Pandemija i neuslovna naselja: ‘Nemamo ni sapun, ni prašak’

25. March 2020.
"Ništa nemamo, ni sapun, ni prašak, ni za dezinfekciju ruku", ovako svoju priču u razgovoru za Radio Slobodna Evropa (RSE) započinje Jasmina Malićević, četrdesettrogodišnja majka dve devojčice školskog uzrasta, koja živi u romskom naselju "12. februar" u Nišu.
969F56FD-4D1F-4A80-9497-1446B529722B_w800_h450.jpg
Foto: Dragana Udovičić, RFE/RL

Autori: Mila Đurđević i Selma Boračić-Mršo

Njenu sudbinu deli još stotinak meštana ovog naselja.

U 593 romska naselja, prema podacima Strategije za socijalno uključivanje Roma i Romkinja Vlade Srbije za period od 2016. do 2025. živi oko 70 odsto romske populacije.

Problemi sa kojima se suočavaju samo su se uvećali sa epidemijom korona virusa u Srbiji, a mere koje su donele zvanične institucije za borbu protiv širenja virusa i koje podrazumevaju povećanu ličnu higijenu i higijenu životnog prostora, malo njih je u mogućnosti da poštuje, ukazuje Asocijacija koordinatora za romska pitanja.

Oko 25.000 ljudi bez pijaće vode

Izvršni direktor ovog udruženja koje su osnovali koordinatori za romska pitanja u lokalnim samoupravama Dragan Gračanin kaže za RSE da oko 500 romskih porodica, odnosno oko 25.000 ljudi, nema pijaću vodu niti može da sprovodi elementarnu meru održavanja higijene.

Tim povodom apelovali su na nadležne republičke institucije i lokalne samouprave.

“Pokušavamo da mapiramo najugroženije porodice, kako bismo sprečili da epidemija uđe u romska naselja, jer onda ćemo svi biti u velikom problemu, imajući na umu da su mnoga naselja neformalna, da ne postoje osnovni sanitarni uslovi, da su tu ljudi jako siromašni i najugroženiji. Tu moramo da sprečimo humanitarnu katastrofu, da ne bismo svi bili u humanitarnoj katastrofi”, kaže Gračanin.

Naselja bez vode i struje

Jasmina Malićević iz romskog naselja “12. februar” u Nišu kaže da njena porodica živi od 12.000 dinara (100 evra) mesečno koje dobija na ime socijalne pomoći. U kući u kojoj prokišnjava, sa malo novca, ne može da obezbedi svojim ćerkama, od kojih jedna pohađa osnovnu, a druga srednju školu, uslovni smeštaj. Bez struje, samim tim i tople vode, kako kaže – plaši se zaraze.

“Prvo se plašim od virusa, drugo – da ne padne krov, treće – što nemamo higijenu u kući, četvrto – nemamo od čega da zarađujemo da jedemo, a kamoli nešto drugo”, kaže Jasmina Malićević.

U sličnoj situaciji je i pedeset devetogodišnji Ljubiša Vučković, koji živi u istom naselju. Kako kaže, struja im je isključena pre dva meseca zbog nagomilanih neplaćenih računa, koje nisu imali od čega da plate.

“Toplu vodu nemamo, zato što struje nema već dva meseca, grejemo se na čvrsto gorivo, odnosno na drva, ko se kako snađe”, kaže Vučković ovako opisujući svakodnevni život:

“Nenormalno, takoreći. Ne možeš kao kad imaš struju da uključiš bojler i okupaš se. A ovo je na četiri-pet dana, nedelju dana, šta ja znam”.

U naselju “12. februar” u Nišu, prema rečima Ljubiše Vučkovića, živi stotinjak ljudi, polovina je punoletna, dok su polovina meštana deca. U naselju je samo jedan čovek u radnom odnosu, a jedan u penziji. Ostali su nezaposleni i žive od socijalne pomoći. U naselju živi i dvoje sugrađana starijih od 65 godina, koji spadaju u rizičnu kategoriju.

Ljubiša Vučković navodi da im je opštinski Crveni krst dao maske, a da su od opštine dobili po 5.000 dinara (oko 40 evra) finansijske pomoći.

Nadležni o privremenom rešenju

U Koordinacionom telu za praćenje realizacije Strategije za socijalno uključivanje Roma i Romkinja u Srbiji, čija je predsednica potpredsednica Vlade i ministarka građevinarstva, saobraćaja i infrastrukture Zorana Mihajlović, kažu da u slučaju isključivanja romskog naselja sa elektromreže odmah reaguju. Pokušavaju da u to naselje vrate struju, uz postojeći zakon i regulative Elektropivrede Srbije.

“U proteklom periodu, uspeli smo romsko naselje ‘Crvena zvezda’ u Nišu da vratimo na elektromrežu, takođe u toku je priključenje romskog naselja ’12. februar’ u Nišu na elektromrežu, koje ima jako ozbiljan i kompleksan problem, ali smo privremeno pronašli rešenje i radimo na tome da ga rešimo u potpunosti”, navode u odgovoru dostavljenom RSE.

Problemi uvećani epidemijom

“Imajući na umu da romska nacionalna manjina, većina njih radi u sivoj zoni, negde preko 70 odsto, pokazuju podaci iz istraživanja, to znači da neko danas ode da radi i ono što danas zaradi sutra potroši i onda sve ispočetka”, kaže Gračanin i dodaje:

“A tu najpre mislim i na trgovinu i na neke nadnice, na sezonske poslove, na naše sakupljače sekundarnih sirovina koji ono što danas zarade, to sutra i potroše i oni su stvarno u velikom problemu, imajući na umu sve ove mere i ovu situaciju.”

Gračanin ističe da su se nevladine organizacije u saradnji sa lokalnim samoupravama organizovale kako bi mapirale potrebe u romskim naseljima i kako bi ljudima koji u njima žive obezbedili humanitarne pakete.

“Neke opštine su se odlično organizovale, pa su videli da najugroženijima moraju da dopreme higijenske pakete, pakete sa hranom. Znamo da su se ovih dana pravile velike zalihe kako ljudi ne bi izlazili iz kuće sedam ili četrnaest dana. To mnoge porodice socijalno najugroženije u Srbiji nisu mogle da urade. Neke opštine su odgovorile, mi pokušavamo kao Asocijacija koordinatora da obezbedimo što više tih humanitarnih paketa koji se tiču higijene i hrane”, navodi Gračanin.

Pozitivan primer iz opštine Lajkovac

“U Lajkovcu je koordinator za romska pitanja bio obavešten da tamo nema vode, da je oko 50 kuća, 50 domaćinstava i oko 300 ljudi ostalo bez vode. Oni su imali tehničku vodu sa nekog seoskog bunara koja je distribuirana i ta pumpa se pokvarila. Brzom reakcijom, u saradnji sa opštinom, obezbeđena je cisterna vode koja dolazi svaki dan, obilazi naselje. To nije dovoljno. Ali, taj primer prakse treba da slede sve ostale lokalne samouprave”, priča Gračanin.

Navodi i da su se za pomoć obratili i međunarodnim humanitarnim organizacijama. Podršku traže za sve socijalno ugrožene građane u Srbiji.

“Ne mislim samo na romska naselja, da mapiramo i sve najugroženije i da njima zajednički pomognemo, jer ovo je timski posao, komšijski posao, kolegijalni posao, tu sve zavisi od nas samih, koliko budemo uspeli jedni drugima da pomognemo”, kaže Gračanin.

U više od trećine (38 odsto) romskih naselja nijedan stambeni objekat nije priključen na vodovodnu mrežu, dok su u 32 odsto naselja objekti delom priključeni, pokazuju podaci Strategije za socijalno uključivanje Roma i Romkinja.

Takođe, prema istom dokumentu, u tri četvrtine naselja (74 odsto) nijedna kuća ili stambena jedinica nije priključena na kanalizacionu mrežu ili septičku jamu. Kada je reč o električnoj energiji u 68 odsto naselja preko dve trećine objekata je priključeno na elektromrežu.

U rešavanje problema uključeno Koordinaciono telo Vlade.

“Nakon dobijanja neophodnih informacija o stanju u romskim naseljima, Koordinaciono telo za praćenje realizacije Strategije za socijalno uključivanje Roma i Romkinja u Republici Srbiji iniciraće i uputiće dopis JKP (Javno komunalno preduzeće) za vodovod i kanalizaciju i Udruženju vodovoda i kanalizacije Srbije, da romskim naseljima koja nemaju pijaću vodu dostave cisterne sa pijaćom vodom”, navode u odgovoru RSE.

U koordinacionom telu ističu da Udruženje vodovoda i kanalizacije Srbije okuplja 38 preduzeća vodovoda i kanalizacije, među kojima i četiri najveća, iz Beograda, Niša, Novog Sada i Kragujevca.

Bez odgovora sa više adresa

RSE se ovim povodom obratio i Ministarstvu za rad, zapošljavanje, boračka i socijalna pitanja, na čijem je čelu ministar Zoran Đorđević. U pisanom odgovoru uputili su nas na ministarstvo kojim rukovodi ministarka Zorana Mihajlović.

Na pitanja RSE nije odgovorio ni Nacionalni savet romske nacionalne manjine. Iako je u telefonskom razgovoru naveo da će poslati pisani odgovor, predsednik Nacionalnog saveta Dalibor Nakić do objavljivanja teksta to nije učinio.

Na sajtu Nacionalnog saveta romske nacionalne manjine 17. marta objavljeno je saopštenje koje potpisuje Nakić, a u kome se navodi da “mole celokupno građanstvo da se pridržava uputstva koja izdaju zvanični organi Republike Srbije” zbog epidemije korona virusa u Srbiji.

BiH: Romi jedna od najugroženijih kategorija

Kolektivni centar Prutače jedan je od najvećih centara sa 133 stambene jedinice i on je jedan od šest kolektivnih centara koji postoje na području Distrikta Brčko, na sjeveru Bosne i Hercegovine.

Kako bi zaštitili romsku zajednicu koja je smještena u ovom kolektivnom centru od zaraze korona virusom, iz Crvenog krsta Brčko Disktrikta, a na zahtjev Udruženja “Romi na djelu” izvršena je dezinfekcija objekata.

“Crveni krst Distrikta Brčko je pošpricao objekte, odnosno dezinfikovao objekte i romsku zajednicu u kolektivnom centru Prutače. Dezinfikovano je cijelo naselje, kako spolja tako i unutra”, kaže za RSE aktivistica Udruženja “Romi na djelu”, Dajana Đurić.

Kolektivni centri u Brčkom, dom su za 173 porodice. Najveći broj onih koji žive u kolektivnim centrima su socijalno ugrožene kategorije, od kojih su najbrojniji Romi.

Jedna zaražena osoba, može zaraziti celo naselje

“Hajde samo da zamislimo da jedna osoba u romskoj zajednici u nekom romskom naselju bude zaražena korona virusom. To se na čitavo naselje može prenijeti veoma brzo, a opet, oni nisu u mogućnosti ni na koji način da to spriječe iz prostog razloga što ne postoje osnovni uslovi za higijenu”, kaže za RSE glavni urednik Romskog portala Udar, Dalibor Tanić.

U Bosni i Hercegovini trenutno je vanredno stanje zbog mjera suzbijanja širenja korona virusa. Izrečene mjere zabrane rada i okupljanja, tvrdi Tanić posebno teško utiču na romsku populaciji u BiH, ali i regionu.

“Znamo da veliki broj Roma se bavi sakupljanjem sekundarnih sirovina. Veliki broj pijaca, evo znamo za jednu u Visokom se zatvorila, a koja je bila jedini način i prostor gdje mogu Romi prodajom ili preprodajom robe da zarađuju za život. Sada im je i to uskraćeno”, kaže Tanić.

Nema budžeta za žitelje neuslovnih naselja

Iz nadležnih institucija do sada, kako tvrdi Tanić, niko nije obratio pažnju na romska naselja, koja su u većini slučajeva izdvojena od gradskih cjelina.

“Kontaktirao sam Ministarstvo za ljudska prava i izbjeglice BiH i nažalost odgovor je bio da se ne može, uz dobru volju, ništa uraditi jer nije usvojen budžet na nivou države. Tu sve prestaje”, objašnjava Tanić.

Predsjedavajući Odbora za Rome pri Vijeću ministara BiH, Dervo Sejdić kaže kako su neke aktivnosti, ipak, pokrenute.

“Usvojili smo i prihvatili inicijativu i uputili prema Vijeću ministara BiH da se iz Fonda, odnosno grantova za zdravstvenu zaštitu Roma, u visini od 150 000 eura izvrši hitna intervencija u nabavci dezinfekcionih i higijenskih sredstava i da se to što prije distribuira”, tvrdi Sejdić.

Nema struje ni za online nastavu

Dodatni problem za romsku zajednicu je prekid rada škola, jer većina djece neće moći da se uključi u online nastavu. Većina romskih domaćinstava nema ni struju, a kamoli računare ili internet.

U Distriktu Brčko ovaj problem prevazilaze dostavljanjem materijala sa nastave djeci kaže Dajana Đurić.

“Na svu sreću učitelji i nastavnici ostavljaju pripremljen materijal za djecu, a onda roditelji dolaze po to”, objašnjava Đurić.

Slično stanje je i na području Kantona Sarajevo, gdje, također, većina romskih učenika nema internet odnosno pristup kompjuterima. Zbog toga će škole, kako se najavljuje, dostaviti romskoj djeci materijale i zadaće odštampane.

Romi su najbrojnija od 17 nacionalnih manjina u Bosni i Hercegovini.

Specijalni izvještaj o položaju Roma u Bosni i Hercegovini koji je pripremila Institucija Ombudsmena za ljudska prava Bosne i Hercegovine, uz podršku OSCE-ovog Ureda za demokratske institucije i ljudska prava (ODIHR) i Misije OSCE-a u Bosni i Hercegovini iz 2013. godine pokazao je da na teritoriji BiH živi oko 50.000 Roma.

Saradnja na tekstu Sonja Gočanin.

Članak je prenet sa portala Radio Slobodna Evropa.

Članak je prenet sa portala Radio Slobodna Evropa.

Click