61. GORANOVO PROLJEĆE: Poezija je opet seksi
Autor: Mladen Barbarić, Izvor: Lupiga
Otkada je 1964. godine u Goranovom rodnom Lukovdolu ustanovljena kulturna manifestacija u sjećanje na dvadeset godina od tragične smrti pjesnika, prošla je dug put od lokalnog natjecanja recitatora do najveće manifestacije poezije u Hrvata i pravog, svjetskog, festivala.
„Prve godine to je počelo kao recital amatera, ali već naredne pojavili su se posebni programi u kojima su sudjelovali neki od najpoznatijih jugoslavenskih pjesnika. U roku od pet godina zapravo je to postala prava pjesnička smotra. Utemeljenjem nagrada, prvo ‘Goranovim vijencem’ 1971. godine za cjelokupni pjesnički opus i doprinos pjesništvu, a potom i ‘Goranom za mlade pjesnike’ 1977. godine za najbolji rukopis mladim pjesnicima i pjesnikinjama, Goranovo proljeće postaje i najuglednija manifestacija u zemlji. Od osamostaljenja Hrvatske gubi se taj regionalni karakter, odnosno Goranovo proljeće svodi se na hrvatske okvire, ali postepeno se kao partneri pojavljuju strane zemlje pa je prije desetak godina festival internacionaliziran te sada predstavlja jedan veliki, možemo reći, svjetski festival koji se odvija na velikom broju jezika i s još više prijevoda. Važna i velika novost je i što je 2019. godine uvedena Nagrada Ivan Goran Kovačić koja je nedostajala. Naime, radi se o nagradi za najbolju izvornu pjesničku knjigu tiskanu u dvogodišnjem razdoblju. Vjerujem da je tako nešto nedostajalo i jako sam sretan što smo, i time, uspjeli dodatno unaprijediti Goranovo proljeće”, objašnjava nam predsjednik programskog odbora Marko Pogačar, kojeg naši čitatelji i čitateljice prepoznaju i kao Lupiginog kolumnista.
Festival na kojem su sva događanja besplatna otvara se u srijedu u 19 sati u zagrebačkom Kazalištu lutaka čitanjem poezije s četiri kontinenta. Studenti Muzičke akademije premijerno će izvesti nekoliko komornih djela na stihove Gorana Kovačića dok će u suradnji s berlinskim Zebra Poetry Film Festivalom biti prikazana dva pjesnička filma. Prvu večer koncertom će uveličati i legendarni mariborski kantautor Zoran Predin.
„Nekada je, naravno, sve to bilo puno drugačije. I društveno-politička klima, ali i vanjski faktori. Poezija se vjerojatno više čitala. Tiraže knjiga bile su veće, a i sama knjiga spadala je u jedan prosječni građanski okvir. Kada si ušao u kuću, postojale su biblioteke u kojima zbirke pjesama Arsena Dedića, Branka Miljkovića, Dobriše Cesarića ili Vesne Parun nisu bile iznimke. U međuvremenu, ta sveprisutnost poezije se izgubila, odnos prema kulturi se promijenio, a poezija je ostala po strani. Tome, dakako, nisu pomogle ni kulturne politike koje nisu bogzna koliko ulagale u kulturu ili su to činile selektivno ili neprincipijelno”, objašnjava Pogačar razliku između Goranovog proljeća nekada i danas. No, novo vrijeme nosi i neočekivane dobrobiti. Dolaskom interneta i društvenih mreža, sve se redefiniralo. Često i u korist poezije.
„Poezija danas stane u status, u SMS, na instagram … Na neki način poezija opet postaje seksi i ovo novo vrijeme donosi svojevrsno oživljavanje poezije. Naravno, i to dolazi sa tisuću ograda jer danas se stvar odvijaju brže pa su samom prirodom površnije, ne postoje ni kvalitetni filteri niti hijerarhija, no proces se demokratizirao, a novo vrijeme donijelo je i novu dinamiku”, pojašnjava Pogačar.
O dinamici Goranovog proljeća svjedoči i drugi festivalski dan, četvrtak, koji se istovremeno odvija u Lukovdolu i Rijeci. U rodnom mjestu Ivana Gorana Kovačića u podne će biti dodijeljene nagrade laureatima kao i učenicima osnovnih i srednjih škola koji će popratiti folklorna sekcija Studentskog KUD-a Ivan Goran Kovačić.
„Danas mladi uglavnom jako malo čitaju, a kako kaže Štulić, i to što čitaju, krive stvari čitaju. S poezijom se upoznaju prije svega preko škole, ali ona ima tako loše lektirne kurikulume i nastavu književnosti da to izgleda kao da je dizajnirano da djecu odbije, a ne da ih privuče. Stoga i ne čudi da je mladima fokus na nekim drugim medijima, to moramo prihvatiti i na tome raditi. Dosta se trudimo u tom pravcu kako bi, unatoč tim strukturnim problemima na koje ne možemo utjecati, ipak došli do mlade publike. Stoga se organiziraju radionice koje se bave učenicima i djecom”, najavio je Pogačar nagrade za učenike osnovnih i srednjih škola.
U četvrtak će iz Zagreba u Rijeku preseliti i Zoran Predin koji će u 19 i 30 sati u antikvarijatu Ex Libris predstaviti novu knjigu “Bezgrešna” u izdanju Frakture, a na kojoj će, uz Predina i Pogačara, sudjelovati i prevoditeljica i književna kritičarka Jagna Pogačnik.
Nakon Predina, u petak iz Zagreba u Rijeku seli i čitanje poezije. Naime, u dvorani Mjesnog odbora Kozala, uz laureate, svoje će stihove predstaviti još dvadesetak pjesnika i pjesnikinja, domaćih, ali i brojni strani. Među njima valja istaknuti kineskog pjesnika Xi Chuana kao i Jana Wagnera iz Njemačke. Od domaćih, svoju će poeziju, između ostalih, čitati i Ivica Prtenjača, Sonja Manojlović te Enes Kišević. Za adekvatni pozdrav trećem danu festivala na Kozali opet će biti zadužen Zoran Predin još jednim koncertom.
Posljednjeg dana Goranovo proljeće se vraća u Zagreb gdje će na Akademiji dramskih umjetnosti festival biti zatvoren nastupima niza gostiju. Zoran Predin će odmoriti, a zahtjevnu ulogu da ga zamijene preuzet će Maja Rivić i OAZA trio koji će pjesnicima i pjesnikinjama dati glazbenu podršku, a kasnije i održati i koncert.
Višednevna multimedijska manifestacija s brojnim gostima iziskuje brojne napore i dugoročno planiranje. Ne čudi da se i žiriji za nagrade, kao i programski odbor redovito mijenjaju. Što zbog umora, što zbog novih projekata. Ono što je stalno, jesu financijske poteškoće koje sputavaju najvažniji pjesnički festival u zemlji.
„Kao i uvijek, najviše smo ograničeni financijskim okvirima. Još od mandata bivšeg ministra kulture Zlatka Hasanbegovića, tamo od 2016. godine, Goranovo proljeće egzistiralo je na minimalnim sredstvima od Ministarstva kulture. No, sada nam je Grad Zagreb dodijelio jedan smisleni iznos s kojim možemo raditi, ali još uvijek cijeli programski odbor funkcionira zahvaljujući volonterizmu. Ono što nam financije još uvijek ne dopuštaju, a nasušno je potrebno, jest angažman profesionalnog producenta. Goranovo proljeće je obiman festival koji poeziju povezuje s glazbom, filmom, preko trideset umjetnika koji dolaze iz 13 zemalja od Kine do Hondurasa i SAD-a, preko brojnih europskih gostiju. Osim čitanja poezije, organiziramo i koncerte te projekcije u tri grada. To je uistinu velik i logistički zahtjevan projekt. Sigurno da bi Goranovo proljeće, kao i njegovi posjetitelji, profitirali kada bi si mogli priuštiti da nekom producentu platimo honorar, makar dio godine”, zaključuje hrvatski pjesnik i predsjednik programskog odbora uoči još jednog Goranovog proljeća.
Za kraj, kao intergalaktičku ekskluzivu jer, nemojmo se lagati u sveto izborno vrijeme, baš nitko, od HD1 do Andromede, nema ovakve izvore, predstavljamo vam nekoliko neobjavljenih pjesama sa 61. Goranova proljeća, uključujući i Miroslava Kirina!
MIROSLAV KIRIN
RAZLOG
Ja imam jedan razlog dovoljan
Dovoljan da vas sve mirno prebijem
Prebijem li vas sve hoću li ja biti
Biti sam sebi dovoljan da ostanem
Ostanem živjeti sa svojim razlogom
Razlogom koji mi ne da da mirujem
Mirujem od jutra do večeri a ujutro
Ujutro krećem s revolucijom brate
Brate, nađi i ti svoj dobar razlog
Razlog koji će ujediniti sve nas
Nas koji smo od rođenja u potrazi
U potrazi za svojim pravim mirom
//
XI CHUAN
U OVOM ČASU
u ovom času muškarac ulicom nosi lijes
dugmad mu raskopčana znoji se od glave do pete
gromko kroči ulicom zapljusnutom zvjezdanim sjajem
tmaste krovove i crvene lampione od gaze vidio je već u snu
zajedno nastavamo ovaj planet morā i pustinjā
u ovom času veliki vjetar šiba besputnim morima
tko to nosi otpad? tko to k nebu i pustinjama peri baterijsku lampu?
tko to grabi pticu što dolijeće
i ležerno grabi željeznu piljevinu?
zajedno nastavamo ovaj planet morā i pustinjā
petsto žena u petsto soba raspliće pletenice
izuva cipele i čarape i samo u šorcu prilazi prozoru
petsto voditelja gasi svjetla u petsto knjižnica
slušajući kruljenje u trbusima
zajedno nastavamo ovaj planet morā i pustinjā
pet kontinenata, sedam oceana, prvi podnevnik prelazi polutnik
magarci i kobile pare se i donose mule na svijet
gingkovo se stablo poput ljudi dijeli na spolove
znanstvenici dresiraju čimpanze da broje od jedan do deset
zajedno nastavamo ovaj planet morā i pustinjā
u ovom času jedan čovjek upravo postaje Picasso
drugi upravo postaje Mao Zedong
očevi ovoga svijeta iz nevolja izlaze vještiji, dok mlado pokoljenje
zahtijeva da im dokinu muke života
zajedno nastavamo ovaj planet morā i pustinjā
pale se hrpe otpalog lišća. jesen, i opet jesen
oni koji se bacaju u plamen uvijek za sobom ostave kojekakva pitanja
kad golema većina stupi iz jeseni u zimu
jedna će stara dama i dalje stavljati cvijet u kosu
zajedno nastavamo ovaj planet morā i pustinjā
mršav čovjek krenuo je na put, sjedi u vagonu s tvrdim sjedalima
sjedi između dva prodavača
nitko ne zna tko je on, samo vide da krcka koštice lubenice
pozorno kroz prozor motreći gradiće koji promiču
zajedno nastavamo ovaj planet morā i pustinjā
u ovom času jedan dječak pruža stopalo izvan popluna
baka puna nježnosti žurno ga natrag pod poplun ušuškava
tako majušan čovjek trebao bi lebdjeti na nebu iznad ulice
noseći sav žar i mudrost života
zajedno nastavamo ovaj planet morā i pustinjā
X. 1993.
S kineskoga preveo Dinko Telećan
//
TUDOR CREȚU
PUTIN
1
što bi rekao
vladimire putine
psiću kojeg držiš u naručju
štencu bernardinca
(na spolovilu mu svezana mašnica)
o tome kako se ubija šaškom ili metkom
o mješavini kiselog
rasola i votke
i o međurebrenom prostoru
najčešće probijanom intersticiju
što bi rekao mrtvoj ribi
kojom hraniš dupine
(boje joj nestaju jedna po jedna)
a dupinu
da bi ga vjerojatno upucao u glavu
držeći se kao kontrolor dok cvika
ili kao aparat za karte
odrješito
možda bi malo pljeskao
oči bi ti se još jače zaplavjele
mlade bi pojio iz bočice
na nuklearni pogon
2
putin jede zelenu tjesteninu
malo kiseliju
njegov je špinat svjetliji
tanjur mu žmirka kao semafor
putin cijelo vrijeme vadi nešto
bijelu repu – krišku
jabučice
kad prijeti
gube svoj reljef
oči su i same semafori
putin je citrični cinični striček
jela jede s velikih sterilnih leća
lećama mu – malo naoštrenim – sjeckaju kiselicu
putin je medicinski
njegov je rasol
lizerginski
i gumbi su mu amoralni
putin iz dragosti siječe lubenice
pokazuje unucima najcrvenije meso
najcrnje koštice
njegovim higijenskim maramicama možeš dezinficirati skalpele
bojna polja
itd.
3
to slit
je njegov mačji glagol
oštrica je tek ponekad nazubljena
čelik bistar, sjajan
ispire ga u nečem nalik rasolu
koji mu teče iz očiju
(ako se umori
naravno)
a kad pere ruke
prska kao da posvećuje
pločice ogledalo
stresa sve snažnije prste
disanje mu je polarno
krv
jednako hladna
vani i unutra
– iznutra njegova
čija izvana? –
na rukama kao
na pločicama i ogledalu
S rumunjskoga preveo Goran Čolakhodžić
//
ORSOLYA FENYVESI
POSLANIK TIJELA
Znaj, majko, da sam
u velikoj potrebi mogla
računati samo na onoga
koga sam zamislila.
Posve sam ga točno vidjela
pred očima,
kao da je zapisan,
samo mu je lice prazno.
Bio je ljepši od beskraja
zvana slučajem, na primjer
kada dlan prislonim na zemlju
i crvi mi se skupe na crtu života.
Možda je bio muško, da.
Kao mladunčad siroče
uz lovca ubojicu, tako sam se ja privila
uz njegova tiha prsa.
Znam da je bio anđeo po tome što nije nosio nakit.
Nije preispitivao moje osjećaje.
Znam da je bio anđeo jer više
ne mogu razmišljati u znakovima.
Bio je stvaran, smirio me,
i nemoguć.
S mađarskoga prevela Lea Kovács
//
ALBENA TODOROVA
Ako smo mi ribe koje plivaju u moru,
ljubav je mreža.
Ljubav su ruke koje bacaju mrežu.
Ljubav je brod koji vozi ribu.
Ljubav je kuhar koji je prži.
Ljubav su usta koja ju žvaču,
jednjak, koji je prebacuje,
želudac i crijeva koji ju probavljaju,
zemlja koja prihvaća riblji skelet, peraje, ljuske,
iznutrice, nepojedene ostatke.
Prije tebe bila sam riba koja pliva u hladnome moru zajedno s drugim
ribama,
ravnodušna i slobodna.
Sada sam prženi kostur, spreman raspasti se,
pognojiti zemlju samom sobom
i gledati nebo koje
se od mora nikada nije vidjelo.
S bugarskog prevela Ksenija Banović
Tekst je prenet sa portala Lupiga.