Srbija i zdravstvo: Treba li Hitna pomoć u Srbiji da nabavi motore i zašto je to važno

9. June 2021.
Duško Antelj je 2012. doživeo tešku saobraćajnu nezgodu na Avalskom putu blizu Beograda.
_118845052_markokukovec.jpg
Foto: Marko Kukovec. Fotografija preneta sa portala BBC na srpskom

Nataša Anđelković, BBC novinarka

Imao 33 godine, bio je na motoru, a sudario se sa automobilom.

Izgubio je 2,5 litara krvi i pitanje je da li bi preživeo da do njega vrlo brzo nije stigla ekipa beogradske hitne pomoći na motociklu.

Imao je višestruke prelome, a noga i ruka su mu bile „pokidane”.

„Ekipa na motoru je došla na lice mesta, pripremili me kao pacijenta, kad su došla kola hitne pomoći mogli su samo da me utovare i nastave ka urgentnom centru.

„Faktički je verovatno baš to bilo odlučujuće, jer pitanje je šta bi bilo da su morali da potroše još 15 ili 20 minuta da me stabilizuju, a svako pomeranje žrtve je rizik u takvim situacijama”, kaže Antelj za BBC na srpskom.

U ovakvim situacijama, ili kod slučajeva srčanih ili moždanih udara, sekunde i minuti nekada odlučuju.

Ako do nesreće dođe u saobraćajnoj gužvi, bez obzira na rotaciju, hitna služba nekada stigne prekasno.

Zato je pre desetak godina beogradskoj hitnoj pomoći poklonjen kompletno opremljen motor, upravo onaj kojim se dovezla i ekipa na mesto nezgode Duška Antelja.

Kako se koristi?

Ipak, danas je Srbija jedna od retkih zemalja u kojima ova vrsta pomoći nije zaživela.

„Takav motocikl je prevencija, brzo stiže, opremljen je sasvim dovoljno da može na licu mesta da odradi trijažu, pomoć i javi ekipi koja pristiže šta se dešava i na šta budu spremni.

„Nama je bitno tih zlatnih pet minuta da motocikl što pre stigne na lice mesta, posebno kada su u Beogradu špicevi”, kaže Vladimir Jevtić iz Asocijacije za bezbednost motociklista.

U takvom situacijama motor će mnogo lakše i brže stići od tačke A do tačke B, posebno u odnosu na sanitet.

„Kad je reč o uštedi vremena između motocikla i auto, ona ide i do pet i deset puta, u zavisnosti od gužve”, dodaje Jevtić.

Zato je on bio jedan od inicijatora da se beogradskoj hitnoj službi pokloni motor, po ugledu na druge zemlje.

Kompletno opremanje tada je koštalo oko 15.000 evra.

Reč je o motoru „suzuki 650 vestrom” koji je imao i posebnu opremu – tri kutije sanitetskog materijala i defibrilator, koji se koristi u slučaju da pacijent ima srčani udar, kao i zvučnu i svetlosnu signalizaciju i dži-pi-es.

Tri vozača su završila policijsku obuku.

U početku su motocikl koristili vozač i lekar, a kasnije vozač i medicinski tehničar.

„To rešenje se pokazalo kao dobro, jer lekar pozadi ima mogućnost da se pripremi, a vozač je tu da mu pomogne u skladu sa mogućnostima.

„U svetu u 99 odsto slučajeva je da je tehničar ili lekar sam na motociklu”, opisuje Jevtić.

Šta su prednosti?

Gust saobraćaj – uske ulice, mnogo ljudi i automobila, sve to su razlozi zašto bi i danas Beograd trebalo da ima motore u sastavu Hitne pomoći, kaže za BBC na srpskom Patrik Lauš, iz Međunarodne organizacije zdravstvene pomoći na motociklima.

„Saobraćajne gužve za motore nisu prepreka, kao za automobile, a upotreba helikoptera nije realna, pre svega jer je preskupo.

„Korišćenje motocikala je jeftino, najpre potreban vam je jedan čovek umesto ekipe od dvoje ili troje ljudi i suštinski za jedan sanitet možete kupiti dva ili tri motora”, ističe Lauš za BBC na srpskom.

On živi i radi u Mađarskoj, a često dolazi i na Balkan.

„Samo Srbija, Severna Makedonija i Crna Gora još nemaju tu vrstu vozila u hitnoj pomoći”, kaže Lauš.

Ključna stvar je da pacijent vrlo brzo dobije pomoć, a nekad je samo to dovoljno, deo pacijenata i ne mora da se vozi u bolnicu, dodaje.

„Nekada ljudi zovu hitnu kad se posvađaju sa ukućanima ili osete probleme sa disanjem.

„Dok vi dođete do njih oni se smire i nemaju medicinskih problema, zašto njima slati sanitet”, napominje Lauš.

Kao posebno koristan vid pomoći motor se pokazao u sitauacijama velikih katastrofa.

Lauš napominje slučaj Norveške, gde je nedugo posle pucnjave u kojoj su ubijena deca, počelo testiranje motora za hitne pomoć.

„Tog leta se dogodila eksplozija u jednoj zgradi u centru Osla, to se desilo u praznoj zgradi i nije bilo povređenih, ali su ljudi u panici krenuli da beže iz centra.

„Niko nije mogao da dođe do zgrade, ni vatrogasci ni policija, jer su ih usput ljudi zaustavljali i pitali o nesreći.

„Prvi na licu mesta je bio motor hitne pomoći i on se preko radija javio da nema povređenih i da je sve u redu”, kaže Lauš.

Od tada su vlasti u Norveškoj odlučile da je ta vrsta pomoći neophodna, napominje.

Ipak, u Srbiji je posle kratkog vremena povučen iz upotrebe, uz bojazan da nije bezbedno.

„Svaka interventna vožnja podrazumeva profesionalnog vozača koji je treniran za to, oni su prošli trening bezbedne vožnje i taj čovek je obučen za rizik, to su sve izgovori.

„Čini mi se da rukovodioci to nisu prepoznali kao nešto inovativno”, ocenjuje Jevtić.

Šta kažu rukovodioci?

Potvrđuju da je motor dobijen 2011. kratko bio u upotrebi.

„Lekari nisu želeli da se voze motociklom zbog povećanog rizika u Beogradu i vrlo mali broj medicinskih tehničara je bilo zainteresovano za rad na motociklu.

„Samim tim što medicinski tehničar na terenu nema pravo davati dijagnozu niti terapiju, a pogotovo vozač, mi smo vrlo brzo izgubili svrhu postojanja takve ekipe”, kaže u pisanoj izjavi direktor Gradskog zavoda za hitnu medicinsku pomoć Beograda doktor Goran Čolaković.

Prema važećim propisima, napominje, nigde nije određeno radno mesto lekara na motociklu, pa samim tim bilo kakav problem da se desi lekaru koji sedi na motoru odgovorno bi bilo isključivo odgovorno lice zdravstvene ustanove.

„Iz navedenih razloga moralo bi se prvo razmotriti o novoj sistematizaciji radnog mesta koji bi bio posebno plaćen i za koji bi se moralo primiti po konkursu zainteresovani vozači motocikla (paramedikusi), kao i medicinski tehničari ili lekari”, dodaje Čolaković.

Ostavlja mogućnost da se ponovo nabave takva vozila.

Predlaže da se to donosi na četiri centra urgentne medicine – Beograd, Novi Sad. Kragujevac i Niš, kao i u nekim mestima sa većim brojem stanovnika.

„Mi bismo želeli da u okviru bar ova četiri Zavoda imamo ekipe posebno opremljene i edukovane za rad na motociklu”, ističe on.

Ministar zdravlja Zlatibor Lončar u izjavi za BBC kaže ovim povodom da očekuje da struka analizira sve pozitivne i negativne aspekte i predloži rešenje državi.

„Razmatramo takvu mogućnost, posebno imajući u vidu sve okolnosti u vezi sa saobraćajem i sve veće gradske gužve.

„Postoje neka pozitivna iskustva sa korišćenjem skutera na Adi Ciganliji, prikupljamo iskustva i nekih drugih svetskih metropola koje koriste slične sisteme”, ističe Lončar.

Gde sve postoje slični sistemi?

U značajnom broju zemalja Evrope i sveta.

Između ostalih to su: Mađarska, Italija, Velika Britanija, Portugal, Brazil, Turska.

Na sajtu britanske Zdravstvene službe navodi se da u sklopu hitne službe radi i značajan broj pojedinaca koji u trenucima kada svaki sekund može biti presudan koriste auto, motocikl, pa čak i bicikl.

Obučeni su da zbrinu pacijenta bez pomoći ambulantne ekipe i kompletno opremljeni.

Reč je o medicinskim tehničarima ili paramedikusima,a u nekim delovima Londona imaju pomoć i obučenih dobrovoljaca.

U većini država na motoru je jedan čovek, istovremeno odlično obučen i za vožnju – najpribližnije moguće profesionalnom nivou i da pruži medicinsku pomoć.

Upravo zato, bezbednost vozača je na visokom nivou, iako se to često navodi kao razlog za nekorišćenje, ocenjuju stručnjaci.

„Statistika pokazuje da se nezgode motorima hitne pomoće ređe dešavaju, nego vozilima hitne službe, nausprot ustaljenom verovanju.

„To se postiže uz adekvatnu obuku, kao što se i ređe dešavaju nezgode policijskim motorima, nego policijskim autima”, kaže za Lauš, koji je spreman da kolegama u Srbiji održi i trening ako i kada budu nabavljeni.

Njihova hitna pomoć na motorima angažuje se i sezonski.

Na primer, na obali jezera Balaton, gde je tokom leta pet puta veći broj posetilaca nego stanovnika.

„Nemoguće je tu staviti dodatnu hitnu službu jer je teško dostupno, mnogo ljudi leži na travi, a motor vrlo brzo može da dođe.

„Vrlo je efikasno za turistička mesta”, ističe Lauš.

Višegodišnje iskustvo sa ovakvim vrstama hitnih službi ima i Izrael.

Tamo postoji zasebna moto spasilačka služba Junajted Hacalah, u koju su uključeni dobrovoljci obučeni da pružaju prvu pomoć, i imaju višegodišnje iskustvo.

Na Balkanu, ova vrsta hitne službe postoji u Zagrebu već pet godina, odnedavno u Sarajevu, a najduži staž u korišćenju imaju Slovenci.

U Ljubljani se ovaj projekat prvi put pojavio 1994. godine, ali je trajao samo dva meseca.

„Ponovo su 2002. godine sa projektom počeli u Mariboru.

„Zbog odličnih rezultata, 2003. ministarstvo zdravlja odlučilo je da će ovaj projekat postati deo hitne medecinske pomoći i da će ga finansirati”, kaže za BBC Marko Kukovec iz Maribora, koji se godinu dana kasnije pridružio ovoj službi.

Od 2004. ona postoji i u Ljubljani i Kopru.

U Mariboru danas imaju tri motocikla koji su na putevima svakog dana od sedam ujutro do sedam uveče od 1. maja do 31. oktobra.

Toliko im traje sezona.

„U svim ovim godinama motor se pokazao kao veliki plus u hitnoj pomoći.

„Najviše kod oživljavanja, gde je važan svaki minut, pa i kod nekih manjih intervencija, gde možemo sami srediti pacijenta i nisu nam potrebna kola hitne pomoći”, ističe Kukovec.

On je jedan od osam zaposlenih u mariborskoj ekipi.

„Svi koji rade na motorima su diplomirani zdravstveni radnici, dakle nismo lekari, imamo napravljen Fakultet za zdravstvenu negu. Lično, imam i magisterijum.

„Zbog toga jer smo sami na motoru, treba da budemo svi iskusni, sa puno znanja i o medicini i o bezbednosti na motoru”, kaže Kukovec.

Motori imaju sličnu opremu kao kola hitne službe, samo što je manja.

Pored paketa prve pomoći imaju i aparat za merenje šećera, pritiska, defibrilator, sve za intubaciju, prvu pomoć, aparat za merenje zasićenosti krvi kiseonikom, lekove, špriceve i igle.

Prema statistici, navodi Kukovec, motor je za 45 odsto brži u intervencijama po gradu gde su uske ulčice i ima puno saobraćaja, a oko 15 odsto je brži na autoputu.

„Prošle godine smo zbog korone imali manji broj intervencija, inače ih je u proseku oko 400 u sezoni.

„Kako je počelo ove godine, biće ovaj broj na kraju sezone mnogo veći”, kaže Kukovec za BBC.

Svake godine ima bar jednu intervenciju, koju ne može zaboraviti.

„Video sam u karijeri baš sve, ali najviše te dirnu deca.

„To je najgore. Posebno psihički”, ističe Kukovec.

Mentalno zdravlje je dodatna prednost rada na motoru, ocenjuje Patrik Lauš.

On je lekar koji već 15 godina radi na motoru.

„Ljudi uživaju da voze motore i kad su slobodni neće doživeti zasićenje na poslu, kao ostale kolege, posle godina provedenih u službi.

„Naprotiv, i tada će uživati u poslu”, kaže iz ličnog iksustva.

Važan deo armije

Duško Antelj je danas menadžer telekomunikacija.

Sa mesta nezgode sanitet ga je odvezao u beogradski Urgentni centar, gde je prva od devet operacija trajala 6,5 sati.

Noga mu je kasnije amputirana, a povređena ruka skoro da nije funkcionalna.

Oporavak je trajao mesecima posle toga.

Ne žali se, naprotiv.

Uveren je da mu je taj dan produžen život.

„Život mi je spasio Bog, uz veliku pomoć hitne moto ekipe na prvom mestu, zatim standardne hitne pomoći, a kasnije i armije lekara, tehničara i medicinskih sestara”, smatra.

Članak je prenet sa portala BBC na srpskom.

Članak je prenet sa portala BBC na srpskom.

Click