BORIS DEŽULOVIĆ: Prokleti Rusi

Piše: Boris Dežulović, Lupiga / Dnevnik.si

„Medijski sadržaj pod kontrolom Rusije“?!

Ostao sam zatečen. Zar je moguće da je i ruska državna novinska agencija pod kontrolom ruske države? Prokleti Rusi! Naravno da sam odmah provjerio, i nećete vjerovati: čuvenu Trgovačku telegrafsku agenciju TTA, osnovanu pradavne 1902., boljševici su izgleda stvarno preuzeli u septembru 1917. godine. Navodno je u julu 1925. TTA dekretom Prezidijuma Vrhovnog Sovjeta preimenovana u Телегра́фное аге́нтство Сове́тского Сою́за, TASS.

Vidite kako se čovjek lako zajebe. Da nije Facebooka – hvala mu gdje čuo i gdje ne čuo – poletio bi lakovjerni prst na TASS-ovu vijest i sutra se u očinji vid kleo da je krstarica Moskva potonula zbog požara kojega su u skladištu municije uzrokovale klimatske promjene. Zapanjen sam stoga čitao dalje: „Ovaj link dolazi od izdavača za kojeg Facebook vjeruje da je možda djelomično ili u potpunosti pod uredničkom kontrolom ruske vlade.“

Facebook vjeruje? Da je možda?! Djelomično?!?

Vjerovati da je nešto možda djelomično, može se za apsolutno sve na ovom svijetu. Agnostici, recimo, ne vjeruju u Boga, ali vjeruju da možda djelomično ima nečega. S takvom izvanredno fleksibilno agnostičkom ogradom jednako bi imalo smisla i upozorenje kako „sve u svemiru dolazi od sile za koju Facebook vjeruje da je možda djelomično ili u potpunosti pod kontrolom reptila iz sazviježđa Vega“. Što, nije? Molim lijepo, Facebook nikad nije ni tvrdio da jest: on samo „vjeruje da možda jest djelomično“.

I samo saopćenje Kremlja o potonuću krstarice Moskva ispostavlja se tako pouzdanije od Facebookova upozorenja: nismo, recimo, čuli da rusko Ministarstvo obrane „vjeruje da je krstarica Moskva možda djelomično ili u potpunosti“ eksplodirala uslijed požara u skladištu municije. Kad službeni Kremlj „vjeruje da je nešto možda djelomično“, onda saznamo kako se, recimo, „vjeruje da je pjesnik Vladimir Majakovski možda djelomično izvršio samoubojstvo“.

Kako bilo, svake je hvale vrijedna Facebokova inicijativa da nas upozori na sadržaje pod nadzorom vladinih cenzora i propagandista. Zanimalo me stoga kako stoje stvari s ostalim „medijskim sadržajima“. I ne biste vjerovali: nijedan medijski sadržaj izvan Rusije nije pod takvim nadzorom! Baš kao što su od svih otrova i smrtonosnih opasnosti koje vrebaju na slobodnom tržištu iz nekog razloga po život opasne samo cigarete, tako su od svih medijskih sadržaja na golemom planetu Internet iz nekog razloga pod nadzorom vlade samo sadržaji iz Rusije.

U ostatku svijeta, shvatili ste, vladaju idilične medijske slobode, na širokim poljanama slobode prpošni leptirići slobodno lete nad šarenim cvijećem slobodne misli, pa se „vjeruje“ da nijedan jedini medij tamo niti „možda djelomično“ nije pod vladinom kontrolom. Čak se ni za ratne izvještaje ukrajinskih državnih medija ne vjeruje da su možda djelomično pod kontrolom ukrajinske vlade!

Dragi Fejsbuče, odmah da ti kažem: na cijelom okruglom internetu ne postoji apsolutno nijedan jedini jebeni link za koji se ne može reći kako se „vjeruje da je možda djelomično pod nadzorom“. Naravno da postoje oni koji nisu, ali ne i oni za koje se ne bi moglo vjerovati da možda djelomično ipak jesu: vidite kako je divan policijski jezik!

Za početak, ako na Facebookovu newsfeedu ispod vijesti ruske državne agencije TASS stoji upozorenje kako je riječ o „medijskom sadržaju pod kontrolom Rusije“ – uz objašnjenje kako „dolazi od izdavača za kojeg Facebook vjeruje da je možda djelomično ili u potpunosti pod kontrolom ruske vlade“ – onda to znači samo jedno: da su vijesti ruske novinske agencije „medijski sadržaj pod kontrolom Facebooka“. Čak i nedavna Reutersova vijest kako je Google suspendirao prodaju oglasnog prostora na ruskom tržištu, prenesena na TASS-ovom Facebooku u zabavnom je obratu dobila certifikat “medijskog sadržaja pod kontrolom ruske vlade”.

Vijesti ruske agencije “vjerojatno” su tako, “možda” i “djelomično” medijski sadržaj pod kontrolom Rusije, ali su zato sigurno, nedvojbeno i u potpunosti pod kontrolom Facebooka.

Ne dakle „medijski sadržaj za kojega se vjeruje da je pod kontrolom Facebooka“, ne „sadržaj za kojega se vjeruje da je možda pod kontrolom Facebooka“ – ne niti „sadržaj za kojega se vjeruje da je možda djelomično pod kontrolom Facebooka“ – već baš i izrijekom „medijski sadržaj pod kontrolom Facebooka“.

Kako znam? Eno vam pod samim naslovom vijesti upozorenje potpisano od Facebookove policije!

Dobro, to je semantička zajebancija. Stvari su zapravo još gore. Još prije desetak godina, bit ću slobodan podsjetiti, Guardian i Washington Post provalili su golemu aferu, otkrivši kako multinacionalni internetski divovi poput Microsofta, Googlea i Facebooka poslušno surađuju s američkom vladom u sklopu kontroverznog programa prikupljanja povjerljivih podataka Prism, te po Foreign Intelligence Surveillance Actu američkoj Nacionalnoj agenciji za sigurnost pružaju slobodan pristup svim podacima svojih korisnika.

Facebook je tada priznao da su samo u prvoj polovici 2013. godine sedamdeset četiri svjetske vlade tražile podatke o četrdeset hiljada njihovih korisnika – slovenska Vlada, hvala na pitanju, tražila je podatke za njih osmoricu – ali sve otada do danas nitko nikad nije saznao koje točno podatke, čije i zašto traži američka vlada. To je, jasno, „strogo povjerljivo“.

Sam Facebook, da skratim, golema je baza povjerljivih podataka američke Nacionalne agencije za sigurnost, pa ipak nikad na Facebooku niste vidjeli niti disclaimer da se „vjeruje kako je ova društvena mreža možda djelomično ili u potpunosti pod kontrolom američke vlade“, a kamoli eksplicitno upozorenje da je riječ o „medijskom sadržaju pod kontrolom Sjedinjenih Država“.

Samo, eto, senzacionalno otkriće da je ruska državna novinska agencija pod kontrolom ruske države.

Dobro, barem se tako vjeruje. Možda. Djelomično.

Tekst je prenet sa portala Lupiga.