Amerika pred sudom

Piše: Tena Erceg

Progresivna internacionala, međunarodna organizacija koja okuplja ljevičarske aktiviste, intelektualce i organizacije, upriličila je nedavno Belmarsh tribunal, javno suđenje vanjskoj politici najmoćnije države svijeta, Sjedinjenih Američkih Država. Razlog virtualnog ‘suđenja’ utamničenje je najpoznatijeg svjetskog zviždača Juliana Assangea, odnosno sudski proces koji se protiv njega vodi na sudu u Londonu, a na kojemu će biti odlučeno hoće li biti izručen u Ameriku.

Assange se trenutno nalazi u zatvoru visoke sigurnosti Belmarsh, a odluka o izručenju trebala bi biti donesena početkom siječnja iduće godine. Ukoliko bude izručen, sudit će mu se prema Zakonu o špijunaži zato što je njegov WikiLeaks objavio klasificirane dokumente američke vlade o kršenjima ljudskih prava u ratovima u Iraku i Afganistanu te logoru za osumnjičenike za terorizam Guantanamo Bay na Kubi, o špijuniranju koje je Nacionalna sigurnosna agencija provodila čak i nad najmoćnijim svjetskim političarima te o tajnim planovima Demokratske stranke protiv ljevičarskog predsjedničkog kandidata Bernieja Sandersa. Maksimalna kazna koju bi mogao dobiti iznosi 175 godina zatvora.

Progresivna internacionala ovo suđenje organizirala je po uzoru na takozvani Russell-Sartreov tribunal, koji su britanski filozof i matematičar Bertrand Russell i francuski pisac i filozof Jean-Paul Sartre 1966. i 1967. upriličili u Švedskoj i Danskoj u cilju javne istrage kršenja međunarodnog prava od strane američke imperijalističke politike, prije svega u ratu u Vijetnamu.

Ovo suđenje moramo pretvoriti u suđenje onima koji su mladim vojnicima naredili da ubijaju civile, da sakate i ubijaju novinare, a cijele zajednice zaviju u patnju. Julianove progonitelje moramo pretvoriti u optuženike – rekao je Janis Varufakis

U prvoj sesiji Belmarsh tribunala, uz Srećka Horvata koji je razgovor moderirao, svoja izlaganja imali su Roger Waters, utemeljitelj rock benda Pink Floyd i jedan od najpoznatijih političkih aktivista među muzičarima, bivši grčki ministar financija i osnivač Pokreta za demokraciju u Evropi DiEM25 Janis Varufakis, bivša veleposlanica Argentine u Londonu Alicia Castro, bivši predsjednik Ekvadora Rafael Correa za čijeg je mandata Assangeu odobren azil i omogućeno utočište u ekvadorskoj ambasadi u Londonu, Assangeova odvjetnica Jennifer Robinson, britanski filozof i povjesničar Tariq Ali, koji je kao 23-godišnjak sudjelovao i u originalnoj, Russellovoj komisiji, bivši vođa britanskih Laburista Jeremy Corbyn i njegov stranački kolega John McDonnell, Assangeove prijateljice, njemačka kazališna redateljica Angela Richter i američka glumica Pamela Anderson, te slovenski filozof Slavoj Žižek, dok se sam Assange Tribunalu obratio putem kratke videosnimke iz zatvora Belmarsh.

Za razliku od originalne komisije, čiji su sudionici bili pozvani da prezentiraju dokaze o američkom kršenju međunarodnog prava, u uvodu Belmarsh tribunala Srećko Horvat naglasio je da današnja komisija to ne treba raditi upravo zato što je WikiLeaks već objavio dokaze o tome. Horvat je citirao Sartrea koji je tada rekao da je ‘svatko od nas pogođen svaki put kada jedan vijetnamski seljak padne u rižino polje pokošen strojnicom’. Parafrazirao je i Sartreovu rečenicu da su se ‘Vijetnamci borili za sve ljude, a američka vojska protiv svih’, rekavši da se danas Julian Assange ‘bori za sve ljude, a američka vlada protiv svih’.

Nakon toga riječ je prepustio Rogeru Watersu, koji je govorio o empatiji kao ‘najdragocjenijem daru koji imamo kao ljudska bića’, osjećaju koji je i samog Assangea motivirao na ono što je radio i što ga je na koncu dovelo na optuženičku klupu. Budući da je Englez, Waters je svoju osudu prije svega uputio britanskoj vladi i njezinom premijeru Borisu Johnsonu, kojega je nazvao bijednikom. Naglasivši da njegova zemlja nikada u povijesti nije bila zainteresirana za fair play, pravo i pravdu, Waters je rekao da je ipak ‘postojalo vrijeme kada je metafora za britanski duh bio lik impresivno prkosnog psa, britanskog buldoga’. ‘No kako ti, premijeru, pokazuješ svojim primjerom, ta su vremena iza nas. Glavna pasmina ovih dana relativno je nova vrsta i zove se američka pudlica. Nažalost, nije naročito bistra, ali je zato vrlo lojalna svojim gospodarima u Washingtonu’, rekao je Waters na kraju svog izlaganja i pozvao Johnsona da ‘jednom u životu učini pravu stvar’ i oslobodi Assangea.

Janis Varufakis nakon njega je objasnio što bi trebao biti cilj ovog Tribunala, pa konstatirao kako su ljudi koji se bore za Assangeovu slobodu previše vremena i energije utrošili na apeliranje da se ‘ne uništi Julianovo tijelo i ne ušutka njegov glas’, na uvjeravanje i upozoravanje novinara i svih ostalih da se ovim progonom ugrožavaju i novinarska profesija i sloboda ‘svih onih apatičnih ljudi koje sada nije briga, a koje kada dođu po njih više neće imati tko braniti’. ‘Moramo učiniti tranziciju od obrane Juliana prema upozoravanju o posljedicama njegovog izručenja, od defenzivnosti prema prokazivanju njegovih progonitelja. Ovo suđenje moramo pretvoriti u suđenje onima koji su mladim vojnicima naredili da ubijaju civile, da sakate i ubijaju novinare, a cijele zajednice zaviju u patnju. Julianove progonitelje moramo pretvoriti u optuženike, a to nije teško učiniti jer su nam zahvaljujući WikiLeaksu dokazi nadohvat ruke’, rekao je Varufakis, pa ovo suđenje usporedio s onim koje je u Leipzigu 1933. organizirao nacistički režim protiv bugarskog člana Komunističke internacionale Georgija Dimitrova. Varufakis je rekao da je Dimitrovu bilo omogućeno da se brani od optužbi koje je predvodio Hermann Göring, dok je Assange na suđenju prisiljen stajati u staklenoj kutiji iz koje ne može komunicirati ni sa svojim odvjetnicima.

Varufakis je kasnije u razgovoru, citirajući Hannah Arendt, naglasio da nije dobro fokusirati se isključivo na velike ribe, već da treba prokazati i mnogobrojne aparatčike koji funkcioniraju kao kotačići u mašini. Predložio je da se započne sa sutkinjom uključenom u suđenje o izručenju, koja je u ‘zapanjujućem sukobu interesa jer je njezinog supruga razotkrio WikiLeaks’. Ovdje se referirao na sutkinju Lady Emmu Arbuthnot, koja je do kraja prošle godine predsjedala sudskim vijećem u procesu o Assangeovom izručenju, a od tada je u funkciji savjetnice sutkinje Vanesse Baraitser koja je preuzela suđenje. Diplomatske depeše koje je WikiLeaks objavio 2011. pokazale su da su sutkinja Arbuthnot i njezin suprug Lord James Arbuthnot od američke kompanije Bechtel i britansko-turskog Tatlidila dobivali poklone u obliku ulaznica za evente i avionskih karata za Istanbul. Lord Arbuthnot je tada kao bivši ministar obrane bio savjetnik u brojnim privatnim obrambenim kompanijama, a pokloni su stizali u vrijeme kada su te kompanije ugovarale poslove s britanskom vladom. Unatoč ovim otkrićima, sutkinja nije izuzeta iz suđenja protiv Assangea, pri čemu joj ovo nije prvi poznati sukob interesa. Arbuthnot je 2018. američkoj kompaniji Uber ponovno izdala privremeno suspendiranu dozvolu za rad u Londonu, a povukla se iz procesa tek kada su tamošnji mediji otkrili da je jedan od ulagača u Uber, katarski državni investicijski fond, ujedno klijent kompanije SC Strategy, čiji je direktor tada bio njezin suprug Lord Arbuthnot.

Za razliku od Varufakisa, bivši ekvadorski predsjednik Rafael Correa usredotočio se na osudu svog sunarodnjaka i nasljednika, sadašnjeg predsjednika države Lenina Morena, kojega je optužio ga za izdaju jer je Assangea Trumpovoj vladi ‘prodao tjedan dana nakon što je stupio na dužnost, u zamjenu za financijsku pomoć’. ‘Bio je to prvi put u povijesti da je neka vlada dozvolila stranoj policiji da uđe u njezinu ambasadu’, rekao je Correa, čime je ‘Moreno prekršio i međunarodno humanitarno pravo i ekvadorski ustav’.

Slavoj Žižek ispričao je pak ‘amblematski detalj’ o tretmanu Juliana Assangea u zatvoru Belmarsh kada ga je jednom prilikom ondje posjetio. Žižek je došao s kavom i u prostoriji s Assangeom ispio gutljaj, nakon čega nije vratio poklopac na plastičnu čašu. Čuvar ga je istog trenutka upozorio da vrati poklopac, a na Žižekovo pitanje zbog čega odgovorio je da je to ‘za njegovo dobro jer je u pitanju opasni kriminalac vjerojatno sklon nasilju’. Žižek je konstatirao kako većina ljudi shvaća da se s Julianom Assangeom dešava nešto loše, ali ipak ne shvaća to dovoljno ozbiljno. Javnosti je stoga poručio: ‘Mi ne tražimo od vas da nam pomognete, vi trebate nas da spasite ono što je ostalo od vaše slobode.’

O samom suđenju o izručenju detaljno je izvijestila odvjetnica Jennifer Robinson, koja je navela da je tijekom četiri tjedna saslušanja ispitano 40 svjedoka koji su govorili u Assangeovu korist. Eksperti za medijske slobode objasnili su kako bi ova kriminalizacija objavljivanja i posjedovanja klasificiranih materijala ‘mogla predstavljati kraj svakog novinarstva koje se bavi nacionalnom sigurnošću’, dok su politički eksperti govorili o tome kako je Trumpova administracija Assangeu nudila pomilovanje ako izda izvor koji mu je doturio e-mailove Demokratske stranke. Pravni stručnjaci opisali su kako su objave WikiLeaksa korištene za različita nastojanja da se utvrdi odgovornost za kršenja ljudskih prava, dok su oni iz vojnoobavještajnih krugova potvrdili neistinitost tvrdnji američke vlade da su Assange i WikiLeaks objavljivanjem tajnih dokumenata ugrozili vojnike na terenu.

Bivši vođa laburista Jeremy Corbyn osvrnuo se na britanski zakon o izručenju, za koji je i sam premijer Johnson, kada ga je o tome upitao u parlamentu, javno ustvrdio da je ‘neuravnotežen’. Taj zakon, objasnio je Corbyn, SAD-u omogućava da odbije izručiti svoga državljanina uključenoga u ubojstvo blizu američke vojne baze na britanskom teritoriju, dok obratno ne vrijedi.

Alicia Castro, Tariq Ali i Angela Richter najviše su se bavili medijskom kampanjom ‘atentata na osobnost’ Juliana Assangea, naročito onog dijela te kampanje koja ga je ocrnjivala kao silovatelja, zbog čega je Assange ‘izgubio dobar dio podrške u feminističkim i općenito ljevičarskim krugovima’, kako je rekla Richter.

U kratkom snimljenom obraćanju Tribunalu se obratio i sam optuženik, za kojega je na suđenju psihijatrijskim vještačenjem ustanovljena suicidalnost. Assange je rekao da ‘postoji određena utjeha i neka vrsta sreće u bivanju zatočenim i optuženim’, unatoč ‘šoku koji nastane kada se jednog jutra probudite transformirani u demona, u neizrecivo zastrašujuću stvar’. ‘Ljepota je u tome što vi ostajete isti, ali se drugi oko vas počinju mijenjati, a vi sada imate dar, supermoć optuženog, a to je moć otkrivanja karaktera drugih’, rekao je. ‘Sada nas ima mnogo’, rekao je nabrojivši trenutno zatočene novinare i hakere, ‘ali nitko od nas nije poseban, već mi oko sebe okupljamo posebne. To su ljudi koji su organizirali ovaj događaj jer su se oduprli strahu koji blokira bojažljive i one u lažnim savezima, a to su i ljudi koji ovo gledaju’, poručio je Julian Assange u znak zahvale iz svoje londonske tamnice.

Tekst je prenet sa portala Novosti.