Ekrem Eddy Güzeldere: Građani su bijesni zbog slabe reakcije države na potres

Piše: Jerko Bakotin, Novosti

Prema posljednjim brojkama, u srijedu, sredinom dana, u razornom potresu koji je pogodio jug Turske i sjever Sirije poginulo je više od 11 tisuća ljudi, dok se broj izbjeglih samo u Turskoj procjenjuje na više od 380 tisuća. Kakva je situacija na terenu?

Nažalost broj mrtvih će se znatno povećati. Prema procjenama urušilo se približno 11 tisuća zgrada. Ukoliko je u svakoj od njih bilo samo deset ljudi, to znači da je pod ruševinama još uvijek možda i 96 tisuća ljudi. Spasilački napori se pojačavaju, a u pogođeno područje dolaze brojni nacionalni i međunarodni timovi. Turska vojska također šalje mnogo vojnika koji podižu šatore i infrastrukturu za ljude koji su izgubili domove. I mnogi, čiji domovi su samo oštećeni, ne smiju se u njih vratiti, tako da borave u sportskih halama, džamijama, crkvama ili društvenim centrima. Mnogi nastoje otići kod rodbine u druge pokrajine. No brojne autoceste su uništene, što znači da je vrlo teško putovati i da to traje zaista dugo.

Kako ocjenjujete vladine napore u prevladavanju krize?

Iz svih pogođenih gradova dolaze informacije da odgovor države nije dovoljan, a pomoć je malena i apsolutno nedovoljna za potrebe stanovništva. Nema dovoljno spasilačkih timova ili kamiona, ali problem su čak i vrlo jednostavne stvari poput opskrbe pitkom vodom ili hranom. Po izvještajima, u neka područja cijela dva dana nitko nije stigao da pomogne, pa ljudi pokušavaju golim rukama otkopati svoje rođake i prijatelje. Situacija se polako popravlja, ali za državu koja je prije 23 godine pretrpila veliki potres reakcija je slaba (1999. u potresu nedaleko İzmita bilo je više od 17 tisuća mrtvih, op.a.).

Postoje teze da su katastrofalni razmjeri štete između ostalog i posljedica korupcije u građevini. Očekujete li ozbiljnu istragu?

Postoje više nego puke sumnje da zgrade nisu građene prema propisima. Građevinske tvrtke štede na materijalu, a državne institucije ne provode dovoljno kontrola, također i zato jer su mnoge firme povezane sa sadašnjom vladom. Zato smatram da će temeljita istraga biti provedena samo ukoliko nakon svibanjskih izbora dođe do promjene vlasti. Teško je zamisliti da bi ova vlada ukoliko ostane na vlasti istraživala vlastite greške.

Predsjednički i parlamentarni izbori zakazani su za 14. svibnja. Kako bi se potres mogao odraziti na njih?

Samo dva dana nakon potresa teško je govoriti o tome. S jedne strane mnogi građani su bijesni zbog reakcije državnih institucija i vlade, no s druge strane vlast nadzire 90 posto medija koji pričaju posve drugačiju priču, onu u kojoj je država vrlo dobro reagirala. Nije lako procijeniti hoće li većina vjerovati realnosti na terenu ili slici koju šalje vlast. Ocijenio bih da previše ljudi vidi kako država ne reagira adekvatno. Turska ima takozvani “porez na potrese”, uveden nakon 1999. godine. Građani se počinju pitati što je napravljeno s tim novcem koji je trebao biti uložen u ojačanje domova i izgradnju zgrada otpornih na potrese. Možda opoziciji uspije da frustraciju reakcijama države preusmjeri u svoj izborni rezultat. U najmanju ruku mislim da potres vladajućim strankama neće pomoći u izbornoj kampanji.

Zahvaljujući dubokoj ekonomskoj krizi vladajući AKP predsjednika Erdoğana i nacionalistički MHP nisu ni prije potresa dobro prolazili u anketama. Postoje li realni izgledi za pobjedu šesterostranačkog opozicijskog bloka predvođenog CHP-om – no za to je potrebna suradnja s prokurdskim HDP-om, što je za mnoge nacionaliste iz opozicije problem?

Istina je da su vladajuće stranke loše stajale uslijed ekonomske situacije, ali zapravo posljednjih šest do osam mjeseci potpora im je rasla. To je povezano s imidžem Turske kao važnog međunarodnog aktera. Zemlja se uključila u pregovore Rusije i Ukrajine te otvorila komunikaciju sa Sirijom. Erdoğan se predstavlja važnim igračem koji odlučuje smiju li se Švedska i Finska priključiti NATO-u. Problem opozicije je da još uvijek nema predsjedničkog kandidata, a ima i poteškoća u uvjeravanju građana kako njihov program znači stvarnu alternativu. Istina je da se bez kurdskih glasova ne može pobijediti. Međutim, suradnja šesterostranačkog bloka i HDP-a ne mora imati oblik potpunog saveza. Može se raditi i o neizravnoj podršci. HDP je signalizirao da će u drugom krugu predsjedničkih izbora podržati opozicijskog kandidata ukoliko im bude prihvatljiv – dakle ukoliko bude više liberalnog profila, a ne turski nacionalist. U parlamentu će ta suradnja morati imati drukčiji oblik. I vladin i opozicijski blok imaju oko 40-45 posto podrške birača, tako da je svakom od njih za većinu potreban HDP s oko 10 posto podrške. Rekao bih da potres malko pomaže opoziciji u inače vrlo tijesnoj utrci, u kojoj svaki postotak može biti presudan.

Da li bi ova katastrofa mogla utjecati na međunarodni položaj Turske – možda u smislu poboljšanja odnosa sa susjedima uslijed gesta solidarnosti, a moguće i da potres umanjuje šanse da Ankara nastavi s napadima na sirijske Kurde?

Paralela bi bila 1999. godina, kada su tadašnji potresi doveli do približavanja Grčke i Turske – takozvanu “potresna diplomacija” vodili su ministri vanjskih poslova GiorgiosPapandreou i IsmailCem. Treba se nadati da će i ovaj potres pomoći popravljanju odnosa. Za sada se više radi o želji, ali stigle su ponude pomoći iz Grčke i Izraela, zemalja s kojima je Turska imala vrlo zategnute odnose. Turska će svoju energiju dugo vremena iscrpljivati u pokušajima prevladavanja posljedica potresa, a vojne snage bit će potrebne unutar zemlje. Rekao bih kako je vrlo malo vjerojatno da sljedećih nekoliko mjeseci dođe do prekograničnih vojnih operacija.

Tekst je prenet sa portala Novosti.