Posjeta ‘neželjenim sjećanjima’ na ratna vremena u Hrvatskoj

„Nema nikoga koga bi pitali šta se tamo dogodilo, nema dokaza da se ikada tamo nešto dogodilo i sve što znamo je ono što nam drugi govore”.

Ovo su riječi jednog od učesnika dvodnevnog studijskog putovanja grupe od deset mladih ljudi hrvatske i srpske nacionalnosti području oko grada Gospića u Lici u Hrvatskoj, gdje su Hrvatska vojska i policija od 9. do 17. septembra 1993. godine sproveli akciju „Medački džep“.

Studijsko putovanje pod nazivom „Mladi se sjećaju zaboravljenih“ održano je 16. i 17. septembra povodom obilježavanja 30. godišnjice masakra nad hrvatskim državljanima srpske nacionalnosti tokom ove vojno-policijske akcije.

Tokom posjete, koju su organizovali Srpsko narodno vijeće i nevladina organizacija Inicijativa mladih za ljudska prava (YIHR), mladi učesnici su obišli mjesta ubistava i upoznali porodice srpskih civila ubijenih tokom operacije.

Neki od učesnika su rekli da su bili iznenađeni kada su saznali da su narativi hrvatske vlade o operaciji „Medački džep“ u potpunosti izbrisali činjenice i istine o operaciji koje se ne uklapaju u narative o Domovinskom ratu.

S obzirom da su i nakon 30 godina pitanja kao što je ovo i dalje jako osjetljiva, svi učesnici studijskog putovanja koji su govorili za ovaj članak su htjeli da ostanu anonimni.

Obilazak zaboravljenih mjesta zločina

Prema istraživanju YIHR iz decembra 2022. godine, 72,5 odsto anketiranih mladih ljudi nikada nije čulo za masakr srpskih civila tokom vojne operacije „Medački džep“.

Mladi iz Hrvatske i Srbije koji su učestvovali na studijskom putovanju, zajedno sa predstavnicima Centra za nenasilnu akciju Beograd, čuli su na početku predavanje novinara i istoričara Tihomira Ponoša, koji im je dao detaljne informacije o operaciji, žrtvama i sudskih procesa.

Učesnici su zatim obišli lokacije na kojima se odvijala akcija u blizini Gospića, uključujući Medak, Jasikovac, Počitelj i Divoselo. Osim istraživanja na ovim mjestima i razgovora sa malobrojnim preostalim stanovnicima i svjedocima događaja iz septembra 1993. godine, oni su razgovarali i sa porodicama žrtava.

Kada su 77-godišnjeg Mirka iz Medaka, jednog od rijetkih mještana sela, pitali kako se živjelo u tom kraju prije rata, odgovorio je prisjećajući se svoje mladosti: „Sva ta sela, Medak, Divoselo, Počitelj su imali domove kulture u kojima smo se mi mladi okupljali”.

Dodao je da stanovnici Medaka danas žive širom svijeta – u Srbiji, Švedskoj,  Kanadi. Na pitanje učesnika o međunacionalnoj atmosferi na području Like početkom 1990-ih, prokomentarisao je da „niko nije vjerovao da će doći do rata”.

Lički region je danas u velikom procentu depopularizovan. Jedan od učesnika studijskog putovanja kazao je da je „uznemirujuće“ vidjeti lička sela.

„Možete vidjeti da su zarasla rastinjem a vidi se i proces zaborava koji se sistematski provodi negiranjem događaja koji su se desili tokom rata. Došlo je do toga da za nekoliko godina više neće biti nikoga”, naglasio je pomenuti učesnik.

Posjetili su i groblje u Jasikovcu kod Gospića, gdje su sahranjeni otac i majka Nikole Tesle.

„Kada smo stigli na to groblje, koje je danas propadajući arheološki relikt vremena koje se konzistentno negira, bilo je izuzetno moćno vidjeti grobove s natpisom na ćirilici i latinici“, naglasio je drugi učesnik.

„To služi kao živi dokaz da smo nekada mi (Srbi i Hrvati) bili sahranjivani jedni pored drugih bez ikakvog oklijevanja i podjela.

„Nema zarobljenih, nema živih“

Studijska posjeta je završena polaganjem ruža na groblju u Medaku u znak sjećanja na civilne žrtve operacije.

Učesnici su prisustvovali i komemoraciji koju je organizovalo SNV, a kojoj su prisustvovale i porodice žrtava, tamošnji mještani, Zoran Pusić, predsjednik Antifašističke lige i Veran Matić, specijalni izaslanik predsjednika Srbije za nestala lica.

Predsjednik SNV-a Milorad Pupovac je u svom govoru tokom komemoracije  napomenuo da je upravo u Gospiću 9. septembra održana zvanična državna komemoracija akcije „Medački džep“.

„Šteta što nitko od onih koji su tada govorili nije imao unutarnju potrebu prisjetiti se stradanja ljudi koja je akcija prouzročila”, rekao je on, aludirajući na izostavljanje pominjanja ubijenih žrtava.

„Operacija je vođena na način da nema zarobljenih, nema živih i da nema tragova života“, dodao je Pupovac.

„Nije to daleka prošlost“

Nezakonita ubistva zarobljenih i ranjenih vojnika i najmanje 100 srpskih civila dokumentovao je Međunarodni krivični sud za bivšu Jugoslaviju u predmetima protiv Janka Bobetka i Mirka Norca.

U optužnici protiv Bobetka je navedeno da je ubijeno „barem 100 srpskih civila i zarobljenih i/ili ranjenih vojnika iz Medačkog džepa”. U aneksu optužnice spominju se imena 29 civila i pet vojnika, a kaže se i da su hrvatske snage sistematski uništile 164 kuće i približno 148 drugih objekata.

Hrvatski sud je 2008. godine osudio Norca na sedam godina zatvora zbog njegove uloge u masakru srpskih civila i ratnih zarobljenika. Norac je 2011., nakon pet godina provedenih u zatvoru, pušten.

Zatim je 2018. Norac prisustvovao zvaničnom obilježavanju godišnjice operacije „Medački džep“ u Hrvatskoj. Hrvatski ministar odbrane ga je čak javno pozdravio i zahvalio mu što je došao da oda počast operaciji. Norac je tada, prema riječima Dragana Pjevača, predsjednika Koordinacije srpskih udruženja porodica nestalih, poginulih i ubijenih lica sa prostora bivše Jugoslavije dobio „najveći aplauz“ prisutnih.

Hrvatski dužnosnici i ratni veterani su 9. septembra ove godine obilježili godišnjicu akcije u Gospiću ponovno odajući počast učesnicima.

Državni narativi, kao i ovogodišnji zvanični događaj, su ponovo bili fokusirani na „oslobođenju“, dok su činjenice o ubistvima civila i ratnih zarobljenika ostale skrivene.

Kako bi se suprotstavili takvim narativima i naslijeđu ‘neželjenih sjećanja’ na ratove 1990-ih, aktivisti za ljudska prava i antiratni aktivisti u regionu počeli su održavati alternativne komemoracije.

Učesnici studijskog putovanja bili su u šoku i izrazili su nevjericu da je Hrvatska vojska počinila tako teške zločine na području Gospića 1993. godine. Uznemirila ih je i činjenica da se o zločinima u Medačkom džepu ne govori u javnosti.

„Napor da se izbriše takav događaj, zajedno sa svim tim životima, i da im se oduzme njihova osnovna ljudska suština, njihovo postojanje, pa čak i sjećanje na njihovo postojanje, je bolan“ primijetio je jedan od njih.

„Sljedeće generacije neće znati ništa o tome osim ako se ne podučavaju, a takvo podučavanje postoji samo u školama koje su već liberalne. Organizacije civilnog društva mogu dopreti do nekih pojedinaca, pogotovo mladih, ali ne i do većine”.

Govoreći o tome kako sjećanje utiče na budućnost u bivšoj Jugoslaviji, ovaj je učesnik naglasio: „Ako se ne možemo realno sjećati prošlosti, imaćemo budućnost izgrađenu na lažima. To će biti budućnost oblikovana narativima za koje jedna strana želi da javnost vjeruje da su istiniti”.

„Ako se identitet ili perspektiva prošlosti, ukorijenjena u bolu i gubitku, zamijeni mržnjom podstaknutom fabrikovanim narativom, onda se ništa neće poboljšati”.

Tokom putovanja, učesnici su razmatrali i zašto je važno da se mladi prisjećaju događaja iz prošlosti, posebno onih skrivenih od očiju javnosti ili kada nema jasnog institucionalnog prepoznavanja zločina koji su se dogodili.

„Ne znam ko će se sjećati ako ne mi. Onima koji su proživjeli 1990-te bit će mnogo izazovnije promijeniti svoje mišljenje u odnosu na nas koji smo rođeni nakon toga”, istakao je jedan od učesnika.

„Iako živimo u trenutnom okruženju, mi smo nezavisniji i uvijek možemo sagledati stvari iz vanjske perspektive“, stava je ovaj učesnik.

„Devedesete ostaju relevantne; za mene to nije daleka prošlost”, dodaje drugi.

„Za mene je prošlost ono što je dovelo do događaja iz 1990-ih. Sve dok političke elite Hrvatske i Srbije i dalje optužuju jedna drugu za zločine počinjene tokom 1990-ih, nećemo poći dalje od narativa rata”.

Branka Vierda je programska direktorica Inicijative mladih za ljudska prava – Hrvatska. Olivera Simić je vanredna profesorica na Univerzitetu Griffith, Australija.