NORMALIZACIJA ZLA: Zemlja zapela u paklu teorija zavjere

Piše: Sofija Kordić, Lupiga

I mlađim i starijim građanima homoseksualne orijentacije danas u Srbiji, ali i u državama koje su po ustavima demokratske i krasi ih članstvo u Europskoj uniji, govori se da su bolesni, da se moraju liječiti, da ugrožavaju tradicionalnu obitelj, da su zlo. Ne obraća im se tako samo kanalizacija s društvenih mreža već politička elita. Poljska i Mađarska odavno su na vrhu liste mračne strane kada je LGBTQ+ zajednica u pitanju, ali im od nedavno mala Slovačka diše za vratom.

Cijeli svijet obišla je 12. listopada vijest o ubojstvu dvojice mladića u Bratislavi ispred gay bara Tepláreň. Ubio ih je devetnaestogodišnjak zadojen teorijama zavjere i neonacističkom ideologijom. Ubojica nije s margina društva, obespravljen, siromašan, naprotiv. Pohađao je elitne škole, engleski govorio besprijekorno. Nije kupio oružje na crnom tržištu, pucao je iz očevog legalnog oružja, a otac ga je još kao dijete vodio u streljane. Otac je na izborima bio kandidat ekstremne, nacionalističke stranke. Ubojicu je odgojila mržnja. Kod kuće, u društvu, u parlamentu, na ekranima. Teorije zavjere na opskurnim platformama samo su dovršile posao. Za sobom je ostavio dokument od 65 stranica, rasistički manifest protiv Židova i LGBTQ+ osoba, protiv ljudi koje smatra “neprijateljima bijele rase”.

Matúš i Juraj žrtve su prvog terorističkog čina u Slovačkoj. Teroristu, na žalost neće biti suđeno, presudio je sam sebi. Povukao je okidač, on je ubojica, ali odgovornost je šira. Najveća je na leđima političara. Mnogi od njih su i prije i poslije zločina svojim izjavama i ponašanjem pokazali koliko je Slovačka zabrazdila. Toliko da je Fedor Gal, nekadašnji stanovnik Bratislave, jedan od vođa Baršunaste revolucije, sociolog, dokumentarist, publicist i aktivist s praškom adresom izjavio da je moral Slovačke u stanju kliničke smrti.

Jedina prava, politička, iskrena i ljudska reakcija s vrha stigla je od slovačke predsjednice Zuzane Čaputove koja je stigla na mjesto zločina. Nije razmišljala kao ostali političari, o biračima, nego je zagrlila uplakanog vlasnika bara, osudila govor mržnje u javnom prostoru, upozorila na odgovornost političara naglasivši da govor mržnje ubija. Naredni dan govorila je ispred 20.000 ljudi. U odavanju počasti žrtvama sudjelovao je i konzervativni premijer Eduard Heger koji je u svojoj prvoj reakciji na društvenim mrežama napisao da je „nedopustivo da se netko zbog svoga načina života boji za svoj život“, bez da je izravno spomenuo LGBTQ+ zajednicu. Na stranu to što je seksualnu orijentaciju izjednačio s načinom života kao da je u pitanju izbor. Kasnije je bio konkretniji i pozvao je političare i korisnike društvenih mreža da pripaze na ono što izgovaraju i pišu.

Ako je i bilo naivnih koji su pomislili da smrt dvojice mladića može uzdrmati temelje ispod nogu vladajuće elite i da će im zvuk ispaljenih metaka u središtu Bratislave remetiti miran san, brzo su shvatili da nadi nema mjesta i da je na svakom pojedinačno da nešto poduzme.

Članovi parlamenta dva dana nakon zločina glasali su protiv registriranog partnerstva. Slovačka je jedna od posljednjih zemalja EU koja istospolnim parovima ne dopušta sklapanje registriranog partnerstva. U Slovačkoj, doduše, zbog male izlaznosti 2015. godine nije uspio referendum „o obitelji“, o ustavnoj definiciji braka kao zajednice muškarca i žene, ono što je u Hrvatskoj pokušala Željka Markić, ali je na određeni način dao legitimitet mrziteljima, jednako kao što se dogodilo i u Hrvatskoj.

„Moramo prestati šutjeti i moramo se oglasiti jer zlo se širi. LGBTQ+ zajednica nikada nije trebala javnu podršku kao sada. Stoga s ponosom izjavljujem da joj pripadam i pozivam da isto urade i kolege novinari, glumci i političari. Nije ih malo u parlamentu. Ako budemo šutjeli bit će problema“, nakon zločina u Bratislavi izjavio je Rastislav Iliev, novinar slovačke televizije TA3 direktno u programu optužujući političare za nečinjenje i licemjerstvo.

A kako su reagirali političari?

Predsjednik parlamenta Boris Kollár lider populističkog pokreta pod nazivom „Sme Rodina“ (Mi smo obitelj) izjavio je kako bi i nakon zločina ponovio svoje nekadašnje homofobne izjave („Dva pedera i beba? Perverzno!“, “Njima je mjesto u instituciji, a ne na ulici. Uvijek su to bili devijanti i nikad im se ta dijagnoza nije trebala oduzeti.“). Jednom je izjavio da je ponosan što ne pripada liberalnom svijetu, a rado je gostio Marine Le Pen. Ovaj pobornik obitelji ima dvanaestero djece s deset različitih žena, a kao javni mrzitelj LGBTQ+ zajednice tajno je izmjenjivao lascivne poruke s transgender manekenkom.

Bivši premijer Igor Matovič, sadašnji ministar financija (premijerski položaj je prepustio umjerenijem Hegeru nakon skandala s nabavkom ruskog cjepiva), na svom Facebook profilu je samo par dana nakon zločina napisao: „JA SAM HETERO! Muškarac sam i osjećam se kao muškarac. Prije 23 godine pred oltarom sam obećao Pavlínki vjernost, još uvijek ispunjavam svoje obećanje i planiram tako do smrti. Uvjeren sam da djeci i u obitelji i u školi od malih nogu trebamo usaditi poštovanje ideala … da imaju postavljen kompas u svom životu. Ispričavam se.“ Ispod je stajao hashtag – „ne stidite se za sebe“.

Licemjerni i blago rečeno nesuosjećajni Matovič zna da mu, kad ovako nešto napiše, ne prijeti nikakva opasnost dok mnogi slovački građani ne smiju javno priznati da su homoseksualci, jer bi im to donijelo probleme na poslu, pa i otkaz, a u obitelji i razbaštinjenje, na ulici nasilje, a od 12.listopada i moguću smrt.

Matovič je, ne čudi nimalo, još ranije proglašen za homofoba godine. Čelnik je najjače parlamentarne stranke, populističke OĽaNO. Smatra da ga mediji ne vole jer nije LGBTQ+ orijentiran. Jednog oporbenog političara nazvao je jebenim pederom i izjasnio se da podržava prijedlog zakona o zabrani zastave duginih boja o kojem se nedavno glasalo u parlamentu.

Bivši socijaldemokratski premijer Robert Fico drugi je na ovogodišnjoj listi homofoba. Taj je izjavio: “Ne želim da ovdje hodaju ljudi koji tvrde da su žene, a među nogama imaju kitu od 20 centimetara”.

Slovačku manjinsku vladu u parlamentu podržavaju i ekstremisti poput homofobnog Štefana Kuffe kojeg krasi izjava da se bolje utopiti u vodi s mlinskim kamenom oko vrata nego biti homoseksualac. A za njegovog brata svećenika su gejevi i lezbijke gori od ubojica.

Slovački sociolog Michal Vašečka u razgovoru za Češku televiziju upozorio je da Slovačka 15 godina ne radi ništa na poboljšanju prava LGBTQ+ zajednice, da pojedini političari i dio klera šire i potpiruju mržnju u javnom prostoru. Prema istraživanju javnog mišljenja 70 posto Slovaka ne bi pripadnicima LGBTQ+ zajednice dali ista prava kao većinskom stanovništvu.

„To je najveći postotak unutar Europske unije, neusporediv je s Češkom, a da ne govorimo o zemljama poput Švedske, gdje je dva posto”, naglašava sociolog.

Slovačka je, prema mišljenju Vašečke zapela u paklu teorija zavjere.

“Mladi nacist koji je ubijao u Bratislavi htio je napasti i židovsku zajednicu i smatrao je svjetsku židovsku zavjeru uzrokom svih problema u Slovačkoj. Treba imati na umu, sudeći prema ispitivanjima javnog mišljenja, da u to vjeruje polovica slovačkog stanovništva“, naglasio je Vašečka i dodao da je vrijeme da konzervativni dio društva počne komunicirati van svoje komforne zone.

Glavna urednica slovačkog dnevnika SME, Beata Balog upozorava da baš zato što su se godinama profilirali kao konzervativna snaga, ne samo u Slovačkoj, nego i u cijeloj Srednjoj Europi stvorio se dojam da biti konzervativan ustvari znači biti protiv manjina, a ponajviše protiv LGBTQ+ zajednice.

„Ove političke skupine su godinama radile na tome da riječ liberal postane pežorativna riječ, psovka. A sad kad su se našli u situaciji da izraze onaj osnovni ljudski stav koji se ne bi trebao temeljiti na tome da li je netko konzervativac ili liberal, oni to nisu znali uraditi jer su kalkulirali“, sumira Beata Balog.

Problem je u tome što su upravo konzervativci doveli ultradesnicu u parlament. Po riječima Balog u pitanju je skupina koja želi Slovačku vratiti u srednji vijek. Rade s emocijama, sa strahom, na isti način kao i fašisti. Nemaju konkretna rješenja, jedini izvor njihove političke podrške je strah. Strah od manjina, posebno od LGBTQ+.

„Taj se utjecaj na žalost prelijeva kod nas iz susjedne Mađarske. Tamo je neprijateljstvo protiv homoseksualaca postala državna doktrina. Viktor Orban to povezuje s Bruxellesom i stvara dojam da je mađarski identitet ugrožen od strane Bruxellesa jer promovira kulturne vrijednosti koje su nespojive s vrijednostima dobrog Mađara. Mislim da i u Slovačkoj veliki dio političke reprezentacije koristi taj model“, kaže Balog.

„Ne poduzmu li nešto, budu li šutjeli i nadalje raspirivali mržnju prema LGBTQ+ zajednici onda je netko od nas sljedeći na redu“, izjavio je spomenuti slovački televizijski novinar Rastislav Iliev.

Kad su ovih dana slovački novinari, analitičari i građani govorili o zločinu u Bratislavi mahom su spominjali susjednu Češku kao mjesto gdje su tisuće mladih Slovaka pripadnika LGBTQ+ zajednice našli utočište. U šest čeških gradova dva dana nakon zločina u Bratislavi okupilo se na tisuće ljudi kao podrška zajednici. U Pragu je na Vaclavskom trgu nekoliko tisuća ljudi sinoć došlo odati počast ubijenim slovačkim mladićima i tražiti ravnopravnost za LGBTQ+ građane. Na skup je došao i vlasnik bara Tepláreň iz Bratislave gdje se zločin odigrao, Roman Samotný i zahvalio se Česima što nisu Slovake ostavili na cjedilu.

U utorak je na društvenim mrežama ispod obavijesti o demonstracijama u centru Praga jedan ekstremist napisao da sada „barem zna kamo ići sa strojnicom“. Dan poslije je saslušan u policiji i prijeti mu zatvor.

Ni u liberalnoj Češkoj, međutim, situacija za ovu zajednicu nije tako ružičasta kao što se na prvi pogled čini iz slovačke perspektive. Registrirano partnerstvo istospolnih parova je u Češkoj ozakonjeno još 2006. godine za vrijeme socijaldemokratske vlade, usprkos vetu tadašnjeg konzervativnog predsjednika Vaclava Klausa. Od tada se LGBTQ+ zajednica bezuspješno bori za legaliziranje bračne zajednice. Sadašnji predsjednik Miloš Zeman je u prošlosti nekoliko puta govorio protiv LGBTQ+ osoba, a najdalje je otišao prošle godine kada je u razgovoru za češku televiziju CNN Prima News izjavio da su mu „ti transgenderovci stvarno suštinski odvratni“.

Samo dan nakon ubojstva, u jednom intervjuu predsjednički kandidat Pavel Fischer sugerirao je da bi legaliziranje istospolne bračne zajednice moglo dovesti do trgovine djecom. Ovo je burno odjeknulo u češkom društvu i potaknuta je raspravu o tome da li ovakve izjave mogu dovesti do nasilja.

“Rekla bih da riječi ubijaju. Vjerujem i nadam se da ljudi poput gospodina Fischera ne žele da se takvo nasilje dogodi. Ali oni ne vide vezu između svojih riječi i djela poremećenog pojedinca. A poveznica je tu. Gospodin Fischer i drugi koji šire laži i pokušavaju nas stigmatizirati ne povlače okidač, ali utječu na misli drugih koji su ga povukli. Oni snose odgovornost, iako neizravnu i djelomičnu“, izjavila je za Češki radio Adéla Horáková, aktivistica za bračnu jednakost.

Dan poslije, CNN Prima News imala je neku vrstu ankete na društvenim mrežama postavljajući pitanje sudionicima da li im smeta ili ne smeta LGBTQ+ zajednica. Kasnije su se zbog toga ispričali.

„Apsolutno je zapanjujuća količina skrivene homofobije i nedostatak empatije u ponašanju CNN Prima. Ne razumijem kako iza nečeg ovakvog može stajati ime CNN-a. Ispričali su se zbog toga, istina. Ali nisu se ispričali što su odmah nakon pucnjave pozvali na navodnu debatu otvoreno homofobnu osobu koja je u biti rekla da su gay barovi neka čudna mjesta, implicirajući da ova dva ubijena čovjeka možda malo snose krivicu jer su bili na čudnom mjestu. Jednostavno užasno“, zaključila je Horáková.

Češki novinar Filip Titlbach, autor knjige o životu LGBTQ+ osoba, „Bili smo tu oduvijek“, razočaran je reakcijama kako u Slovačkoj tako i Češkoj, a najviše time što većina ljudi ne shvaća da se prava queer ljudi i nasilna smrt dvojice mladića ne tiču samo LGBTQ+ zajednice, već cijelog društva.

“Ne želim nikoga okrivljavati, ne rade to svjesno, ali puno ljudi mi piše i pita Filipe da li si u redu, Filipe ti si tako hrabar, Filipe ovo, Filipe ono… A ja se pitam, a što je s tobom, da li si ti u redu, zašto samo ja. To je apsurdno i površno da netko ima osjećaj pošto nije queer da može dignuti ruke od toga. Naposljetku i ti si čovjek, zar ne. To nije samo naš problem, to je problem svih nas“, poentira Titlbach.

Tekst je prenet sa portala Lupiga.