koji se prevashodno tiču funkcionisanja demokratskih institucija, vladavine prava, osnovnih sloboda, slobode izražavanja i slobode medija, u ovom trenutku postali krilatica studentskih protesta i svojevrsna avangarda buduće demokratske konsolodacije Srbije”, kaže Majstorović.

To se, kako dodaje, najbolje može videti u malim sredinama gde su se građani više od decenije susretali sa pravom prirodom vlasti zasnovanoj na principima sile i korupcije koji su, prema oceni Majstorovića, neprihvatljivi za demokratsko uređenje.

 

“Dok postoji nedovoljno jasna alternativa vlastima, nije realno očekivati snažniji upliv međunarodnih aktera”

Institucijama i vladama Evropske unije trebalo je više nedelja da se oglase po pitanju trenutnih dešavanja u Srbiji. Zbog čega su organizacije civilnog društva i pojedinci uputili nekoliko javnih poziva da se obrati više pažnje na ono što se dešava u državi koja je kandidat za članstvo u EU.

Prve ozbiljnije reakcije iz Evropskog parlamenta i Evropske komisije počele su da dolaze u februaru. Sa druge strane, vlasti je, kako se čini, bilo posebno stalo da poslednjih nedelja pokaže da i dalje ima prijateljske i konstruktivne odnose sa Vladama EU.

“Reakcije koje smo do sada videli iz Evropske unije nikako ne smeju biti tumačene kao podrška vladajućem režimu. EU je primila k znanju prirodu trenutnog stanja u Srbiji na osnovu interpretacije jedne od strana u ovoj političkoj krizi. Zato je dobro što su intelektualci i predstavnici različitih udruženja građana svojim reakcijama i pismima na neki način mobilisali međunarodnu javnost i time uticali da u ovom trenutku imamo sve više reakcija iz inostranstva”, kaže Srđan Majstorović.

Međutim, kako dodaje, reakcija Evropske unije, njenih zvaničnika i predstavnika država članica je uobičajena za ovu fazu političke krize.

Protesti u Beogradu, 10. januar 2025; Foto: Evropska unija

“Dok god se nalazimo u ovoj fazi krize u kojoj studenti, i svi ostali društveni akteri, svoje pozicije predstavljaju na nivou političkih principa, ne možemo očekivati konkretniju reakciju i uključivanje u razrešavanju političke krize u Srbiji. Dokle god postoji nedovoljno jasna alternativa vlastima, nije realno očekivati snažniji upliv međunarodnih aktera”, ocenjuje Majstorović.

Kako kaže, uz sve razumevanje potrebe da se u ovoj fazi komunicira na nivou principa, u jednom trenutku potrebno je te principe pretočiti u konkretne političke predloge.

“Ukoliko već studentsko-građanski pokret protiv vlasti nema lidera, odnosno ne nudi personalnu alternativu, potrebno je ponuditi politike za koji će se ovaj široki pokret zalagati. Čitav ovaj spektar društvenih aktera – studenata, profesora, prosvetnih radnika, intelektualaca, glumaca i svi drugi uključeni u ovaj proces, ipak moraju sesti zajedno i definisati određene političke predloge i planove kako bi partneri iz međunarodne zajednice videli koji su to politički stavovi te buduće alternative. Po pitanju rata u Ukrajini, evropskih integracija, regionalnih odnosa, nastavka dijaloga sa Prištinom…”, kaže Majstorović

Kada se na taj način artikulišu politike onda će biti mnogo lakše privući međunarodnu pažnju, ukazuje Majstorović, dodajući da je svestan da su učesnici u protestu veoma raznoliki po svojim ideološkim stavovima i verovatno u nekom trenutku kada dođe do artikulisanja debate sa nivoa principa u konkretne politike da će doći do određenih trvenja između raznih grupa.

“Ali bez toga, bez jasnog definisanja na koji način se vidi Srbija u budućem periodu, nije realno očekivati konkretniju zainteresovanost stranih partnera”, zaključuje on.

 

Pismo Marte Kos i rasprava u Evropskom parlamentu

Nova evropska komesarka za proširenje Marta Kos reagovala je prošle nedelje, kako je sama rekla, na brojna pisma koja su došla na njen sto. U otvorenom pismu, Kos je poručila da je “važno da se obezbede uslovi za inkluzivni dijalog”, kao i da “put Srbije ka članstvu u Evropskoj uniji  nudi rešenja za mnoga pitanja koja su danas u središtu diskusije”. Deo javnosti izneo je razočarenje sadržajem pisma, očekujući snažniju reakciju Evropske komisije.

Prema Srđanu Majstoroviću, sa druge strane, to pismo, koliko god građani bili iziritirani briselskim žargonom, je maksimum koji možemo očekivati iz Brisela u ovom trenutku.

“To ne treba shvatati kao nešto zlonamerno i loše. Ono što je moja velika zamerka je što se u tim pismima ne locira odgovornost za ono što se kritikuje. Kada se priča o nasilju i podstrekavanju na nasilje, voleo bih da ta pisma budu konkretnija i da jasno lociraju na koga se taj deo odnosi. Svi znamo ko je inicirao i podele i nasilje i mržnju, i ko snosi najveću odgovornost. Plašim se da taj birokratski briselski žargon ne doprinosi unapređenju verodostojnosti i kredibilitetu procesa evropskih integracija niti same EU među studentima i građanima u protestu”, objašnjava on.

Marta Kos na raspravi o Srbiji u Evropskom parlament; Foto: Evropska unija

U međuvremenu je 11. februara održana rasprava u Evropskom parlamentu o političkoj krizi u Srbiji, u kojoj je većina poslanika podržala studentske zahteve i istakla probleme sa korupcijom u Srbiji. Činjenica da se ta debata održava, kaže Majstorović, dobar je signal.

“To je znak da se u Evropskom parlamentu, koji ima najveći demokratski legitimitet od svih institucija u EU, ozbiljno shvata kriza u Srbiji. Samo sazivanje debate je daleko od onoga što se može okarakterisati kao uobičajena praksa. To ukazuje da se na Srbiju gleda a zemlju u političkoj krizi i da postoji poteba da se o tome razgovara u EP”, kaže on.

Dobro je, dodaje, i to što je Evropska narodna partija (EPP) čija je članica Srpska napredna stranka (SNS) prihvatila debatu, jer ovo članstvo direktno utiče na teško razumljivo tolerisanje kršenja osnovnih demokratskih principa i vrednosti u Srbiji od strane EPP.

 

“Trenutno nema konsenzusa za otvaranje Klastera 3”

Protesti u Srbiji su bacili u senku nedavna dešavanja kada je reč o procesu pristupanja Srbije Evropskoj uniji, pre svega napore da se otvori Klaster 3 u decembru. Iako je bilo najavljeno da će se to desiti početkom ove godine, sada se ta tema ne pominje.

Majstorović ocenjuje da u ovom trenutku nema konsenzusa u Savetu EU da se krene u tom pravcu. Na pitanje da li  bi proterivanje aktivista iz nekoliko zemalja EU, uključujući Hrvatsku, Rumuniju i Sloveniju, koje se desilo krajem januara, moglo dodatno da blokira Srbiju u otvaranju Klastera 3, za koje treba da postoji konsenzus među državama članicama, Majstorović kaže da to trenutno ne možemo da znamo, ali da je “ova vlast pokazala je neverovatan talenat da od tradicionalnih prijatelja napravi potencijalne neprijatelje”.

“U teoriji, otvaranje Klastera 3 trebalo bi da otvori put ka nekim promenama, ali realno mislim da je naivno verovati da će se tako nešto desiti. Jer ni prethodno otvaranje Klastera 1 (koji se odnosi na osnovne vrednosti EU) nije dovelo do demokratizacije Srbije niti do bolje primene principa vladavine prava”, kaže on.

Ono što je prioritet u ovom procesu jeste da građani Srbije vide nekakav suštinski napredak. Svaki napredak do sada nije bio i suštinski progres, kaže Majstorović.

Predsednik Evropskog saveta Antonio Košta, predsednik Srbije Aleksandar Vučić i predsednica Evropske komisije Ursula fon der Lajen, samit EU-Zapadni Balkan, decembar 2024; Foto: Evropska unija

“Naprotiv, od 2015. godine kada je Srbija prema izveštaju organizacije Fridom Haus bila polukonsolidovana demokratija, mi smo došli u situaciju da 2024. godine Srbija bude ocenjena kao hibridni režim. EK 2018. za Srbiju i sve zemlje regiona konstatuje da su na neki način zarobljene države. Posebno je zabrinjavajuća činjenica da zemlja koja je kandidat i pregovara već 11 godina suštinski nazaduje u oblasti koja se smatra osnovnom i fundamentalnom za pristupanje EU. Time se dovodi u pitanje teza da EU integracije doprinose napretku i razvoju zemalja kandidata”, kaže Majstorović.

Kako kaže, mi već 13 godina svedočimo da ova vlast pokušava da održi privid da proces nije stao.

“Razlog održavanja tog privida leži u činjenici što su evropske integracije na neki način izvor legitimiteta i ka unutra, ka građanima Srbije – glasali ste za stranku koja je proevropski nastrojena i mi činimo sve da pristupimo EU, a sa druge strane to je izvor legitimiteta spolja. Na taj način vlast ostaje partner svim spoljnim akterima koji su veoma uticajni unutar EU, sa kojima se onda te veze koriste za ekonomske dogovore, za kupovinu vojne opreme ili velike infrastrukturne projekte”, dodaje Majstorović.

 

“Momentum za proširenje postoji u EU, ali 2026. je nerealni cilj vlasti”

Paralelno sa protestima koji su izbili u Srbiji, iz Evropske unije su posle više godina stigli prvi znaci da se ozbiljnije razmatra o ubrzavanju proširenja, podstaknuto ratom u Ukrajini. Crna Gora je krajem prošle godine zatvorila poglavlja prvi put posle 2017, a proces se ubrzao i sa Albanijom. Rukovodstvo Srbije sve donedavno nije pokazivalo da je svesno nove dinamike procesa pristupanja.

“Na neki način nalazimo se u apsurdnoj situaciji da sada kada u EU postoji momentum koji je naklonjen strateškom proširenju EU, vlast u Srbiji i nekim drugim zemalja u regionu i dalje ne žele da veruju da je to moguće”, kaže Srđan Majstorović.

Onda je, u novembru prošle godine, predsednik Republike postavio kao cilj usklađivanje sa zakonodavstvom EU do kraja 2026. Majstorović procenjuje da je, u ovom trenutku i ovim okolnostima, to nerealno očekivanje.

“Mislim da je 2026. trenutno nije ništa više do lepe želje, odnosno nerealno očekivanje. Trebaće nam dve ili tri godine da se vratimo na stanje iz 2015. godine i stanje polukonsolidovane demokratije”, kaže Majstorović.

On ocenjuje da, ukoliko stvari budu išle u pravom smeru, veći deo ove godine će biti upotrebljen za demokratsku konsolodaciju Srbije. U takvom kontekstku, dodaje, iluzorno je pričati o procesu evropskih integracija jer misli da će naglasak biti upravo na demokratskoj konsolidaciji Srbiji pre nego na evropskim integracijama.

“To ne mora da znači da će proces pristupanja nužno kasniti, jer ukoliko zaista uspemo da konsolidujemo demokratiju i politički sistem, proces može biti vrlo brzo restartovan i vraćen na zdrave osnove i time ubrzan. Međutim, postoji druga opcija, a to je vaninstitucionalno razrešavanje krize, što može imati srednjoročne i dugoročne posledice na proces pristupanja EU”, kaže Majstorović.

Tekst je prenet sa portala europeanwesternbalkans.

Click