Znanje kao pravi recept uspeha

4. February 2024.
Užička gimnazija, jedna od pet najstarijih u Srbiji, za 185 godina od osnivanja iznedrila je značajna imena koja su proslavila grad i zemlju, a tradiciju njihovih uspeha nastavile su da nižu i nove generacije učenika te škole.
6945145957_e7c5c84599_o
Foto: Flickr/Zex Bre

Autor: Nenad Kovačević

Dušan Popović, Dimitrije Tucović, Ljubomir Stojanović, Milutin Uskoković, Nedeljko Divac, Miloš Perović, Tadija Kostić, Dragiša Đurić, Zdravko Popović, Miloš T. Janjušević, Nedeljko Divac, Miladin Pećinar, Danilo Rašković, Kirilo Savić, Slobodan Penezić Krcun, Slavko Vukosavljević, Milan Vergović, Zoran Gerzić, Ljubomir Simović, Milovan Vitezović, Ljubivoje Ršumović, Radomir Andrić i mnogi drugi bili su đaci Užičke gimnazije koji su zadužili srpsku i jugoslovensku nauku, kulturu, umetnost i politiku, a neki od njih su se dokazali i u svetskim razmerama.

No, jedna od najstarijih gimnazija u Srbiji i danas se ponosi đacima koji nižu uspehe i u zemlji i u svetu. 

 

POČETAK: Dvogodišnja Polugimnazija u Užicu je osnovana 1939. godine, a 1881. godine prerasta u Realnu gimnaziju. Gradnja gimnazijskog zdanja je počela 29. jula 1891. godine i završila se dve godine kasnije. 

Pesnik i akademik Ljubomir Simović u knjizi „Užice sa vranama“, opisujući početak rada Kraljevske srpske realke, navodi: „Neki od onih koji su ušli u tek otvorenu zgradu realke, da je razgledaju, izlazili su iz nje uzbuđeni i očarani, tvrdeći da se sa njenih prozora, umesto užičkih brda – Zabučja, Vujićevine, Gluvaća i Ibiševog guvna, vidi Pariz, vidi Berlin, vide se Beč, Ženeva i Sankt Peterburg“. 

Zgrada, koju osim Gimnazije koristi i Ekonomska škola, 2008. godine je adaptirana. Dograđen je jedan sprat, uređeno je potkrovlje i dobila je nove kabinete i druge prostore. Užički gimnazijalci su, između ostalog, prvi u Srbiji osnovali đački parlament. 

 

Potreban rad u jednoj smeni 

Užička gimnazija ima 876 učenika i skoro 100 nastavnika. Nudi obrazovanje na društveno-jezičkom i prirodno-matematičkom smeru. Od pre nekoliko godina uvela je po jedno informatičko-računarsko i sportsko odeljenje. „Trenutno imamo 33 odeljenja, što je znatno više od nekadašnja 24 odeljenja. Istu zgradu delimo sa Ekonomskom školom, što je objektivan problem, a bilo bi poželjno da radimo u jednoj smeni“, kaže direktorka Biljana Grujičić i dodaje da je jednosmenski rad organizovan samo u 11 od ukupno 112 gimnazija u Srbiji.

 

USPESI: Užički gimnazijalci postižu značajne rezultate na državnim takmičenjima, posebno iz prirodnih nauka, ali i drugih predmeta i veoma su uspešni na prijemnim ispitima za fakultete. Primera radi, poslednje dve godine su bili najbolji u Srbiji na prijemnom ispitu na Medicinskom fakultetu u Beogradu, pa je dekan tog fakulteta uputio čestitke upravi škole. Od 16 maturanata Užičke gimnazije, koliko ih je 2022. godine polagalo prijemni ispit iz biologije i hemije, njih čak 93,75 odsto položilo ispit na tom fakultetu. Na drugom mestu po uspehu bili su učenici Medicinske škole u Kraljevu, potom Treće beogradske gimnazije, Desete beogradske gimnazije, Devete beogradske gimnazije, Gimnazije „Josif Pančić“ u Bajinoj Bašti, Mitrovačke gimnazije iz Sremske Mitrovice, Gimnazije u Čačku, Zrenjaninske gimnazije i Prve beogradske gimnazije. 

„Recept za uspeh je uvek isti“, kaže za Novi magazin Biljana Grujičić, od prošle godine direktorka Užičke gimnazije, a to su, navodi, „veliki rad i učenika i profesora“: „Našu školu upisuju dobri učenici koji vredno rade, imamo dobar program i dobre profesore.“ 

Prošle godine školu je završilo 217 učenika, a na osnovu podataka prikupljenih od njih 206, samo četiri maturanta nisu nastavila visoko obrazovanje. Većina njih na Univerzitetu u Beogradu i to na FON-u, Pravnom, Mašinskom fakultetu, ETF-u, Arhitektonskom, Filološkom i Ekonomskom fakultetu. Najveći broj njih je u statusu budžetskih studenata. 

Uz isticanje da je „veoma važno da se čuje glas učenika i sve ono o čemu oni razgovaraju na đačkom parlamentu, direktorka ističe to da „škole i nastavnici postoje upravo zbog mladih ljudi“. 

„Bez obzira na sve ono što je nepoželjno u našem društvu, naši učenici su aktivni i pokreću razne inicijative i time obogaćuju život u školi. Naši profesori se usavršavaju na raznim stručnim seminarima, jer svet se menja u svim oblastima, posebno u informatičkim naukama“, poručuje naša sagovornica. 

Ipak, na pitanje gde je Užička gimnazija među 112 takvih škola u Srbiji, kaže da „još mnogo toga može da se uradi da bi se škola uspešno razvijala“: „Trebalo bi da zadržimo ono što je tradicionalno dobro, ali moramo da pratimo moderne trendove, jer smo deo ovog doba.“ 

„Ima mnogo onih koji bi“, navodi, „krojili“ sistem obrazovanja po svojoj meri“, a potom ocenjuje da su „današnja deca prilično prezasićena“, te da „pojedini roditelji imaju nerealne ambicije, čega je“, kaže, „oduvek bilo, ali u poslednje vreme roditelji shvataju da su naši partneri“: „Na istoj smo strani sa njihovom decom i ne odstupamo od kriterijuma koji su usaglašeni, ali negujemo individualnost i dece i profesora, jer svi smo različiti.“

 

PUTOVANJA I FESTIVAL: Škola nudi mnoštvo vannastavnih aktivnosti i one su, kaže, veoma posećene, a popularne su i školske ekskurzije. Podseća na to da je, 2017. godine, 45 najuspešnijih užičkih gimnazijalaca i troje profesora posetilo grandiozni akcelerator LHC u Cenu, kod Ženeve, zahvaljujući fizičaru dr Vladimiru Rakovicu, nekadašnjem učeniku te škole, koji je bio deo tima svetskih naučnika koji su istraživali Higsov bozon, odnosno Božansku česticu. 

Pored mnoštva kulturnih sadržaja, Užička gimnazija je jedan od organizatora književnog festivala „Na pola puta“, tokom koga pisci iz regiona drže predavanja na redovnim časovima književnosti i priređuju zanimljive radionice, a uveče, za širu javnost, čitaju svoja dela. Festival su pokrenuli profesorka književnosti u Užičkoj gimnaziji Ružica Marjanović i Nenad Veličković, univerzitetski profesor i književnik iz Sarajeva. U pripremi festivala učestvuju gimnazijalci koji moderiraju razgovore i druže se sa piscima. 

Festival, čiji simbolični znak ukazuje na to da je Užice na pola puta od Sarajeva i Beograda, podstiče čitalaštvo među mladima, nudi uvid u regionalnu književnu produkciju i promoviše kulturu tolerancije. Ta manifestacije je, 2010. godine, dobila nagradu Fonda „Jelena Šantić“ za kvalitet književnog programa i uspostavljanje saradnje među narodima i kulturama iz regiona. Za 18 godina postojanja Festivala, gimnazijalci su imali priliku da upoznaju najznačajnije pisce i druge stvaraoce iz regiona i njihova dela. 

 

Evropska oznaka kvaliteta

Užička gimnazija je pre neki dan dobila Evropsku oznaku kvaliteta koju dodeljuje Evropska komisija za realizaciju međunarodnog eTwinning projekta pod nazivom „Poetry for a Sustainable Future 2023“, u kojem uspešno učestvuje od 2018. godine. Rad učenika i nastavnika je visoko ocenjen i biće predstavljen i na European School Education platformi Evropske komisije.

 

ZNANJE I AKTIVIZAM: Mia Purić je bivša učenica Užičke gimnazije i od 2022. godine uspešna studentkinja Medicinskog fakulteta. Osim toga, zajedno sa Pavlom Cicvarićem, Danijelom Dedović i drugim bivšim učenicima Užičke gimnazije, aktivna je u studentskom pokretu Borba. 

„Bila sam veoma zadovoljna kada sam završila Gimnaziju, jer su nas profesori podsticali na kritičko razmišljanje što je veoma važno za nastavak obrazovanja. Pored naših divnih profesora, za uspeh užičkih gimnazijalaca na prijemnim ispitima na Medicinskom i Stomatološkom fakultetu“, ističe Mia, „zaslužna je Slađana Basurović, profesorka hemije u Medicinskoj školi, koja pomaže generacijama užičkih maturanata“. 

O svom omladinskom aktivizmu i pristupanju Studentskom pokretu Borba, kaže da je za to „kriva“ upravo Užička gimnazija, koju opisuje kao „prilično liberalnu školu“, ali i Užički centar za prava deteta, nevladina organizacija koju su osnovali roditelji Pavla Cicvarića, koja je u Užičkoj gimnaziji organizovala zanimljive radionice i edukacije, a kojoj se pridružila još u osnovnoj školi. 

„Drago mi je što su studenti prepoznati kao nosioci promena u Srbiji. Studenti na mom fakultetu nisu baš mnogo zainteresovani za takvu vrstu aktivizma, ali oni i drugi građani Srbije sa takvim stavom trebalo bi da budu zahvali na tome što se ostali bore i za njih i za sve ostale u celom društvu“, poručuje buduća lekarka, koja je učestvovala i govorila na protestima „Srbija protiv nasilja“. 

Mia želi da se, nakon studija, usavršava u inostranstvu i da se vrati u Srbiju, a potom poručuje da se „nada da će se obrazovani i hrabri ljudi izboriti za promene u celom društvu“. 

 

DIVNI PROFESORI: Njena vršnjakinja Anđela Prodanović je briljirala na državnim takmičenjima iz matematike tokom školovanja u Užičkoj gimnaziji. Sada je, sa prosekom ocena 10, među najboljim studentima druge godine ETF-a. Planira da nastavi da proučava veštačku inteligenciju u nekom inostranom univerzitetu ili razvojnom centru. 

Stečeno znanje u Užičkoj gimnaziji, kako kaže za Novi magazin, bilo joj je dragoceno ali, objašnjava, nije imala uslove kakve imaju učenici Matematičke gimnazije u Beogradu, za koje navodi da im se „nudi mnoštvo dodatnih programa i prilika za takmičenja za koje učenici drugih gimnazija u zemlji nisu čuli“. 

„Ono što je dragoceno u Užičkoj gimnaziji su profesori, posebno profesori matematike i programiranja, kojima sam mogla uvek da se obratim i uvek su bili spremni da pomognu. I profesori ostalih predmeta su divni i imali su razumevanja za moja odsustvovanja sa časova zbog takmičenja. Posebnu ulogu u mom gimnazijskom obrazovanju je imala moja razredna Milena Jelisavčić koja mi je predavala matematiku. Bodrila nas je, govorila da, i kada smo bili prvi na takmičenjima, moramo da budemo još bolji“, kaže Anžela.

Još ističe da to što u indeksu ima sve desetke ne znači da nema slobodnog vremena i sadržajan društveni život, a potom dodaje da „u našem društvu postoji veliki problem percepcije obrazovanja“: „Deci se od najmlađeg uzrasta govori da je matematika bauk, a da je kazna odlazak u školu, raditi domaći i učiti. Imam sreću što moji roditelji nikada nisu imali takav stav, nego su mi uvek govorili da je škola veoma važna i da može da mi pomogne u ličnom razvoju. Na kraju krajeva, škola nam otvara i pokazuje svet i pomaže nam da ga kasnije razumemo, da razumemo sebe, da prepoznamo društvene fenomene i obrasce koji se dešavaju i nama i drugima.“

 

Tekst je prenet sa portala Novi magazin.

Click