»Ad hoc« politika ili nova era u regionalnoj politici?

Piše: Zvonko Sarić

Poruke mira i tolerancije, uz naglasak na nužnost odleđivanja odnosa između Hrvatske i Srbije, poslane su s ovogodišnjeg tradicionalnog Božićnog prijama Srpskog narodnog vijeća, a nakon povratka u Beograd ministar vanjskih poslova Ivica Dačić izjavio je za medije kako je predsjednik Srbije Aleksandar Vučić zatražio da se radi na odleđivanju odnosa s Hrvatskom.

Nova era u regionalnoj politici?

O ovome događaju i budućnosti srpsko-hrvatskih odnosa razgovarali smo s Jankom Veselinovićem, narodnim zastupnikom u zastupničkoj grupi Ujedinjeni u Skupštini Srbije, predsjednikom socijaldemokratske političke organizacije Pokret za preokret.

Počinje li nova regionalna politika Srbije i je li posjet ministra Dačića Zagrebu, na traženje predsjednika Srbije Vučića, što je isticano, iznenadni zaokret Srbije, kojom počinje nova regionalna politika Srbije? Veselinović kaže kako to može biti zaokret i početak nove regionalne politike, a ne mora.

»Činjenica da je Vučić dao nalog ministru Dačiću govori da je u pitanju ‘ad hoc’ politika, koja je najčešće kratkog daha. Dakle, na isti način Aleksandar Vučić je mogao narediti Ivici Dačiću da kod Bajakova napravi polukrug i da se vrati u Beograd, umjesto da ode u Zagreb. Bez obzira na to, želim vjerovati da je u pitanju neka nova era u regionalnoj politici. I dat ću sve od sebe da to podržim. Ne bi me, međutim, iznenadilo da pred neke naredne izbore u Srbiji ili Hrvatskoj SNS ili HDZ nacionalističkom i zapaljivom retorikom začine svoju izbornu kampanju.«

Veselinović kaže kako priča koja je godinama u opticaju o otopljavanju odnosa u regiji pozitivno utječe na svakodnevni život građana, ali da ne trebamo zaboraviti da su odnosi među građanima dvije države bolji nego odnosi političara na vlasti.

»Bilo bi dobro da političari na vlasti makar ne kvare te odnose, ako ih ne umiju ili ne žele popraviti. Iskreno, mislim da je to i vrhunski domet ove garniture na vlasti. Evo samo da se ograničim na Vladu Srbije, da ne gledam u dvorište susjeda. I naravno od toga izuzimam Tomislava Žigmanova, koji ima iskrenu volju za poboljšanjem odnosa između Srbije i Hrvatske. Ali ne zaboravimo tko sve sjedi u toj Vladi. Mene i Pokret za preokret interesira svakodnevni život građana. Da prestane vrijeđanje na nacionalnoj osnovi, da se ne događaju fizički napadi na toj osnovi, ali i da ljudi u kamionima ne čekaju danima na granici Srbije i Hrvatske i da imamo brži protok robe i ljudi. Isto tako bilo bi važno da Srbi u Hrvatskoj i Hrvati ovdje u Srbiji imaju održiv opstanak, da im se sela ne prazne i da najstručniji odlaze u druge zemlje Europske unije ili SAD. Ako se pobrinemo za te stvari, lakše ćemo rješavati brojne zaostale probleme iz prošlosti.«

Prepune korpe problema

S Veselinovićem smo razgovarali i o pozitivnim dimenzijama susreta u Zagrebu i što bi konkretno bilo značajno u procesu otopljavanja (odleđivanja) odnosa, jer ima mnogo korpi problema.

»Korpe su prepune. Ne postoji ni teoretski problem između dvije zemlje, a koji ne postoji između Srbije i Hrvatske. Granice, izbjeglice, prognanici, jezik, pismo, simboli, rušenje spomenika onih drugih, nestali, obnova imovine, vraćanje imovine, obnova uništene infrastrukture, optužnice, različito gledanje na rat u Ukrajini, priznanje dijela teritorije Srbije kao neovisne države od strane Hrvatske… Ako ti problemi godinama stoje, odnosno stoje posljednjih 10 godina, hajdemo da rješavamo jedan po jedan ili da makar ne stvaramo nove. To bi bila pozitivna dimenzija susreta u Zagrebu. Osobno ću kao predsjednik Parlamentarne grupe prijateljstva s Hrvatskom inicirati parlamentarnu suradnju s Hrvatskim saborom. To što nismo dio vlasti i što ne želimo da budemo dio ovako nedemokratskog režima ne znači da nismo spremni pomoći u ovom procesu. Prije svega zbog toga što nam prolaze dani i godine i neki mladi ljudi rastu. Zašto da rastu u zatrovanim odnosima između naše dvije zemlje, ali i u zatrovanim odnosima u regiji.«

Veselinović je komentirao i potpisivanje Deklaracije o suradnji Srba iz Hrvatske i Hrvata iz Srbije uoči Dačićevog dolaska u Zagreb.

»Golubićka deklaracija, sačinjena i parafirana ljetos u Golubiću Obrovačkom na međunarodnom znanstvenom skupu o srpsko-hrvatskim odnosima potvrđena dan prije Badnjeg dana u Zagrebu dobar je korak i potvrda uspješne suradnje između političkih predstavnika Srba u Hrvatskoj i Hrvata u Srbiji. Sastanak ministara vanjskih poslova u Zagrebu, ali i nazočnost na prijamu Andreja Plenkovića i više ministara iz Hrvatske i Srbije otvara mogućnost za konkretne korake, prije svega imajući u vidu da je od ljetošnjeg pravljenja Deklaracije do njenog potvrđivanja u Zagrebu Tomislav Žigmanov postao ministar u Vladi Srbije. On je dio izvršne vlasti kao i SDSS u Hrvatskoj. To jest nova činjenica koja može Deklaraciji dati novi život i materijalizirati njene dobre namjere. To će ovisiti od njihove upornosti, ali većim dijelom od političkih kalkulacija većinskih partnera.«

Šef srpske diplomacije Ivica Dačić izjavio je da se tijekom posjeta Zagrebu trudio da ne govori o temama o kojima se Srbija i Hrvatska ne slažu i da nije zadovoljan obraćanjem hrvatskog premijera Andreja Plenkovića. Pitao sam Veselinovića kako tumači takav stav.

»Na poziv Milorada Pupovca bio sam na prijamu za Badnji dan i mogao sam sagledati cjelinu obraćanja svih govornika. Dobrim dijelom obraćanje Andreja Plenkovića bilo je usmjereno njegovim biračima, iako je sam tijekom obraćanja istaknuo da od ove suradnje može imati samo političku štetu i da na tu štetu svjesno računa. Ipak je učinio sve da tu štetu anulira i da se unaprijed ogradi od napada koji će doći, prije svega od Zorana Milanovića. Predsjednik Zoran Milanović nije časa časio i već je uputio poruku kako se Andrej Plenković susreo s ‘malim Slobom’. Sve to govori da političari na ovim prostorima nisu dorasli političarima koje je svojevremeno imala Francuska i Njemačka ili njemački i židovski narod, kada su trebali prošlost ostaviti iza sebe i zajedno liječiti rane. Radi istine, obraćanje Ivice Dačića bilo je primjerenije Badnjem danu i povodu za prijam, iako o politici Ivice Dačića i Slobodana Miloševića ne mogu reći nijednu lijepu riječ i da je sreće oni bi bili politička prošlost Srbije. Ali ne zaboravimo na ne tako davne uvrede koje su na račun Andreja Plenkovića stizale iz Beograda od Aleksandra Vulina, Ane Brnabić, ali i medija pod kontrolom režima. Nadam se da to neće bitno utjecati na nalog o ‘odmrzavanju’ odnosa, ali vraćam se na početak, ‘ad hoc’ politike za suradnju u regiji samo čudom mogu postati nešto od čega narodi na ovim prostorima mogu očekivati bolji život.«

Suradnja od životne važnosti

O budućnosti hrvatsko-srpskih odnosa razgovarali smo i s Veranom Matićem, novinarom, predsjednikom neprofitne nevladine organizacije Fond B92, nekadašnjim direktorom i glavnim i odgovornim urednikom televizije B92. Matić je 2020. godine bio specijalni izaslanik predsjednika Srbije u Vukovaru gdje je odao počast hrvatskim i srpskim žrtvama rata.

O mogućem iznenadnom zaokretu Srbije, kojim možda počinje nova regionalna politika Srbije odleđivanju odnosa između Hrvatske i Srbije, Veran Matić navodi kako je kada se pogleda historijat odnosa, ovaj period zamrznutih odnosa od 2018. do danas najduži nakon 1995. godine.

»Odnosi su se počeli hladiti 2011. i do 2015. godine bili su toplo-hladni. Odnosi su bili ponovno u usponu od 2016. do 2018. godine, prvenstveno zahvaljujući dobroj komunikaciji između predsjednice Kolinde Grabar-Kitarović i Aleksandra Vučića. Poslije zahlađenja, prvi znak otopljavanja bilo je imenovanje Tomislava Žigmanova na poziciju ministra za manjinska prava i društveni dijalog. I mislim da je to najvažniji znak za proces koji je sada u fokusu politike predsjednika Vučića i Vlade Srbije. Osobno sam bio veoma frustriran činjenicom da predstavnici Hrvata u Srbiji ne participiraju u vlasti Srbije. Mogu zamisliti koliko je to bilo frustrirajuće i za samu zajednicu. Izbor Žigmanova je poslao jasnu poruku i građanima Srbije, ali i vlastima u Hrvatskoj«, kaže Matić i naglašava kako je višegodišnja bliska suradnja SNV i DSHV-a pokazala vladama koliko je ova suradnja od životne važnosti.

»Božićni domjenak je bila više nego prigodna prilika da se demonstrira namjera obje vlade da učine korak više u obnavljanju i unaprjeđenju međudržavne suradnje. Broj otvorenih pitanja na kojima se dugo nije radilo zabrinjavajuće je velik. I broj vrlo važnih odluka za život naših građana, ne samo manjina, već svih u pograničnim zonama, kao i za povratnike, za one koji trebaju riješiti svoj status. Ali i za sve koji dolaze u naše krajeve ili prolaze kroz naše zemlje. Često putujem u Hrvatsku i viđam gužve na granicama, koje se mogu rješavati povećanim kapacitetom na granici obje zemlje, vidim gužve na naplatnim rampama – koristimo istovjetne sisteme za elektroničko plaćanje, ali nemamo potpisan ugovor koji bi omogućio da koristimo te uređaje i u Hrvatskoj, ali i kroz Srbiju, Makedoniju i Albaniju, koje su sada uključene u taj jedinstveni sistem. Dakle, događaj kojem smo nazočili omogućio je da razgovaramo u ugodnom okruženju, jednim lijepim povodom. Osobno sam imao priliku petnaestak minuta razgovarati s predsjednikom Vlade Plenkovićem i vjerujem da će razgovor biti koristan i za predstojeći sastanak Plenkovića i Vučića u Davosu, a nadam se da će se upravo tamo dogovoriti i naredni konkretni koraci u normalizaciji suradnje. U govoru na obilježavanju Badnjeg dana Plenković je više puta spomenuo riječ pomirenje. Bez obzira koliko to izgledao kao nedostižni cilj u ovom trenutku, jasno je da veoma posvećeno moramo raditi na procesu koji će jednog dana dovesti do uspostavljanja takvih odnosa koji se mogu nazvati pomirenjem. Njemačka i Francuska su nam dali model koji je moguće iskoristiti u različitim područjima.«

Isključiti sve što motivira na međusobnu mržnju

Na pitanje koliko na svakodnevni život građana utječe priča koja je godinama u opticaju o otopljavanju odnosa u regiji, Matić kaže kako je ključ u ocjenama demokratičnosti politika odnos vlasti prema manjinama, prema ugroženim, marginalnim grupama, prema osobama s invaliditetom, bolesnima… prema običnim građanima.

»Ako imamo zamrznute odnose država i vlada, to se odmah negativno odražava i na građane. Govor mržnje ne utječe na vlade, ali utječe na pojedince, otežana administracija također, uvijek postoji strah od mogućih pogoršanja pozicije građana i smanjivanja dostignutih prava predstavnika manjina. Mislim da je Subotička deklaracija, koju su potpisali u jednom pozitivnom procesu predsjednica Grabar-Kitarović i Vučić, doprinijela konkretno određenom boljitku zajednice Hrvata u Srbiji što i ministar Žigmanov često ističe. Participacija SDSS-a u Vladi Hrvatske i proces zajedničkih komemoracija pridonio je realizaciji važnih potreba običnih građana u zabačenim selima, u infrastrukturi, cestama, struji, vodi… Solidarnost prilikom zemljotresa na Baniji konkretno je pridonijela boljitku onih koji su teško pogođeni zemljotresom… Vrlo je lako napraviti analizu i dokazati koliko je važna civilizirana suradnja upravo u funkciji boljeg života i rješavanja svih problema. Možda smo kao narodi na ovim prostorima izgubili neki pogodni trenutak da realiziramo proces pomirenja kroz suočavanje s bliskom lošom prošlošću, ali sada se već moramo kao narodi suočiti sa svim izazovima koji nas zajedno čekaju u budućnosti i udružiti snage i energiju i ujediniti se oko nepogoda koje nam se globalno i regionalno i nacionalno događaju kao produkt neodgovornog odnosa prema našem planetu. Mislim da ćemo ta dva procesa morati paralelno voditi i da ne dozvolimo da bilo koji razlog zaustavi međusobnu suradnju. I da učinimo sve da isključimo sve ono što motivira na međusobnu mržnju i zapostavljanje poslova koji su u javnom interesu naših građana bez obzira na granice.«

Osloboditi se mehanizama međusobnih uvjetovanja

Nije malo toga što bi konkretno bilo značajno u procesu otopljavanja (odleđivanja) odnosa između Hrvatske i Srbije.

»Mislim da su ministar Grlić Radman i Dačić razgovarali o preliminarnim koracima, skeniranju stanja kada je riječ o neaktivnosti zajedničkih radnih tijela i na tome vjerujem da rade nadležna tijela. Mislim da je veoma važno da se dogovore i u svezi s efikasnijim načinom rada u budućnosti. Moramo se osloboditi mehanizama međusobnih uvjetovanja. Postoje teme koje su teže i bolnije od drugih i njima treba dati prioritet, ali mora se paralelno raditi i na rješavanju svakodnevnih problema. Blokiranje suradnje u području infrastrukture i drugih obostrano važnih tema, putem uvjetovanja rješavanja jednog od pitanja samo će nas voditi u nova zamrzavanja i nove krize. Veoma je važno uspostaviti odnose povjerenja između vodećih ljudi i institucija naših zemalja«, kaže Matić i naglašava kako se bolno pitanje nestalih mora zajednički rješavati, zajedničkim istražnim timovima, otvaranjem dokumentacije, potpunom empatijom prema obiteljima i posvećenošću svakoj nestaloj osobi.

»Sporno pitanje koje ne možemo riješiti međusobno, a izgleda da je to pitanje granice, treba što prije prepustiti međunarodnoj arbitraži. A kada je riječ o granici, stvoriti što veću protočnost s obje strane, rekonstruirati prugu Beograd – Zagreb. To je dionica na europskom koridoru, i vjerujem da bi podrška EU bila izuzetno velika i zbog putničkog prometa, a mnogo više zbog teretnog prometa koji je ekološki mnogo bolji od putnog transporta. U nekoliko mjeseci se mogu napraviti povoljniji uvjeti za sve granične prijelaze uz naravno obostrano vođenje računa o tome da migranti ne urušavaju bilateralnu pograničnu suradnju. Naše dvije zemlje moraju imenovati i ovlastiti predstavnike koji svojim ponašanjem i politikama mogu uspostaviti dobre odnose s drugom stranom i ovlastiti ih da uspostave najviše moguće stupnjeve međudržavne suradnje – trajno na svim razinama.«

Govoreći o potpisivanju Deklaracije o suradnji Srba iz Hrvatske i Hrvata iz Srbije Matić kaže da su Milorad Pupovac i Tomislav Žigmanov bili veoma važni akteri koji su svojim osobnim angažmanom i putem organizacija koje vode utjecali da komunikacija ne zamre u potpunosti.

»Međusobno poštovanje naših manjina, njihova suradnja i empatija proističu iz potpunog razumijevanja položaja i potreba manjina. Razumijem da sada i naše političke elite svoje odluke donose više se rukovodeći razumijevanjem položaja vlastitih manjina u drugim državama. Pupovac i Žigmanov daju snažan doprinos zaokretu u politikama i vjerujem da će i dalje biti važna snaga u procesu uspostavljanja normalizacije u odnosima, jer će to značiti i boljitak i za svaku manjinsku zajednicu u Hrvatskoj i Srbiji.«

Veran Matić je prokomentirao i izjavu šefa srpske diplomacije Ivice Dačića da se tijekom posjeta Zagrebu trudio da ne govori o temama u kojima se Srbija i Hrvatska ne slažu i da nije zadovoljan obraćanjem hrvatskog premijera Andreja Plenkovića.

»Bilo je u govorima i Dačića i Plenkovića nekih akcenata koje osobno ne bih tom prilikom izgovorio, jer jednostavno neke izjave nisu za to mjesto i povod okupljanja. Ali mislim da svi moramo biti tolerantniji u svezi s različitim stavovima koji se odnose na našu neposrednu prošlost. Vjerujem da je moguće živjeti i s dvije interpretacije događaja od prije 30 godina. Već sam rekao da svi imamo mnogo veće probleme koje moramo rješavati da bismo sebi dozvolili luksuz da nas različitosti u onome što smo doživjeli, u interpretaciji tih događaja blokiraju, ili nedajbože, proizvode nove sukobe. Veoma je važno da se u dogovorima između političkih elita inzistira na smanjenju svih izjava koje proizvode kontrareakcije i negativne spirale. Isto tako je važno pronaći mjeru u dimenzijama komemorativnih praksi koje znaju proizvesti negativne kontrareakcije. Upravo suprotno, treba da potenciramo na zajedničkom žaljenju za žrtvama, na praksama isprike za počinjena zla u naše ime i da stvaramo put ka pomirenju.«

Prvi znaci odleđivanja u odnosima između Hrvatske i Srbije su se pokazali, a vidjet ćemo hoće li put ka pomirenju uskoro obasjati makar i zubato sunce.

Članak je prenet sa portala Hrvatska riječ.