Crkveno novo ruho

Piše: Tihomir Ponoš

Za sve slučajeve s kojima sam upoznat pokrenuo sam potrebne istrage, prijavio državnom odvjetništvu i upoznao nadležni Dikasterij s rezultatima istrage”. “Neke od ovih prijava su anonimne, što značajno otežava istrage, no i u tim slučajevima učinio sam sve što sam znao i mogao kako bih došao do utvrđivanja istine, a time i pravednosti za žrtve”. “Također sam o ovome slučaju obavijestio Županijsko državno odvjetništvo u Rijeci s napomenama da je kvalifikacija koju je priznao optuženi M. Šp. tijekom kanonskog procesa teža od one koju je naveo u svojoj prijavi policiji”. “Svećeniku M. Ši. pod prijetnjom suspenzije izrekao sam zabranu dolaska u kontakt s maloljetnim osobama te zabranu javnog vršenja svećeničke službe te pokrenuo istragu”.

“Istoga dana svećeniku D. P., pod prijetnjom suspenzije izričem zabranu dolaska u kontakt s maloljetnim osobama, zabranu javnog vršenja svećeničke službe te za vrijeme istrage preseljenje u Svećenički dom”. “Otvorio sam prethodnu kanonsku istragu prema iznesenim optužbama, koje optuženi niječe. Optuženiku L. L. istog dana, pod prijetnjom suspenzije, izričem zabranu dolaska u kontakt s maloljetnim osobama, zabranu javnog vršenja svećeničke službe te za vrijeme istrage preseljenje u Svećenički dom. Istim dekretom ga razrješujem dotadašnje službe”. “Pod prijetnjom suspenzije, izričem mu zabranu dolaska u kontakt s maloljetnim osobama, zabranu javnog vršenja svećeničke službe te za vrijeme istrage boravak u samostanu. Istim dekretom razrješujem ga svake dotadašnje službe. Istoga dana poslao sam obavijest Županijskom državnom odvjetništvu u Rijeci o pokretanju prethodne kanonske istrage”. “Kad se starce miče iz njihovog svijeta, njima se ruši svijet. U takvom stanju u kakvom je bio nisam smatrao da je on prijetnja za okolinu”.

Za razliku od Hranića, Uzinić novinare i medije ne proziva za širenje poluistina o njemu i njegovom dijecezanskom svećeniku Rajčevcu, već im zahvaljuje na pomoći u razotkrivanju slučajeva svećeničkog seksualnog zlostavljanja i predlaže da se ukine zastara za slučajeve zlostavljanja

Sve citirane izjave, osim posljednje, dio su izvješća o prijavama i poduzetim radnjama vezano za slučajeve zlostavljanja maloljetnika i odraslih osoba u Riječkoj nadbiskupiji, objavljene su na konferenciji za novinare riječkog nadbiskupa Mate Uzinića 22. svibnja. Autor posljednje izjave je nadbiskup đakovačko-osječki Đuro Hranić, dao ju je na konferenciji za novinare 21. ožujka. Na toj je konferenciji  govorio o slučaju pokojnog svećenika, zlostavljača maloljetnica, Zlatka Rajčevca, a uz ostalo, odgovarao je na novinarska pitanja o tome što sve nije poduzeo nakon što je saznao za zlostavljačku praksu sotinskog župnika. Citirano je odgovor na pitanje zašto ga nije maknuo iz župe kada je Rajčevac bio u kanonskoj dobi za umirovljenje.

Suština u nizu slučajeva o kojima je javno govorio Uzinić i u slučaju koji je do javnosti dopro zahvaljujući novinaru Novosti Hrvoju Šimičeviću je identična: riječ je o svećeničkom seksualnom uznemiravanju i zlostavljanju djece i maloljetnika. Razlika je u reakciji. Uzinić je iscrpno (na 16 stranica) objavio što je sve činio otkako je nadbiskup riječki po pitanju svećeničkog seksualnog zlostavljanja, okolnosti zlodjela, što zna o tome što je činilo Državno odvjetništvo po prijavama i kakav je danas status počinitelja. Hranić je branio Rajčevca (ali i sebe) i time minorizirao ono što je on činio djeci, sve dok je to ikako mogao. Spomenuta Hranićeva konferencija za novinare bila je sazvana, kako je navedeno u pozivu, “budući da jedan novinar već duže vrijeme u javnosti iznosi poluistine te neutemeljene optužbe na račun mons. Đure Hranić”. Ispričao se tek jedanaest dana poslije konferencije za novinare, a da bi se ispričao bila je potrebna serija članaka u Novostima, konferencija za novinare i dodatan pritisak Apostolske nuncijature na čelu s nadbiskupom Giorgiom Linguom.

U Uzinićevu izvješću opisuje se devet slučajeva, pet ih se odnosi na optužbe za zlostavljanje maloljetnika. Konkretno je riječ o svećeniku M. Šp. kojega se sumnjiči da je seksualno zlostavljao 13 dječaka u dobi od šest do 13 godina. Svećenik M. Š. anonimno je optužen da je više maloljetnika slao neprimjerene SMS poruke, a jednu je maloljetnicu neprimjereno dodirivao. Svećenik D. P. je sumnjičen za kaznena djela protiv maloljetne osobe. Svećenik L. L. je optužen da je u dva navrata, ukupno osam godina, slao neprimjerene poruke maloljetnicama i zavodio ih, a svećenika J. P. je za zlostavljanje maloljetnice prijavila njena majka.

Uzinić, ne samo nadbiskup riječki nego i predsjednik Povjerenstva Hrvatske biskupske konferencije za zaštitu maloljetnika i ranjivih osoba, je itekako svjestan kakvu štetu Katoličkoj crkvi mogu nanijeti slučajevi svećeničke pedofilije i njenog zataškavanja. Uzinić zasigurno dobro zna kakvu je štetu – moralnu, reputacijsku, u broju vjernika i financijsku – pretrpjela Katolička crkva u Sjedinjenim Američkim Državama i Irskoj upravo zbog toga. Povjerenstvo kojemu je na čelu Uzinić objavilo je 6. svibnja na mrežnim stranicama HBK dva priručnika (oba su prijevod talijanskih priručnika) o tome kako postupati u slučaju svećeničkog seksualnog zlostavljanja: “Rane zlostavljanja” i “Primjeri dobre prakse za prevenciju i zaštitu maloljetnika u župi – Priručnik za učitelje, odgojitelje i pastoralne radnike”.

Čini se da u slučaju Uzinića nije riječ samo o utilitarnom stavu, niti o pukoj zabrinutosti zato što pojedini svećenici krše šestu Božju zapovijed (“ne sagriješi bludno”). Višekratno je govorio o tome da žrtve moraju biti na prvom mjestu (što je nemala razlika u usporedbi s Hranićem), na konferenciji za novinare u ponedjeljak bio je vidno dirnut i potresen u trenutku kada je trebao izgovoriti da je najmlađe dijete, žrtva svećenika-zlostavljača, imalo šest godina. Za razliku od Hranića on novinare i medije ne proziva za širenje poluistina o njemu i njegovom dijecezanskom svećeniku Rajčevcu već im zahvaljuje na pomoći u razotkrivanju slučajeva svećeničkog seksualnog zlostavljanja. Uzinić ima i prijedloge koji iskoračuju iz crkvenog djelokruga. Javno se zalaže (“apeliram i na građanske i na crkvene zakonodavce”) da se ukine zastara za slučajeve zlostavljanja.

Nadbiskup riječki na glasu je kao predvodnik progresivne struje u Katoličkoj crkvi u Hrvatskoj još od vremena kada je bio biskup dubrovački. Kao i svakom nadbiskupu cilj mu je zaštititi Crkvu, a reklo bi se da su za njega dobre metode zaštite empatija, zaštita i pravda za žrtve. Dakle, nije riječ o pukoj zaštiti Crkve nego i humanosti, razumijevanju žrtve i kažnjavanju počinitelja. Svjestan je nesavršenosti Katoličke crkve, ali ju i štiti. Na konferenciji za novinare je izjavio da se ne bio “usudio reći da se zataškava” čime je zapravo rekao da ne isključuje mogućnost da se unutar Katoličke crkve, ogranka u Hrvatskoj, slučajevi svećeničkog seksualnog zlostavljanja zataškavaju. Kazao je i da nitko ne voli pokazati svoje prljavo rublje, čime je, pak, potvrdio da je svjestan toga da se Crkva ponaša po logici po kojoj se ponaša svaka druga organizacija, ali je i svjestan toga da su slučajevi svećeničkog seksualnog zlostavljanja “ne samo prljavo rublje, ovo je puno teže od toga”. A što se dosadašnje razlike između Uzinića i Hraniča tiče, možemo zaključiti – Uzinić drumom, Hranić šumom.

Tekst je prenet sa portala Novosti.