Sigurnost i preseljenje

1. December 2019.
Krunoslav Fehir, krunski svjedok u postupku protiv Branimira Glavaša, već godinama pokušava naplatiti troškove života koje je kao policajac prestao dobivati 2012. godine. Iako se u PU istarsku preselio zbog policijske procjene da mu je u Osijeku ugrožen život, MUP mu je ukinuo prava tvrdeći da su istekla kad je premješten na drugo radno mjesto.
osijek
Osijek. Foto: Drazenvk CC 3.0

Piše: Hrvoje Šimičević, Novosti

Krunoslav Fehir, najodgovorniji pojedinac za pokretanje priče o ratnim zločinima za koje se i dalje sudi Branimiru Glavašu, već godinama od Republike Hrvatske pokušava utužiti neisplaćene troškove života koje je kao policajac prestao dobivati 2012. godine. Njegove argumente uvažio je i Općinski sud u Puli. U rujnu ove godine donio je presudu prema kojoj mu MUP treba isplatiti više od 400.000 kuna na ime uskraćenih naknada za prehranu koje je trebao dobivati od kolovoza 2012. do veljače 2018. godine zbog službenog preseljenja iz Osijeka u Istru. MUP mu je ukinuo prava tvrdeći da su istekla kad je premješten na drugo radno mjesto. Suprotno tome, prvostupanjski sud je obrazložio da razlozi za njegov odlazak iz Osijeka nisu prestali važiti samo zato što je u istoj policijskoj upravi promijenio radnu poziciju.

Priča oko Fehirovog odlaska na dužnost u Istru počela je svega četiri mjeseca od intervjua koji je pod naslovom ‘Ubijali smo po Glavaševom naređenju’ dao Feral Tribuneu

Bila je to druga presuda za istu priču. Prvu je ukinuo Županijski sud u Splitu 2018. godine, tražeći od niže pulske instance da preispita dijelove presude. Nakon istog pravorijeka u Puli, u kojem je u cijelosti prihvaćen Fehirov zahtjev, konačna odluka sada je na Županijskom sudu. Maknu li se po stranu pravna obrazloženja temeljem kojih Republika Hrvatska i dalje inzistira na sudskom poništenju odluke, ključni i ujedno najužasniji dio ove priče nalazi se u zadnjoj presudi prvostupanjskog suda u Puli. Kao razlog preseljenja iz Osijeka u Istru, koji je glavni argument presude u naizgled benignoj građanskoj parnici, navodi se činjenica da je Fehiru kao policajcu u Osijeku bio ugrožen život. Sud je naime zaključio da mu se ne može jamčiti sigurnost u osječkom MUP-u sve dok traje suđenje Branimiru Glavašu. Sudeći prema žalbama Republike Hrvatske, navedena konstatacija predstavlja im argument od sporednog značaja. Policija ga je dakle najprije lišila prava, a onda je Državno odvjetništvo u ime RH na suđenju pokušalo zaštititi takvu odluku, zbog policijske procjene da mu je u Osijeku ugrožen život.

Priča oko Fehirovog odlaska na dužnost u Istru počela je 2005. godine, svega četiri mjeseca od intervjua koji je dao novinaru Feral Tribunea Dragi Hedlu. Pod egidom ‘Svjedočanstvo pripadnika Branimirove bojne’ i naslovom ‘Ubijali smo po Glavaševom naređenju’ 15. srpnja 2005. godine otkrio je detalje o mučenju i ubojstvima pojedinih osječkih civila srpske nacionalnosti. ‘One večeri kad je ubijen čovjek koga su prozvali atentatorom na Glavaša, osiguravao sam zgradu Sekretarijata za narodnu obranu. Nije to bio nikakav terorist, nikakav atentator. Bio je civil koga su, zajedno s još jednim, tog popodneva doveli zatvorili u jednu od garaža i mučili. Tukli su ih palicama i šakama i na kraju natjerali piti sumpornu kiselinu iz akumulatora odloženih u garaži. Sve sam to vidio jer sam na tom mjestu čuvao stražu. Onda je iznenada jedan od dvojice civila, u smrtnom hropcu, izletio iz garaže i ja sam zapucao, jer sam imao naređenje otvoriti vatru ako netko pokuša pobjeći’, otkrio je Fehir okolnosti stradanja Čedomira Vučkovića, dodajući da je Glavaš odmah naredio likvidaciju drugog zatočenog civila, Đorđa Petkovića. Bio je to prvi iskaz nekog pripadnika Branimirove osječke bojne koji će kasnije dovesti do niza drugih svjedočenja i suđenja Glavašu u slučajevima Garaža i Selotejp. U tijeku opisanih događaja Fehir je imao 16 godina.

Nedugo prije objave teksta u Feralu, dao je iskaz u DORH-u pod upravom Mladena Bajića. Iako je pucao u Čedomira Vučkovića, obdukcija je pokazala da ga nije ubio. Preminuo je od kiseline iz akumulatora koju je pio pod prisilom. Po objavi priče u Feralu, u kojoj se nije spominjao njegov identitet, Fehir je već bio pod policijskom zaštitom u Zagrebu. No Glavaš, njegovi medijski štićenici i otac Krunoslava Fehira ubrzo su otkrili njegov identitet. Uslijedila je javna hajka i potraga za Fehirom.

– Susjedi su mi rekli da su Glavaševi ljudi danima stražarili ispred moje kuće. Nisu prezali ni od čega – prisjeća se Fehir, koji nikad o tome nije pričao s ocem.

– Jednom smo razgovarali u vezi obiteljske kuće. Nemam s njim što pričati. Tada je pokazao tko je i pod čijim je utjecajem – kaže Fehir.

Zbog procjene da mu je ugrožen život, policija mu je ponudila ulazak u program zaštićenih svjedoka. Prema planu, trebao je napustiti Hrvatsku s novim identitetom.

– Nisu mi htjeli reći gdje odlazim dok ne potpišem dokumente. Nisam pristao na takav dogovor – prisjeća se Fehir.

U to vrijeme svježe imenovani načelnik PU osječko-baranjske Vladimir Faber pozvao ga je u ured i rekao mu da po svaku cijenu mora otići iz matične policijske uprave na područje sjeverne ili jugozapadne Hrvatske, što dalje od osječkog područja. U listopadu 2005., četiri mjeseca nakon teksta u Feralu, privremeno je premješten u Policijsku postaju Pula. Time je, temeljem Zakona o policiji i Zakona od državnim službenicima, ostvario prava na smještaj i prehranu.

U vrijeme kada mi je odbijen povratak u osječku policiju, Glavaš je imao enormnu političku moć. Kontrolirao je pozicije gradonačelnika i župana te je redovno kadrovirao po policiji – kaže Fehir

Iako u rješenju o privremenom premještaju nigdje ne piše pravi razlog prelaska iz Osijeka u Pulu, Fehirova sigurnost bila je jedini povod za takvu odluku. Prema dokumentima, preseljen je zbog ‘potrebe službe’. Zakonske odredbe predviđale su inače maksimalni rok od jedne godine privremenog premještaja. Fehir je u tom svojstvu radio pet godina, do 2010.

– Već 2007. trebao sam dobiti stalni premještaj. Nadređeni koji su potpisivali ta rješenja tri puta su kršili Zakon o policiji – kaže Fehir, ističući da je rješenja potpisivao i Ante Delipetar, koji trenutno obnaša dužnost savjetnika ministra unutarnjih poslova Davora Božinovića.

No pravi razlozi za sudsku tužbu tek su uslijedili. Nakon privremenog rada u Puli i Rovinju, Fehir je 25. listopada 2010. iz matične osječko-baranjske policijske uprave trajno premješten u istarsku. Prava na subvencioniranje prehrane izgubio je 1. kolovoza 2012. godine. Razlog je bilo uvođenje novog Pravilnika o unutarnjem redu MUP-a, temeljem kojeg je Fehir evidentiran na mjestu policijskog službenika za graničnu kontrolu. Nadređeni su smatrali da su premještajem na novo radno mjesto u istarskoj upravi prestala važiti sva prava koja je imao temeljem premještaja iz Osijeka. No službena dokumentacija MUP-a, koju je Fehir prikupio za potrebe suđenja, pokazuje da je prije donošenja Pravilnika, još od listopada 2010. godine, po rješenju o premještaju iz Osijeka odmah raspoređen na graničnoj kontroli.

– Nakon što su iznevjerili dogovor i zakon, u prosincu 2012. službeno sam zatražio povratak u Osijek – prisjeća se Fehir.

Tim je povodom otišao u zagrebačko sjedište MUP-a. Poslije razgovora sa zamjenikom ravnatelja policije, rekli su mu da, nažalost, nema nijednog slobodnog mjesta u Osijeku.

– Vidio sam sistematizaciju, u Osijeku je bilo slobodnih radnih mjesta. Napominjem da ni u jednom trenutku nisam tražio konkretno radno mjesto koje je možda zauzeto. Ali nisu željeli da se vratim – kaže Fehir.

Na pitanje misli li da je Glavaš kumovao odbijenici, odgovara da se ne bi čudio.

– Podsjetit ću vas da je u to vrijeme imao enormnu političku moć u Osijeku. Kontrolirao je pozicije gradonačelnika i župana te je redovno kadrovirao po policiji – veli Fehir, koji je paralelno s gubitkom dotadašnjih radnih prava doživio medijski progon u režiji čovjeka kojeg je prokazao za naređenje likvidacija nedužnih civila.

Iako se za vrijeme suđenja Glavašu pojavio u medijima kao krunski svjedok, malo je tko u Hrvatskoj znao za Fehirovu lokaciju nakon 2005. godine. U listopadu 2012. Glavašev HDSSB je održao konferenciju za novinare na kojoj su otkrili adresu njegovog boravišta u Poreču. Povod je bio lažan: optužili su tadašnji HDZ da su Fehiru za ‘lažno svjedočenje’ protiv Glavaša 2011. dali stan. MUP je demantirao navode iz Osijeka, ističući da mu je zakonito ustupljen privremeni smještaj kao policajcu koji je po potrebi službe premješten u drugo mjesto rada udaljeno više od sto kilometara od mjesta njegova stanovanja.

– Glavni motiv HDSSB-a i Glavaša je bio da se javno otkrije gdje živim – kaže Fehir, dodajući da je netko u Glavaševu stranku tada dostavio i podatke o njegovom radnom putu i gradovima u kojima je živio od 2005. godine.

Zbog svega je policiji i DORH-u podnio kaznenu prijavu. Nakon više od godine dana, Državno odvjetništvo mu je odgovorilo da su informacije o stanu objavljene nedugo nakon što je Sindikat policije Hrvatske od MUP-a zatražio te podatke. Iako nisu utvrdili tko je dokumente dostavio tadašnjem bjeguncu Branimiru Glavašu u Mostaru, zaključili su da je riječ o istim podacima koje je sindikat dobio temeljem Zakona o pravu na pristup informacijama.

Nakon političke hajke i odbijenice za povratak u Osijek, Fehir je 4. ožujka 2013. u porečkoj postaji zatražio i dobio premještaj na radno mjesto vođe ekipe za očevide u cestovnom prometu. Na suđenju koje je Fehir inicirao 2016. godine Republika Hrvatska je koristila njegov novi premještaj na drugo radno mjesto kao dodatan argument za opravdanost uskrate prava koja je ovaj policajac imao do 1. kolovoza 2012. Suprotno tome, Fehirov odvjetnik tvrdio je da država u ovom sporu cijelo vrijeme miješa mjesto rada i radno mjesto, ističući da je njegov klijent samo mijenjao radne pozicije u istoj policijskoj upravi u koju je došao iz Osijeka.

Općinski sud u Puli u dva je navrata presudio u Fehirovu korist, pokazujući između redaka da su teze predstavnika države cinične i nebitne za meritum spora. Država se naime pozivala i na odredbu prema kojoj se ukidaju ovakva prava ako policajac samoinicijativno zatraži premještaj ili ako je premješten za vrijeme trajanja obveze proistekle iz ugovora o školovanju. Sud je prihvatio argumente Fehirovih odvjetnika da on nije osobno tražio premještaj iz Osijeka, niti se u Istru išao školovati.

‘Tužitelj je premješten radi zaštite njegova života kao krunskog svjedoka u postupku protiv okrivljenika Glavaša. Sukladno tome kao i činjenici da je tužitelj pokušao 2012. godine zatražiti vraćanje u PU osječko-baranjsku te da je odbijen, kao i navodima svjedoka Fabera da se taj kazneni postupak ponovno vodi i da i dalje postoje sigurnosni razlozi da se tužitelj ne može vratiti u Osijek, stav je ovoga suda kako sva rješenja donesena nakon premještaja tužitelja iz Osijeka u Poreč ne utječu na njegov status da je premješten iz PU osječko-baranjske u PU istarsku iz sigurnosnih razloga, dakle radi zaštite njegova života. Dakle, nije se radilo o njegovoj volji ili zahtjevu za premještaj, već je do toga moralo doći zbog njegove zaštite’, stoji u presudi.

Svjedočeći u ovom postupku 2017. godine, aktualni savjetnik ministra unutarnjih poslova Vladimir Faber izrekao je, po standardima iole pristojnijeg demokratskog društva, poprilično zastrašujuću ocjenu. Rekao je da u Osijeku ‘postoji puno ljudi koji su simpatizeri okrivljenika Glavaša pa i nadalje postoji jednaka ugroženost za život tužitelja kao i ranije’. ‘Razlozi će postojati i nakon pravomoćnog završetka tog postupka, barem nekoliko godina. Smatram kako i dalje postoje razlozi za premještaj tužitelja zbog nemogućnosti rada u Osijeku jer bi to bio preveliki sigurnosni rizik’, posvjedočio je Faber. Sud koji je njegov iskaz prihvatio u cijelosti nije propustio podsjetiti da bi, u slučaju da je Fehir pristao na poziciju zaštićenog svjedoka 2005. godine, troškovi za državu bili znatno veći od naknade koju potražuje u ovom postupku.

Kao što smo naveli na početku, Županijski sud u Splitu ukinuo je u rujnu 2018. prvu presudu i vratio postupak Općinskom sudu u Puli. Pored zahtjeva da se preispita je li Fehir izgubio prava na troškove prehrane nakon premještaja na novo radno mjesto 2013. godine, splitski sud je zatražio da se utvrdi je li za stalno promijenio mjesto stanovanja iz Osijeka u Istru i je li mu država osigurala stan s mogućnošću otkupa.

Osim navođenja fizičke sigurnosti kao ključnog razloga za uskraćena prava, Općinski sud je u drugoj presudi odgovorio da je Fehir doista promijenio prebivalište, ali samo zato što ga je zakon obvezivao na to. Nakon što je otišao u mirovinu početkom 2018. godine, vratio se u Osijek, što je sudu u Puli bio dodatan argument da je u Istri živio privremeno. Što se tiče stana čiji je otkup prema navodima Državnog odvjetništva omogućen zahvaljujući MUP-u, ispostavilo se da ga Fehir nije mogao otkupiti sve do odlaska u mirovinu. ‘Stan nije bio u vlasništvu MUP-a, pa MUP nije ni mogao osigurati pravo otkupa’, naveli su Fehirovi odvjetnici te dodali da se sve do prošle godine utvrđivalo pravo prvokupa od strane županije i grada. Budući da je do odlaska u mirovinu plaćao najam, koji mu je po njegovom mišljenju trebala osigurati država, Fehir je najavio novu tužbu protiv Republike Hrvatske.

Posljednju odluku Županijskog suda u Splitu oko troškova prehrane Fehir čeka u Osijeku. U lipnju ove godine ponovio je svjedočenje na suđenju Branimiru Glavašu. Tomu je prethodilo Glavaševo podizanje tri kaznene prijave protiv njega, pod sumnjom za počinjenje ratnih zločina o kojima je Fehir pričao još 2005. godine. Uskoro će proći rok u kojem DORH treba prihvatiti ili odbaciti prijave. Fehir kaže da ga nimalo ne opterećuju takve taktike zastrašivanja. Prije više od deset godina, kad je u istom postupku svjedočio protiv Glavaša, lažno su ga prijavili da je oštetio osiguravajuću kuću Croatia osiguranje antidatirajući policu osiguranja nakon prometne nezgode.

– Vara se ako misli da će me zastrašiti. Do kraja ću ostati pri onome što sam rekao na sudu – poručuje Fehir.

Članak je prenet sa portala Novosti.