Semiotičko čitanje srpskih bukvara

12. Septembar 2021.
U SKD-u "Prosvjeta" predstavljena knjiga Nataše Puškar "Srpski bukvari 1965.-2011. Socijalno-semiotička analiza" u kojem se autorica bavi pitanjem kako se društvene promjene iz druge polovice 20. stoljeća i početka 21. stoljeća odražavaju u bukvarima s naglaskom na etnicitet i domovinu te reprezentacije rodnih i međugeneracijskih odnosa.
large_4O4A0419
Nataša Puškar, Milorad Pupovac i Mislava Bertoša na promociji knjige "Srpski bukvari 1965.-2011. Socijalno-semiotička analiza". Foto: Bojan Mrđenović/Novosti

Piše: Anja Kožul

Knjiga “Srpski bukvari 1965-2011. Socijalno-semiotička analiza”, autorice Nataše Puškar, predstavljena je u četvrtak, 9. septembra, u novom prostoru SKD-a “Prosvjeta”. Riječ je o produženom izdanju doktorske disertacije koju je Nataša Puškar obranila prije godinu dana na zagrebačkom Filozofskom fakultetu, gdje je doktorirala u sklopu poslijediplomskog doktorskog studija lingvistike, pod mentorskim vodstvom Mislave Bertoše i Milorada Pupovca. Osim njenih mentora i recenzenata, na promociji je sudjelovala i glavna urednica knjige Virna Karlić, također s Filozofskog fakulteta u Zagrebu. Izdavač knjige je SKD Prosvjeta, a za grafičko rješenje bio je zadužen Ivica Družak.

Kako joj i sam naziv kaže, knjiga se bavi analizom bukvara, jednom od glavnih pedagoških pomagala koji se koriste u nastavi nižih razreda osnovne škole za potrebe usvajanja pisma. Autorica knjige ovu je analizu provela iz perspektive socijalne semiotike koja proučava znakove u društvu i pokušava objasniti kao oni stvaraju značenje.

Urednica Virna Karlić je kazala da bukvari, ili na hrvatskom početnice, za mnoge učenike predstavljaju prvi izravni susret s pismom zbog čega je utjecaj njihovog sadržaja na djecu neupitan.

– Ova vrsta udžbenika uključuje slikovne i tekstualne sadržaje koji se mijenjaju kroz vrijeme pod utjecajem društveno-političkih okolnosti. Središnje pitanje kojim se autorica bavila u ovoj knjizi glasi: kako se društvene promjene iz druge polovice 20. stoljeća i početka 21. stoljeća odražavaju u bukvarima na dva plana – na planu vizualne i tekstualne reprezentacije, etniciteta i domovine te na planu vizualne i tekstualne reprezentacije rodnih i međugeneracijskih odnosa. U posljednjem poglavlju autorica je ponudila popis preporuka autorima bukvara čime ova knjiga dobiva praktičnu dimenziju koja će doprinijeti razvoju boljih i kvalitetnijih bukvara koji su ukorak s vremenom – navela je Karlić.

Milorad Pupovac je naglasio da je Puškar napravila vrlo minucioznu analizu bukvara koji djecu ne samo da uvode u stjecanje znanja i vještine, nego im i pokazuje put kojim uranjanju u simbolički poredak, nerijetko ideološke prirode. Dodao je da relevantnost ovog izdanja leži i u doprinosu historiografiji, jer se odnosi na edukacijski proces u određenom vremenskom razdoblju, uključujući i njegovu dinamiku.

– Nataša je te procese ne samo detektirala, nego i oprimjerila analizama na način kako se prikazuju djeca, roditelji, njihovi odnosi, kako se oblače, kako se oslovljavaju, kako se zovu, kojim se zanimanjima bave. Sve to je relevantno za historijsku dimenziju koju je Nataša oprimjerila vizualnim i jezičnim elementima u tekstu. Relevantno je, kada su posrijedi akteri, da stvar počinje s Josipom Brozom Titom, a završava s Vukom Stefanovićem Karadžićem. U međuvremenu je čitav niz različitih aktera. Na jednoj strani počinje s radnikom i laburizmom, kao glavnom komponentom jednog razdoblja, a s druge strane završava sa Svetim Savom i s nekom vrstom identitetsko-tradicijskog elementa – obrazložio je Pupovac i dodao da bi ova knjiga trebala biti dostupna svakome tko radi u školi.

Mentorica Mislava Berotoš, stručnjakinja na polju socijalne semiotike, ocijenila je da je analiza Nataše Puškar “detaljna, minuciozna i višeslojna.”

– Socijalna semiotika je bila razrađena na analizama TV reklama, spotova i filmova. Nataša je odabrala nešto što je puno teže s aspekta analize i metodologije – prikazati i primijeniti socijalno-semiotičke modele na bukvare. To je dodatna vrijednost njenog djela. Vrlo je teško postići dubinsku analizu, nije dovoljno zaustaviti se na onome što je na površini – kazala je Bertoša.

Recenzentica je posebnu pažnju poklonila autoričinoj analizi rodnih odnosa u bukvarima. Navela je da su vizualni prikazi tih odnosa pokazali da rod kao kategorija ne egzistira samostalno, već da ulazi u odnose s drugim kategorijama i konstruktima.

– U ovoj analizi rod je najviše ulazio u odnos s kategorijom dobi. Mislim na dva odnosa kojih nema, koji nisu posvjedočeni u analizi: odnos između bake i unuka te djeda i unuke. To su odnosi koji se nisu pojavili u cijelom vremenskom razdoblju u bukvarima – uočila je Bertoša.

Objasnila je prikaz rodnih odnosa između dječaka i djevojčica na dvjema pričama iz 1996. i 2011. na jednom vizualnom odnosu. U bukvaru iz 1996. dječak nalazi ranjenu pticu, odnosi je kući i hrani, a djevojčica ne radi ništa, pojavljuje se u ulozi statista. Bertoša komentira da je to eklatantni školski primjer rodne nejednakosti. Potom je navela priču iz 2011. kad su stvari posve promijenjene, ako se posmatra rodni aspekt. Tada oboje nalaze pticu, oboje se angažiraju oko hranjena i liječenja.

– U razmaku od 15 godina isti autori revidirali su svoju priču. Ovo, naravno, nije jedini pomak prema ravnopravnijem prikazu odnosa dječaka i djevojčicu u bukvaru – rekla je Bertoša.

Autorica knjige kazala je da se joj se tema kojom se bavila nekoliko godina dogodila sasvim slučajno. Smatrala je, kako kaže, da bi bilo važno napraviti istraživanje o iskazivanju jezika identitetom.

– Rekla sam profesoru Pupovcu da me brine da ću se kao znanstvenica u nekom trenutku početi baviti samom sobom. Odgovorio mi je da mogu odabrati što god hoću i da sam na sigurnom putu ako mi je metodologija dobra. Profesor mi je dao početnice, počela sam ih listati, a svaka je bila prozor u neki drugi svijet. Tada sam odlučila čime ću se baviti i tako je počela moja trogodišnja avantura sa semiotikom. Htjela sam vidjeti tko su te djevojčice i dječaci, što dijete dobije u procesu opismenjavanja, kako se formiraju etniciteti… Bilo što što čovjek odabere iz srca, kao predmet znanstvenog istraživanja, kao umjetnik – ako bira iz srca čovjek se vrati samom sebi. To je nekakav novi alat za analizu i drugi doživljaj stvarnosti. Semiotika mi je dala set alata da oblikujem sadržaj koji želim u nekim drugim projektima – zaključila je Nataša Puškar.

Tekst je prenet sa portala Novosti.

Share