Za ovaj sistem opozicija je samo dekoracija

Piše: Biljana Vasić
Satiričari u Srbiji nikad nisu imali više posla nego danas, posebno kad je reč o političkoj satiri. Akteri vlasti su živopisni, uzdišu, prenemažu se, pevaju, grde narod kao da je maloletan i od svega vole da prave dramu koja se uspešno pretvara u komediju. Voja Žanetić, jedan od autora televizijske emisije “PLjiŽ”, kaže za “Vreme” da mu se čini kako je potencijal za razvoj političkog humora i satire realno bezgraničan. “To se najbolje vidi po ljudima koji Mićka, Dražu i mene neprekidno saleću sa istim pitanjem ‘Kad će PLjiŽ?’ I istom entuzijastičnom, a zapravo neveselom konstatacijom: ‘Pa dajte, ljudi, radite, sad ima materijala koliko hoćete!’ Satira, kad valja, predstavlja neku vrstu društvene ‘libele’: ona pokazuje koliko su se politika i društvo ‘naherili’. S obzirom na stanje ovog našeg državnog tornja i ugao pod kojim stoji, nema velikih izgleda da će ‘libela’ ikad otići u kutiju sa ostalim alatom.”
Da li Vam je, kao satiričaru, ponekad teško da “satirišete” ovu zemlju? Ili, kao scenaristi, da li vam je jasan scenario drame o vlasti Aleksandra Vučića?
Postoji urbana legenda kako su neki švajcarski advokati izrazili otvorenu i veliku zavist spram svojih kolega iz Srbije, jer se ovde zakoni često menjaju, pa je advokatski posao dinamičan i zanimljiv, a ne monoton kao u Švajcarskoj. Dakle, moguće je i da nama, koji se u Srbiji bavimo satirom, zavide kolege iz Luksemburga ili Norveške. Jer su njima, u tim uređenim zemljama, teme za satiru ograničenije i nezanimljivije. A što se tiče scenarija po kome će se odvijati priča o ovdašnjoj vlasti, tu je takođe bolje potražiti odgovore u inostranstvu. Kolege scenaristi iz Nemačke, Amerike, Rusije, to sigurno znaju mnogo bolje od nas ovde.
Kakva je politička budućnost pred onima koji nisu na vlasti? Da li je kasno za Udruženu opoziciju Srbije? Da li su mogli ranije toga da se sete?
Bilo bi moguće reći da li je rano ili kasno kad bi situacija bila jednostavna, a nije. Za početak, meni već dugo neki politički događaji u Srbiji liče na pokušaje vegetarijanaca da preuzmu mesaru, a pritom i bez osvešćene ideje da bi valjalo da je pretvore u piljaru. To dodatno otežava i egzotična ideja da će promene doneti neki narod ili neki građani, i to protestima, bez ikakve političke organizacije, delovanja… Potom: sve više izgleda da i dolazak na vlast i ostanak na vlasti podrazumeva donošenje neke jasne odluke, bilo koje samo da je jasna, a po pitanju Kosova. Zatim, tu je ekonomija, takva kakva vidimo da će zbog epidemije biti. Sve to prilično otežava i svaku i svačiju motivaciju za bavljenje politikom. I na kraju nešto dozlaboga komplikovano: u opoziciju (jednina) treba da se ujedine mnoge nepomirljive opozicije (množina), a pored svih njih postoje i “državne opozicije” (dodatna množina). I sve te razne opozicije svaka samu sebe zove opozicijom u okviru sistema koji opoziciju više ni ne prepoznaje drugačije sem kao dekoraciju. Biće potrebno vreme da se raspetlja sve to, a rok je veoma težak za izračunavanje. Mi iz “PLjiŽ”-a ćemo to, za svoju dušu, otpetljavati u okviru naših skromnih mogućnosti.
Kompletan intervju potražite na portalu Vreme.