Srbija i električna energija: Kako možete da postanete kupac-proizvođač

6. October 2021.
Sunce. Izvor života, ali i energije koja bi mogla da bude jedno od rešenja za klimatske promene protiv kojih se bori čovečanstvo.
bill-mead-wmaP3Tl80ww-unsplash
Ilustracija. Foto: Bill Mead / Unsplash

Sandra Maksimović, BBC novinarka

Sve je više krovova kuća u Srbiji ukrašenih solarnim panelima koji služe kao izvor toplote i čiste energije.

Ali koliko se isplati ugradnja solarnih panela, kakva je ušteda i da li Srbija ima dovoljno sunčanih dana?

Preduzetnik Nenad Deljanin iz Kuršumlije struju već tri godine dobija iz solarnih panela i preporučuje ih svima.

„Služe mi za firmu i za domaćinstvo.

„Nisu stranci blesavi, to je postavljeno po celoj Nemačkoj gde god da je sunčano – znaju oni šta treba da rade”, kaže on za BBC na srpskom.

Stručnjaci kažu da uz samo nekoliko solarnih panela na krovu kuće, računi za struju mogu da budu manji, a doprinos očuvanju životne sredine veći.

Podsticaj za ugradnju panela dalo je i Ministarstvo rudarstva i energetike, koje će preko jedinica lokalne samouprave zainteresovanim građanima subvencionisati 50 odsto troškova.

Kakva je procedura ugradnje?

1. Kupovina i montaža

Prvi korak je pronaći licenciranog inženjera koji ugrađuje panele, a potom izdaje potvrdu da je sve urađeno po propisima.

Jedan od njih je Miodrag Vuković, direktor firme za ugradnju solarnih panela Konseko (Conseco) u Beogradu, koja bavi fotonaponskim sistemima za domaćinstva od 2008.

„Mi kao firma dostavljamo tehničku dokumentaciju i izjavu da je solarna elektrana isporučena u skladu sa standardima i propisima za ove vrste električnih instalacija”, kaže on za BBC na srpskom.

Navodi da od septembra više nisu potrebne ni dozvole za izvođenje radova za instalacije snage do 50 kilovata.

2. Postavljanje mernog mesta

Naredni korak jeste zamena postojećeg brojila, odnosno mernog mesta – na teret domaćinstva.

Novo merno mesto ima funkciju preuzimanja i predaje električne energije.

Iz Ministarstva rudarstva i energetike za BBC na srpskom kažu da se zahvaljujući ugradnji dvosmernog brojila na kraju meseca vidi razlika u potrošenoj i proizvedenoj električnoj energiji.

„Sva električna energija proizvedena iz solarnog panela predaje se distributivnom operateru”, navode.

Što dovodi do trećeg koraka.

3. Sklapanje ugovora sa Elektrodistribucijom Srbije

Ovim ugovorom o potpunom snabdevanju sa neto merenjem, domaćinstvo postaje kupac-proizvođač električne energije.

Kupac-proizvođač se obavezuje da će preuzimati električnu energiju iz distributivnog sistema, a viškove struje koje proizvedu solarni paneli predavati u mrežu.

Iz Elektroprivrede Srbije za BBC kažu da višak nastaje pošto se proizvede više električne energije nego što je potrebno da se pokrije „sopstvena potrošnja”.

„Iznos energije koja je višak, tj. energija koja je isporučena u distributivni sistem u toku jednog meseca, prebacuje se za naredni obračunski period.

„Potom se za taj iznos (na narednom računu) umanjuje količina utrošenih kilovat sati u tom periodu”, navode.

Nenad Deljanin iz Kuršumlije je solarne panele ugradio pre donošenja novog zakona i nema status kupca-proizvođača.

Čeka da ovaj ugovor počne da se primenjuje kako bi mogao da proda višak struje.

Prethodno je procedura u vezi sa ugradnjom solarnih panela trajala najmanje šest meseci.

Iz Ministarstva rudarstva i energetike kažu da više nisu potrebni uslovi za priključenje, rešenje o priključenju, elaborat i probni rad i drugi uslovi koji su bili u njihovoj nadležnosti.

„Takođe, kroz inicirane izmene propisa u nadležnosti Ministarstva građevinarstva, saobraćaja i infrastrukture, građani su oslobođeni i obaveze izrade idejnog rešenja, lokacijskih uslova, rešenja o građevinskoj dozvoli”, navode.

Subvencije Ministarstva rudarstva i energetike

Ministarstvo je 3. septembra raspisalo javni poziv za jedinice lokalne samouprave i gradske opštine koji se odnosi na finansiranje ugradnje solarnih panela na porodičnim kućama.

Konkurs je završen 1. oktobra, a iz ministarstva kažu da je interesovanje veliko.

Odabrane opštine će potom raspisati konkurs za stanovnike za dostavljanje prijava za subvencionisanje.

One će iznositi 50 odsto od cene radova.

Grey line

Neophodna dokumentacija

U toku je priprema modela pravilnika o načinu dodele sredstava za pojedinačne projekte ugradnje solarnih panela i prateće instalacije za proizvodnju električne energije za sopstvene potrebe na porodičnim kućama.

Iako je izrada pravilnika u toku, poznato je da će građani, između ostalog, biti u obavezi da prilože sledeću dokumentaciju:

  • fotokopiju lične karte ili očitanu ličnu kartu podnosioca zahteva;
  • rešenje o utvrđivanju poreza na imovinu;
  • fotokopiju računa za utrošenu električnu energiju za stambeni objekat za koji se konkuriše za poslednji mesec, radi dokaza o postojanju priključka na distributivni sistem;
  • predmer i predračun/profaktura za opremu sa ugradnjom izdata od privrednog subjekta sa liste direktnih korisnika koju je objavilo/la Grad/Opština;
  • fotokopija lične karte ili očitana lična karta za sva fizička lica koja žive u porodičnoj kući ili stanu za koji se podnosi prijava.

Kolika je cena radova?

Miodrag Vuković, direktor firme Konseko koja se bavi ugradnjom solarnih panela, kaže da je snaga solarnih elektrana za domaćinstva ograničena na 10,8 kilovata.

„Stoga te elektrane od 10 kilovata godišnje proizvedu 12.000 kilovat-časova.

„To znači da se mesečno proizvede oko 1.000 kilovat-časova”, navodi.

Objašnjava da se prosečna potrošnja domaćinstva kreće od 400 do 600 kilovat-časova mesečno.

Dodaje da je optimalna snaga elektrane za domaćinstva sa prosečnom potrošnjom tri do pet kilovata.

„Instalacija od tri kilovata ima devet solarnih panela. Ona sa PDV-om i montažom košta 4.200 evra”, kaže.

Jeftinija varijanta je postavljanje instalacije od dva kilovata, odnosno šest solarnih panela.

„Oni mesečno proizvedu u proseku 200 kilovat-časova.

„To znači da potrošnja električne energije može biti duplo smanjena već sa solarnom elektranom snage dva kilovata”, navodi.

Takav sistem sa ugradnjom i PDV-om košta 3.600 evra.

Posle koliko vremena se ulaganje isplati?

račun za struju

Investicija se isplati zavisno od toga koliko struje troši domaćinstvo.

Na to utiče i kojoj zoni potrošnje domaćinstvo pripada – crvenoj, plavoj ili zelenoj.

Solarni paneli su najisplativiji za one čiji računi prelaze u „crveno” – uglavnom zbog grejanja na struju tokom zime.

Vuković navodi da je potrošnja u tom slučaju oko 1.500 kilovat-časova mesečno, a uloženi novac se isplati za otprilike pet godina – bez subvencija.

U varijanti sa subvencijama,, isplati se i za godinu i po dana, dodaje on.

„Zahvaljujući struji koju proizvode solarni paneli, ova domaćinstva praktično prelaze u plavu, pa u zelenu zonu”, tvrdi Vuković.

Objašnjava da solarna elektrana snage 300 kilovat-časova mesečno, u crvenoj zoni za to vreme može da proizvede, odnosno uštedi struje za 6.000 dinara.

„Jedan kilovat-čas u ovoj zoni košta 20 dinara, a to znači da godišnje može da se uštedi oko 600 evra”, navodi.

Miloš Zdravković, stručnjak za energetiku, kaže da ukoliko bi ga neko pitao da li da se upušta u ovu ili sličnu investiciju, rekao bi – da.

„Svaki bankarski kredit koji se vrati za manje od 10 godina se smatra isplativim.

„Time se rukovodim kada prijateljima obrazlažem zašto je ovo dobar poduhvat”, navodi on za BBC na srpskom.

Napominje da kako u Srbiji cena električne energije raste iz godine u godinu, period uštede i povraćaj uloženog novca može biti samo još brži.

„Što je veća maloprodajna cena električne energije, to je atraktivnije ulaganje u tehnologije sopstvene proizvodnje kao što je solarna”, kaže on.

Čak i po starim pravilima, bez prenošenja struje distributivnom operateru, preduzetnik Nenad Deljanin mesečno uštedi veliku količinu novca za račun za struju od kada je ugradio solarne panele.

„Paneli se nalaze na krovu proizvodne hale, a struja koju proizvedu direktno ulazi u razvodni ormar odakle je koriste mašine.

„Ostatak koji mi zafali povučem od distributivnog operatera”, objašnjava.

Pre ugradnje panela njegov račun u letnjem periodu bio je između 130.000 i 150.000 dinara mesečno.

Sada u zavisnosti od potrošnje i sunčanih dana izađe oko 35.000 i 40.000 dinara.

„Kada se priključim na distributivnog operatera, očekujem da će račun da se spusti na iznos između 15.000 i 20.000 hiljada.

„Ušteda mi je skoro 1.000 evra mesečno”, kaže Deljanin.

Grey line

Skladištenje viška energije

Domaćinstva, ipak, ne mogu u potpunosti da se isključe iz distributivnog sistema.

Vuković objašnjava da je to prednost.

„Umesto da se višak energije skladišti u akumulatore, on se pohranjuje u distributivni sistem.

„Kupovanje akumulatora, odnosno baterija, povećalo bi investiciju”, navodi.

Grey line

‘Energetska tranzicija’

Iz Ministarstva rudarstva i energetike navode da je subvencionisanje ugradnje solarnih panela podsticaj da se građani „aktivnije uključe u energetsku tranziciju”.

Ministarka Zorana Mihajlović izjavila je da je cilj Srbije da do 2040. godine dobija najmanje 40 odsto energije iz obnovljivih izvora.

Ona je početkom godine navela da trenutno proizvodimo gotovo 27 odsto iz obnovljivih izvora energije.

„Ali, kad izuzmemo velike hidroelektrane – biomasa, geotermalna energija, solarna energija čini svega četiri do pet odsto”, izjavila je ministarka.

Iz ministarstva dodaju da aktuelnim javnim pozivom za subvencionisanje, koji predstavlja samo pilot projekat, očekuju da se ugradi oko 500 solarnih panela.

„Proizvodnja električne energije iznosila bi 2.520.000 kilovat-časova, a prateće smanjenje emisije ugljen-dioksida procenjuje se na 2.769 tona godišnje.

„Posle realizacije pilot projekta, ministarstvo će obezbediti veće investicije za realizaciju ovakvih i sličnih programa”, kažu za BBC na srpskom.

Stručnjak za energetiku Miloš Zdravković kaže da je godišnje prosečni intenzitet solarnog zračenja 1.200 kilovat-časova po kvadratnom metru u severoistočnoj Srbiji, 1.400 u centralnoj i 1.550 u jugoistočnoj.

„To znači da Srbija ima veći potencijal od većine zemalja Evropske unije, ali njegova iskorišćenost je trenutno niska”, navodi.

Zdravković smatra da budućnost donosi elektrifikaciju „svega i svačega”.

„Mi ćemo u narednih nekoliko decenija elektrificirati transport, vozićemo se električnim automobilima.

„Imaćemo veliku potrošnju u sektoru grejanja i hlađenja”, navodi.

Podseća da su toplotne pumpe na električnu energiju već sada naša stvarnost.

Ističe da će potrošnja struje svakako rasti.

„Planeta mora da radi na smanjivanju učešća fosilnih goriva, pre svega nafte i uglja zato što su emisije ugljen-dioksida dostigle kritičan nivo”, kaže.

Zagađenje je i za Nenada Deljanina bilo jedan od motiva za postavljanje solarnih panela.

„Moja firma skoro da ne proizvodi otpad, sve se reciklira, a struja dobija putem solarnih panela.

„Neću da zagađujem, kad to vidim duša me boli”, kaže on.

Članak je prenet sa portala BBC na srpskom.

Članak je prenet sa portala BBC na srpskom.

Click