Politika treba biti bavljenje općim dobrom

Najveći dio svojeg života proveli ste baveći se aktivizmom. Sjećate li se trenutka kad ste se odlučili politički aktivirati?

Odlučio sam se politički aktivirati početkom 2017. godine zajedno s nekim kolegama aktivistima i aktivistikinjama, ali i ljudima koji uspješno djeluju za opće dobro u raznim sektorima, od znanosti do ekonomije. Oformili smo političku platformu Zagreb je NAŠ! i pritom nismo bili oni koji su izašli iz neke razočarane političke opcije te napravili novu stranku. Gotovo svim članovima platforme bilo je to prvi put da su u nekoj političkoj opciji. Svih tih godina, čak i desetljeća, frustriralo nas je da nije bilo aktera u političkoj areni koji bi reprezentirali ono za što se borimo i koji bi to onda gurali kroz institucije. Nakon dugog čekanja da se taj akter pojavi, odlučili smo da smo to mi.Mi ćemo kao politička platforma raditi kampanju na terenu. Pozivam sve da se uključe u politiku, jer politika je i bavljenje time kako će ti izgledati park u kvartu te da ćeš to odrediti ti, a ne gradonačelnik koji živi negdje drugdje

Ako želimo vidjeti veće promjene, je li nužno da se što više aktivista uključi u takav vid političkog djelovanja?

Bavljenje politikom bi kao i aktivizam trebalo biti bavljenje općim dobrom. Shvatili smo koliko je bitno da postoje i takvi akteri u politici. To ne znači da se svi iz aktivizma trebaju baviti politikom, jer djelovanje kroz civilno društvo itekako ima svoju funkciju. Možemo to vidjeti na primjeru zaustavljanja lošeg projekta Zagrebačkog Manhattana. Zasigurno mi je lakše bilo baviti se tom temom kroz institucije, nego izvana. Međutim, teško bismo mi iz oporbe zaustavili projekt kroz institucije vlasti da nije bilo građanskih prosvjeda koje su organizirale udruge i inicijative kao što su Zelena akcija, Pravo na grad, Udruga Siget i Zagreb te zove. Te udruge također su mobilizirale građane da tijekom ljeta šalju svoje primjedbe o GUP-u.

Obustava izmjena GUP-a bi bila teško moguća da je samo bio pritisak udruga i građana ili samo nas iz oporbe u Gradskoj skupštini. Riječ je o sinergiji. Udrugama bi teže bilo voditi kampanje da nema oporbenih zastupnika koji se bore protiv Bandićevog modela upravljanja i možemo na svakom odboru smisleno argumentirati, reprezentirati stavove građana, ulaziti u replike i demantirati štetne narative koji se spominju za vrijeme sjednica Gradske skupštine.

Koje bi onda bile prednosti takvog, unutarsistemskog, djelovanja ljevice, a koji neki od nedostataka?

Uz već navedene prednosti, uočio sam da imam puno više medijskog prostora za koji smatram da sam se teže izborio kad sam bio u udrugama civilnog društva. To je medijski prostor za kritiku problema i predlaganje alternativa. Nedostatak unutarsistemskog djelovanja je nužnost u prihvaćanju određenih pravila igre. Pokušavaš mijenjati institucije, ali dok se držiš pravila tih institucija. Kao da letiš u avionu i popravljaš ga u isto vrijeme.

Odlučili ste se na sljedećim izborima kandidirati za gradonačelnika Zagreba. Kako mislite demontirati Bandićeve strukture i preuzeti kontrolu koju sada imaju lokalni moćnici? Znači li njegov pad nužno i njihov pad?

Bandić je glava hobotnice i bez glave će hobotnica teško funkcionirati. Zasigurno će potrajati čišćenje pipaka, ali ne vidim nikoga od njegove ekipe koja bi ga mogla zamijeniti. Jednostavno ne posjeduju taj kapacitet. Sve ovisi o njemu i sustav je tako i posložen da on sve odlučuje. Nije izgradio nasljednika ili nasljednicu tako da smatram da kad on padne, raspast će se i sustav. To naravno ne znači da će se raspasti sam od sebe i da ga neće trebati čistiti iznutra.

Problematičnih primjera Bandićeve politike je mnogo. Na primjeru odlaganja otpada vidjeli smo kako može doći do istovremenog poskupljenja i loše kvalitete komunalnih usluga kad nekoliko privatnih tvrtki preuzme monopol. Zašto je nužno da gradska poduzeća obavljaju komunalne usluge u gradu?

Važno je da komunalne usluge budu u javnim rukama i da su pod demokratskom kontrolom. Istraživanja pokazuju da velik broj europskih gradova koji su u posljednja tri desetljeća privatizirali svoje komunalne usluge, sada ih vraća u javna poduzeća, jer su privatna poduzeća podinvestirala u infrastrukturu kako bi maksimizirala profit. Česti su i primjeri europskih gradova u kojima je došlo do istovrmenog pogoršanja kvalitete i povećavanja troškova komunalnih usluga nakon privatizacije.Bavljenje politikom bi kao i aktivizam trebalo biti bavljenje općim dobrom. Shvatili smo koliko je bitno da postoje i takvi akteri u politici. To ne znači da se svi iz aktivizma trebaju baviti politikom, jer djelovanje kroz civilno društvo itekako ima svoju funkciju

Kad je riječ o goospodarenju otpadom, u Zagrebu imamo samo nekoliko poduzeća koja posluju s Gradom vezano za zbrinjavanje određenih vrsta otpada kao što je plastika I glomazni otpad pa kad se raspisuje javni natječaj, samo oni daju ponudu, a ako samo oni daju ponudu, onda mogu i diktirati cijene koje žele. Sad zamislite da je takva situacija s odvozom miješanog komunalnog otpada i da umjesto Čistoće to radi privatno poduzeće koje može dirigirati cijene i ucjenjivati da nigdje u gradu nema odvoza smeća ako im se aneksom ne izmijeni ugovor I ne poveća ta cijena. Takve ucjene događale su se u Italiji i to su razlozi zašto je bitno da komunalne usluge obavljaju gradska poduzeća.

S druge strane, gradskim poduzećima zamjera se neučinkovitost, velika prisutnost korupcije te višak zaposlenih. Kako revitalizirati javna poduzeća?

Javna poduzeća ne postoje da bi ostvarila dobit nego da ostvaruju javni interes. Javni interes treba definirati javnost, odnosno društvo. Stranački interesi su presnažni te stoga nije dovoljno da postoji samo kontrola gradonačelnika, pa čak i Gradske skupštine nad javnim poduzećem. Trenutno je samo gradonačelnik član skupštine cijelog Zagrebačkog holdinga zajedno sa tri svoja najbliža suradnika. Mi zastupnici nemamo nikakvu nadležnost nad poduzećem od 5 milijardi kuna, tj. ukupno 11.500 zaposlenih. Nužno je da postoji šira društvena kontrola, odnosno nadzor nad time kako se upravlja jednim gradskim poduzećima.

To je najlakše napraviti kroz nadzorne odbore. U Nadzornom odboru komunalnog poduzeća trebalo bi biti nekoliko predstavnika radnika, fizičkih korisnika, poslovnih korisnika i udruženja za opće dobro. Postoje različiti modeli kako ih birati kroz udruge potrošača, a u nekim ih se gradovima bira nasumično. Oni su tu da zastupaju kvalitetu i dugoročnu održivost usluge. Interes korisnika širi je i dugoročniji od stranačkog partikularnog interesa i četiri godine mandata. U konačnici, u interesu je korisnika da imaju što kvalitetniju uslugu za što manje novca, ali isto tako da se dugoročno upravlja tom uslugom održivo iz perspektive investiranja. Ovakvi primjeri upravljanja komunalnim poduzećima postoje primjerice u španjolskim, francuskim i talijanskim gradovima.

Spomenuli ste sada druge europske gradove. Dok se ostali europski gradovi sve češće odlučuju za model Grad po mjeri čovjeka u kojem javna i održiva prijevozna sredstva imaju glavnu prednost, Zagreb se odlučuje za autocentričnu politiku. Kako možemo unaprijediti postojeću prometnu infrastrukturu?

Potrebno je izgraditi što više biciklističkih avenija i biciklističkih parkirnih mjesta. Kad govorimo o cestovnoj infrastrukturi, nužna je konačno revitalizacija Šarengradske ulice, koja bi rasteretila Savsku ulicu. Primjerice novim željenzičkom stanicom na Savskom mostu integrirao bi se željeznički prijevoz za ljude koji u dnevnim migracijama dolaze u Zagreb, a u tu svrhu je potrebno razviti parkirališta automobila na okretištima tramvaja i željezničkim stanicama kao dio park & ride sustava. Suludo je da, kad je Zagreb nedavno bio jedan od najzagađenijih gradova u Europi, pročelnica Gradskog ureda za gospodarstvo, energetiku i zaštitu okoliša moli građane da češće koristite javni prijevoz, a Grad u međuvremenu radi sve suprotno takvoj politici. Budemo li imali javni prijevoz koji je brži, kvalitetniji i pouzdaniji, više će ga građana koristiti.Istraživanja pokazuju da velik broj europskih gradova koji su u posljednja tri desetljeća privatizirali svoje komunalne usluge, sada ih vraća u javna poduzeća, jer su privatna poduzeća podinvestirala u infrastrukturu kako bi maksimizirala profit

Još jedan od velikih problema kojem svjedočimo je i stambena politika. Sve je manje stanova koji se iznajmljuju na dugoročni najam, a cijene su sve veće. Više ste puta u svojim javnim istupima istaknuli da stanovanje nije luksuz već osnovno građansko pravo. Koji je najveći problem stambene politike u Hrvatskoj, i konkretno u Zagrebu? Koje mjere koje trebaju biti donesene kako bi se riješila stambena kriza?

Porezni sustav u Hrvatskoj takav je da je višestruko manje porezno opterećenje za ljude koji iznajmljuju stanove za kratkoročni najam turistima, nego za ljude koji iznajmljuju stanove za dugoročni najam stanovnicima Zagreba. Potrebno je također naglasiti da u istom poreznom tretmanu ne mogu biti građani koji stanove iznajmljuju kratkoročno popunjavajući tako svoj kućni budžet s vremena na vrijeme, i građani koji iznajmljuju čitavo vrijeme po deset praznih stanova. Ne postoji nikakav inspekcijski nadzor nad najmom. Podstanari nemaju osigurana prava. Može ih se izbaciti na cestu bez ikakvih vremenskih rokova, jer ili nema ugovora o najmu stanova ili se ne provode.

Zagreb treba graditi javne stanove i to ne za prodaju čime doprinosi nekretninskim špekulacijama, nego za subvencionirani najam. Time ne samo da će ponuditi alternativu, nego će i utjecati na cijene najma koje “divljaju” na tržištu. Želimo da se stambeni fond stanova za najam širi  jer Zagreb sa udjelom od samo dva posto stanova za neprofitni najam ima 30 puta manji udio nego Beč. Jedan dio europskih gradova ima direktnu kontrolu visine rente, a drugi indirektnu kontrolu rente kroz javne stanove za najam koji onda diktiraju cijenu na tržištu. Ovo je aktivna stambena politika koja ne postoji ni u Zagrebu ni na razini države. Stanovi u Zagrebu postali su investicija za apartmane, a ne način rješavanja stambenog pitanja. Ljudi su počeli investirati kroz kupnju dodatnog stana, koji se onda cijelo vrijeme iznajmljuje. Takvi potezi dižu cijenu stanova za najam, a dižu i cijene stanova obiteljima za kupnju prve nekretnine.

Spominje se često kako, za razliku od drugih europskih država, u Hrvatskoj ne postoji ni jedna zelena stranka u Parlamentu. Posljedično, u političkom diskursu možemo uočiti potpuni izostanak tema vezanih za klimatske promjene. Trebaju li neki od gradskih modela za adaptaciju na klimatske promjene biti uvršteni u novi GUP? Što se konkretno može učiniti u vezi sa smanjenjem posljedica klimatskih promjena?

GUP predstavlja provedbeni dokument na temelju kojeg se mogu izdati dozvole, ali on je i generalni plan koji mora sadržavati neke polustrateške smjernice za prostorno planiranje. GUP mora sadržavati, i uz zaštitu okoliša u širem smislu, i odgovor na klimatske promjene. Klimatske promjene već su tu i samo će se intenzivirati u sljedećim desetljećima. Moramo unaprijediti energetsku efikasnost javne rasvjete, kao i energetsku efikasnost svih javnih zgrada te instalirati solarne panele na javne objekte. Kroz obnovljive izvore energije i energetsku učinkovitost grad Zagreb treba od svih hrvatskih gradova dati najveći doprinos smanjenju emisije stakleničkih plinova.Nedostatak unutarsistemskog djelovanja je nužnost u prihvaćanju određenih pravila igre. Pokušavaš mijenjati institucije, ali dok se držiš pravila tih institucija. Kao da letiš u avionu i popravljaš ga u isto vrijeme

To bi bilo odgovorno od nas, jer ako to ne može Zagreb, ne može ni Hrvatska. S druge strane, ne može Hrvatska dostići ciljeve odvajanja otpada Europske Unije ako to Zagreb ne može napraviti. Zagreb je četvrtina stanovništva ove zemlje. Uz smanjenje emisija, potrebna nam je i ozbiljna stručna podloga kako se prilagoditi klimatskim promjenama. Nužno je da onda vidimo što to znači iz perspektive namjena prostora, zelenih površina, poplava, ekstremnog vremena… Što to znači u socijalnoj perspektivi i koji će slojevi stanovništva najviše biti pogođeni posljedicama klimatskih promjena.

Kao odgovor na desne populiste nedavno je nastala inicijativa udruživanja Slobodnih gradova, koja okuplja Varšavu, Bratislavu, Prag i Budimpeštu. Zalažu se za zelenu politiku, otvorenost i uključivanje manjina. Što mislite o ovakvim inicijativama na razini gradova?

Postoji puno inicijativa gradova koji se povezuju mimo svojih nacionalnih država kroz solidarnost i suradnju te tako stvaraju mreže za stvaranje društvene promjene na europskoj razini. Na primjer, inicijativa klimatskih gradova, neutralnih gradova ili gradova koji izražavaju solidarnost i dobrodošlicu izbjeglicama. Gradovi mogu na ovakav način mimo svojih nacionalnih država bolje istaknuti svoje prioritete. Progresivne snage dođu lakše do vlasti u gradovima nego na nacionalnim razinama. Stoga su gradovi jako bitni politički akteri u kojima je s ekološkim i demokratskim inovacijama puno lakše eksperimentirati nego na razini država.

Stalno je prisutan trend apolitičnosti mladih u Hrvatskoj. Dok mladi slušaju postojeću političku garnituru, čini im se kao da političari govore jezikom prošlosti i ne prepoznaju probleme i izazove s kojima se susreću u svakodnevnom životu. Kako demistificirati politiku kao takvu, zadobiti povjerenje među mladima i razočaranim biračima ljevice i mobilizirati ih da izađu na predstojeće lokalne izbore?

Najveći problem zasigurno je u izlaznosti. Bandić se ponaša poput boga, a za njega je tek glasovao svaki peti birač, i to u drugom krugu. Zagreb je NAŠ! je 2017. godine sa samo tri mjeseca kampanje uspio mobilizirati velik broj birača koji su nam se javljali da su zbog naše drugačije politike koju nudimo prvi put izašli na lokalne izbore. Govorili smo i govorimo drugačijim jezikom bez ispraznih političkih fraza. Radimo ono što smo radili posljednjih deset godina kroz različite borbe za opće dobro.Ne može Hrvatska dostići ciljeve odvajanja otpada Europske Unije ako to Zagreb ne može napraviti. Zagreb je četvrtina stanovništva ove zemlje. Uz smanjenje emisija, potrebna nam je i ozbiljna stručna podloga kako se prilagoditi klimatskim promjenama

Ljudi ne vjeruju političarima koji su tek nedavno otkrili klimatske promjene ili borbu protiv korupcije. Na svima nama koji se bavimo politikom je da komuniciramo na jasan i sadržajan način te da svoje poruke prilagodimo različitim ciljanim skupinama. Vjerujem da ćemo na idućim lokalnim izborima, s trenutnom prepoznatljivošću i dužim razdobljem za pripremu, mobilizirati još veći broj birača, a među njima i mlade.

U Zagrebu lokalnog referenduma nije bilo desetljećima. Da bi se organizirao referendum za opoziv gradonačelnika potrebno je skupiti 140.000 potpisa u 15 dana na štandovima na javnim površinama, za čije je postavljanje potrebno odobrenje gradonačelnika. Po svemu sudeći, da doživimo konačni pad Milana Bandića, trebat ćemo sačekati sljedeće izbore, koji će se održati tijekom svibnja iduće godine. Što nam je do tada činiti? Koji su nam oblici otpora do tada na raspolaganju?

I dalje se razmatra opcija o opozivu. Međutim, nije slučajno što se ni u manjim gradovima kroz opoziv nikad u Hrvatskoj nije uspjelo smijeniti Obustava izmjena GUP-a bi bila teško moguća da je samo bio pritisak udruga i građana ili samo nas iz oporbe u Gradskoj skupštini. Riječ je o sinergijigradonačelnike. Zakonodavac, nebitno je li to HDZ ili SDP, dugi niz godina favorizira ovaj model u kojem su gradonačelnici nesmjenjivi lokalni šerifi.

Bandić će se i dalje truditi oko GUP-a, a bit će i prosvjeda. Kako bi došlo do što veće mobilizacije građana u narednim mjesecima, potrebno je sudjelovanje kroz građanske inicijative te političke stranke. Mi ćemo kao politička platforma raditi kampanju na terenu. Pozivam sve da se uključe u politiku, jer politika je i bavljenje time kako će ti izgledati park u kvartu te da ćeš to odrediti ti, a ne gradonačelnik koji živi negdje drugdje.