Govor Franka Simatovića u Kuli 1997. – Zvanična istorija

2. July 2021.
Nakon završetka ratova u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini, "Crvene beretke" su legalizirane 1996. godine u Srbiji pod imenom Jedinica za specijalne operacije(JSO). Za glavnu bazu određen joj je bivši vojni kompleks u Kuli gdje je 4. maja 1997. održana proslava godišnjice osnivanja ove jedinice. Pored predsjednika Srbije Slobodana Miloševića, svečanosti su prisustvovali Milorad Vučelić, Mihalj Kertes, te brojni pripadnici Državne i Javne bezbjednosti MUP-a Srbije, Vojske Jugoslavije i njenih službi.
War Crimes Serbia
Franko Simatović. Foto: Beta/Piroschka van de Wouw/Pool via AP

Izvor: Vreme

Prigodan govor je održao Franko Simatović. U njemu je sažeo istorijat Jedinice, kasnije na veliku radost Tužilaštva Haškog tribunala. Tada izrečene podatke na suđenju su pokušali da relativiziraju pojedini svjedoci obrane tvrdeći kako je riječ o hvalisanju i lupetanju radi impresioniranja Miloševića. Ovdje postoje dva problema. Prvi je da ukoliko je to točno, Simatović i Jovica Stanišić otvoreno lažu svog šefa, što je u njihovom zanatu potpuno nedopustivo i ruši svaki profesionalizam na koji se toliko vole pozivati. Drugi problem je sam Milošević. Ako se Simatović samo hvalisao, ispalo bi da on nema pojma što radi Jedinica jer ga niko ne izvještava. A da to nije bilo tako, potvrdio je i tadašnji predsjednik Srbije. Rukujući se sa oficirom Jedinice, pukovnikom Radojicom Božovićem, Milošević mu je rekao: “Zdravo, Božoviću. Čitao sam one tvoje izveštaje.”

Simatovićev govor donosimo u cijelosti, onako kako je izgovoren:

“Gospodine predsedniče, zahvaljujemo što ste prihvatili poziv da prisustvujete obeleževanju godišnjice formiranja Jedinice za specijalne operacije Službe državne bezbednosti. Ona je konstituisana 4. maja 1991. u periodu raspada prethodne Jugoslavije i od nastanka je neprestano delovala u funkciji zaštite nacionalne bezbednosti u uslovima direktne egzistencijalne ugroženosti srpskog naroda na njegovom celokupnom etničkom prostoru. Njena borbena dejstva bila su antiteroristička, usmerena na sprečavanje ratnih zločina, masovne odmazde i genocida.

Od prvog postojanja i osnivanja Jedinica je prošla kroz herojsku epopeju, a njen put je bio jedan od najtežih u istoriji naše borbe. Zbog poznatih međunarodnih oklonosti bili smo primorani da radimo potpuno tajno. I pored ratnih uslova u borbi sa hrvatskim i muslimanskim trupama, brojnim prisustvom međunarodnih snaga Ujedinjenih nacija – kasnije IFOR-a, odnosno SFOR-a – i brojnih aparata stranih obaveštajnih službi, jedinica nije otkrivena.

Doprinos Jedinice za specijalne operacije je ogroman. U borbenim dejstvima je poginulo 47, a ranjeno 270 boraca na 50 lokacija. Ponosni smo na stručnu obučenost jedinice, koja je na najvećim svetskim standardima, a jedinica do sada nije doživela poraz. Od njenih uspeha najnovijeg datuma, podsetiću na angažovanje oko oslobađanja 400 talaca UNPROFOR-a u Republici Srpskoj, što je imalo vrlo pozitivan odjek u međunarodnoj zajednici i doprinelo jačanju pozicije naše zemlje. Jedna od najuspešnijih akcija na našoj teritoriji bila je hvatanje terorističke grupe Zbora narodne garde uhvaćene na području Apatina 1993.

Gospodine predsedniče, dozvolite da vas kratko informišemo o istorijatu Jedinice, njenom borbenom putu, sadašnjem stanju i funkciji. Prilikom formiranja, njeno jezgro činili su pripadnici naše službe, Milicije Republike Srpske Krajine i dobrovoljci iz Srbije. Druga obaveštajna uprava ratne službe, koja je takođe stvorena tada, imala je u svojoj organizaciji poseban tim za ofanzivnu i logističku podršku Jedinice za specijalne operacije.

Od 12. oktobra 1991. Jedinica u borbama sa hrvatskim oružanim policijskim snagama u zonama Benkovac, Stari Gospić, Plitvice, Glina, Kostajnica i drugima, dala je važnu podršku oslobađanju svih oblasti Republike Srpske Krajine. U ovim borbama je bilo angažovano oko 5000 boraca, čije su akcije koordinirali komanda Jedinice i obaveštajni tim Druge uprave.

Maja 1991. formirana je avio-helikopterska eskadrila, koja je sa improvizovanih letilišta Medno Polje, Petrovac, Velika Popina, Srb i Udbina prenela tone specijalnih pošiljki, opreme, ljudstva, tehnike i izvršila brojne složene zadatke u uslovima ratnih operacija.

Septembra 1991. deo Jedinice prelazi u Srbiju gde je izvršeno njeno restruktuiranje, organizovana kvaltetna profesionalna obuka. Ove dve jedinice bile su uključene u operacije u istočnoj Slavoniji, Baranji i zapadnom Sremu.

U tom periodu formirano je i 26 kampova za obuku posebnih delova jedinica milicije Republike Srpske i Republike Srpske Krajine. U Republici Srpskoj Krajini u Golubiću, Dinari, Obrovcu, Gračacu, Plitvicama, Šamaricama, Petrovoj Gori, Ličkom Osiku, Benkovcu, Ležimiru, Iloku, Vukovaru, a u RS u Banjaluci, Doboju, Šamcu, Brčkom, Bijeljini, Trebinju, Višegradu, Ozrenu i Mrkonjić Gradu.

Jedinice srpske (nerazumljivo) ušle su u šest velikih, združenih operacija u istočnoj Slavoniji, koridoru kod Brčkog, u Drinskoj, Sarajevskoj i Maglajskoj operaciji.

U zapadnoj Bosni Jedinica je činila okosnicu armije Fikreta Abdića sa oko 15.000 boraca koji su oslobodili veći deo Cazinske krajine. Takođe 1992. na teritoriji Bosne i Hercegovine pristupili su izgradnji obezbeđenju mreže malih aerodroma kao i forimiranju borbene eskadrile. Sa aerodroma u Bratuncu, Sokocu, Rogatici i drugim, izvršeno je oko hiljadu borbenih, izviđačkih, transportnih i humanitarnih letova. Sredinom proleća prošle godine povukla se iz onih krajeva sa kompletnom opremom i tehnikom, helikopterima i avionima. U celom tom periodu njeno delovanje ostaje neotkriveno i pored sofisticirane opreme NATO, kao i intenzivnog istraživanja više stranih obaveštajnih službi.

Arhiva – B92 Specijal: Jedinica, neispričana priča o Crvenim bertakama

Značajne su i humantirane aktivnosti jedinice u sveukupnom periodu (nerazumljivo), između ostalog, promovisan je Fond kapetana Dragana, koji zapošljava 150 ranjenika i sanira preko 2500 dece poginulih boraca, a i posreduje u zapošljavanju oko 6000 socijalno ugroženih lica, najčešće delom (nerazumljivo)…

Posle prestanka rata na prostoru prethodne Jugoslavije, Jedinica za specijalne operacije je demobilizovana i njen broj je, naravno, prilagođen sadašnjim uslovima i obavezama. Novom organizacijom, koja je stupila na snagu u Službi od maja prošle godine, jedinica je smanjena na 593 izvršioca, od kojih je efektivno popunjeno oko 78 odsto sastava. Trenut­ni rezervni sastav jačine čete sastavljen od bivših boraca koji su osposobljeni da redovno održavaju na visokom nivou borbene gotovosti. U sastavu Jedinice za specijalne operacije su sastavi (nerazumljivo) od bataljona, četa i vodova, kao i helikopterska eskadrila. Pored toga, u sastavu jedinice postoje taktičke službe koje daju logističku, sanitetsku i kontraobaveštajnu podršku.

Centar u kome se nalazimo nosi ime Radoslava Kostića, istaknutog pripadnika ove jedinice. Služba je preuzela ovaj objekat februara 1995. u dosta ruiniranom stanju, a prethodno je od 1991. služio kao prihvatni centar za izbeglice. Imaćete priliku da vidite da smo uspeli da izgradimo savremeni centar sa poligonima za obuku, strelištem, heliodromom, ambulantom, hangarima i drugim. Zbog funkcionalnih potreba planirali smo izgradnju više taktičkih objekata, a neke smo već stavili u pogon.

Gospodine predsedniče, Jedinica za specijalne operacije i (nerazumljivo) sredstva upotrebljavaju se za (nerazumljivo) dejstva za borbu protiv terorizma i drugih vidova ugrožavanja bezbednosti zemlje. Ona predstavlja značajan doprinos otklanjanju svih potencijalnih pretnji nacionalnoj i državnoj bezbednosti, koja je mobilna i profesionalno sposobna da brzo i efikasno deluje u bilo kom delu zemlje i izvan nje. Hvala.”

HAG I JEDINICA

Tako je došao i Peti oktobar 2000. Stanišić se tada prosto preporodio: em su ga za razne savjete, kao vlasnika svih tajni Srbije, stalno kontaktirale nove vlasti DOS-a, em se oko njega opet okupljao krug najrazličitijih osoba poput Milorada Vučelića ili Brane Crnčevića, s kojima je bio u bliskim vezama dok je vodio Državnu bezbjednost. Iz ekskluzivnog “Kluba ljubitelja Save i Dunava” nedaleko od beogradske “Marine”, Stanišić je diskretno vedrio i oblačio u političkim kuloarima, Službi, policiji, podzemlju…

A kako i ne bi? “Crvene beretke” – njegova ključna i najveća zaostavština – bile su žive, zdrave i moćnije nego ikad prije. U tom periodu apsolutno ih niko nije kontrolirao, ali nije bilo dileme kome je Legija zajedno sa ekipom iz baze u Kuli odan. To, svakako, nisu bili Zoran Đinđić i Vojislav Koštunica, već Stanišić i Simatović. Zbog ovoga je savršeno bilo jasno i zbog čega su ova dvojica uhapšena odmah nakon atentata na prvog demokratski izabranog premijera Srbije 12. marta 2003. Isto tako i zašto je došlo do njihovog ekspresnog izručenja Haškom sudu – Srbija, naprosto, nije imala ni kapaciteta ni snage da se nosi sa njima. Potraživanje iz Tribunala došlo je kao poručeno.

Dobar dio vremena u proteklih osamnaest godina, koliko je trajao proces pred Haškim sudom, Stanišić i Simatović su proveli na privremenoj slobodi u Beogradu. Disciplinirani i diskretni, nisu skretali pažnju na sebe. U Ševeningenu, Stanišić se često žalio na bolest probavnog trakta i depresiju, dok je Simatović ostao vjeran imidžu vojničine.

Prva oslobađajuća presuda 2013. primljena je sa velikim iznenađenjem i mnogi su je pripisivali američkom uticaju na Haški sud. Međutim, Vašington je ostavljao na cjedilu i mnogo veće partnere nego što je to ikada mogao biti Stanišić i, u paketu s njim, Simatović. A ukoliko je Amerikancima zaista bila stalo do oslobađanja jednog šefa Službe – pa makar to bila i Državna bezbjednost Srbije – očito se nisu mnogo pretrgli čim je došlo do ponavljanja suđenja.

Taj proces je veoma dugo trajao i zbog brojnih zatvorenih ročišta bilo ga vrlo teško pratiti. Kakva god da je presuda, mora se poštovati.

I još nešto.

Skupa s drugim paravojnim formacijama i onim što su radile za vrijeme tolikih krvavih godina u bivšoj Jugoslaviji, Jedinica će zauvijek ostati neraskidivo vezana za imena Jovice Stanišića i Franka Simatovića Frenkija.

Filip Švarm (Deo iz teksta: Očevi paravojnih formacija, Vreme br 1591)

Članak je prenet sa portala nedeljnika Vreme.

Click