Biljana Srbljanović – Zašto je suđenje zatvoreno za javnost?

30. January 2024.
Sreda 29. novembar protest roditelja iz OOŠ "Vladislav Ribnikar". Foto: Veran Matić
Sreda 29. novembar protest roditelja iz OOŠ "Vladislav Ribnikar". Foto: Veran Matić

Izvor: Facbook post Biljane Srbljanović

Sa današnjeg suđenja Vladimiru i Miljani Kecmanović:

 

“Otac dečaka ubice je sa lisicama na rukama uveden u sudnicu, u pratnji dvojice stražara, i skinute su mu tek kada je seo na optuženičku klupu. On je seo ispred porodica ubijene dece i nije ih ni pogledao, ali je svojoj supruzi, takođe optuženoj u ovom predmetu, klimnuo glavom i oboje su se rasplakali kada su se pogledali.”

 

  1. zašto je suđenje zatvoreno za javnost, a ne samo moguća svedočenja maloletnih svedoka, na koje se tužilac u svom zahtevu protiv prisustva javnosti, poziva?
  2. zašto su okrivljenom Vladimiru Kecmanoviću, ocu ubice, kome se sudi za krivično delo – teška dela protiv opšte sigurnosti, uopšte skidaju lisice u sudnici i šta znači ovo novinarsko “tek”? Tek kad je seo, skinuli su mu lisice, implicira da je trebalo ranije?
  3. zašto se majci sudi sa slobode, kad je u pitanju takođe teško krivično delo koje je zauvek uznemirilo javnost, kao i zašto joj se u najvećem broju medija, lice skriva kao da je maloletnica ili zaštićeni svedok. Ona je okrivljena, a ne svedokinja i ne sudi joj se za zločin njenog sina, već za odvojeno krivično delo koje se samo njoj stavlja na teret.
  4. zašto ne postoji veći pritisak javnosti da znamo šta se na ovom suđenju događa, kao i zbog čega je, ako je suđenje već zatvoreno za medije, dozvoljeno advokatima odbrane da plasiraju besramne sentimentalističke tekstove u kojima svoje klijente prikazuju kao žrtve koje su kao već dovoljno propatile jer je zapravo njima sin kao uništio život? Kojim putem ti tekstovi dolaze do medija i da li na njih reaguje sud sankcijama prema advokatima odbrane ili je suđenje zatvoreno samo za objektivno izveštavanje, ali ne i za uobičajene advokatske strategije medijske odbrane i pripreme javnosti na oslobađajuću presudu za svoje klijente?

 

Otac ubice nije ni pogledao roditelje žrtava, majka je juče pretila prstom kamermanu koji ju je snimio na javnom mestu, a zaplakali su samo kad su jedan drugog ugledali u sudnici. Mnogo sam žalosna.

 

Zašto ne možemo da čujemo odgovore na pitanja ŠTA SU ZNALI I ŠTA PRIKRIVALI, nego čitamo pripremljene pi-ar narative u najmljenim medijima?

 

Evo kako izgleda kad advokati okrivljenog diktiraju medijsku odbranu i pripremaju javnost na oslobađajuću presudu za oca ubice. Onog, koji ga je naučio da puca, koji ga je uvežbavao da koristi oružje, koji je svoje pištolje držao neobezbeđene, na dohvat ruke sinu psihopati, koji dva puna dana nije znao da je zlotvor to oružje uzeo i držao u svojoj DEČIJOJ sobi, koji ga je, kako su iste ove novine pisale, “moj mali Legija” i obučavao da puca u pokretne mete ljudskih obrisa. Mama danas preti prstom kamermanu koji je snima na izlasku iz suda, a tata je isposnik koji loše spava u zatvoru čak čitavu jednu noć.

Kako spavaju roditelji dece koje je on omogućio da budu streljana? Šta znači da “zatvor nije njemu kazna”? Je l hoće u manastir možda? Bolje se jede, to sigurno, pa da povrati kilažu.

PS: Zašto je suđenje zatvoreno za javnost? Na čiji zahtev? Ne sudi se maloletniku, nego njegovom ocu i njegovoj majci. Zašto ne možemo da čujemo odgovore na pitanja ŠTA SU ZNALI I ŠTA PRIKRIVALI, nego čitamo pripremljene pi-ar narative u najmljenim medijima?

 

 

Click