Zašto je “političar i državnik” Milanović rehabilitirao Branimira Glavaša
Piše: Drago Hedl. Izvor: Novi magazin
Zbog “postupanja protivno pravnom poretku i moralnim zasadama u Republici Hrvatskoj”, tadašnji predsjednik Republike Ivo Josipović oduzeo mu je generalski čin i ratna odlikovanja. Potkraj svibnja ove godine aktualni predsjednik Republike Zoran Milanović vratio je Glavašu čin generala, pa će u nekoj posebnoj prigodi Glavaš ponovo moći obući svečanu generalsku uniformu i na nju okačiti sva odličja za ratne zasluge koja mu je svojedobno dodijelio prvi hrvatski predsjednik Franjo Tuđman.
BOLNA IRONIJA: “Da bar imam njihove ovlasti u ime žrtava dravskih, selotejpskih likvidacija u Osijeku 1991. i žrtava u garaži i dvorištu osječkog Kriznog štaba 1991, odlikovao bih predsjednika Republike Hrvatske Zorana Milanovića ordenom velereda Dravsko-selotejpskog i ordenom reda Solno-kiselinskog za nemjerljiv doprinos poštivanju žrtava ratnog zločina”, komentirao je kontroverzni potez hrvatskog predsjednika na svom Facebook profilu Milorad Pupovac, predsjednik Samostalne demokratske srpske stranke, zastupnik u Hrvatskom saboru i koalicijski partner Zorana Milanovića.
Na bolno ironičan način Pupovac je podsjetio hrvatskog predsjednika Milanovića da su u Osijeku 1991. i početkom 1992. na obalu Drave, ruku oblijepljenih selotejp trakom, dovođeni srpski civili i likvidirani metkom u potiljak. Također, u garaži i dvorištu kriznog štaba, na čijem je čelu bio Branimir Glavaš, jedan srpski civil Čedomir Vučković fizički je zlostavljan i na kraju bio prisiljen popiti kiselinu iz akumulatora, od čega je umro. Za te zločine bio je optužen i osuđen Branimir Glavaš.
Prije izricanja presude pobjegao je u Bosnu i Hercegovinu, svoju “drugu domovinu”, kako je tada govorio, s obzirom na to da uz hrvatsko ima i BiH državljanstvo. Ondje je neko vrijeme živio na slobodi, izgradio velebnu kuću u Drinovcima, a onda temeljem međudržavnog sporazuma Zagreba i Sarajeva zatvorsku kaznu služio u Zenici (kratko) i potom u Mostaru, kamo je prebačen jer mu je u KPD Zenica, kako je tvrdio u molbi za premještaj, bila ugrožena sigurnost.
U veljači 2015. Glavaš se trijumfalno vratio u Osijek, a na dočeku mu je pjevao Miroslav Škoro, propali predsjednički kandidat, potom propali kandidat za premijera, a prošle nedjelje i propali kandidat za gradonačelnika Zagreba. Glavaš je tako na slobodi od početka 2015, nakon što je Ustavni sud Republike Hrvatske zbog proceduralnih propusta ukinuo pravomoćnu presudu Glavašu, pa je na Županijskom sudu u Zagrebu započelo novo suđenje. To suđenje još uvijek traje i nitko ne zna kada će i kako završiti. Ali to, očito, nije smetalo predsjedniku Milanoviću da rehabilitira Glavaša, vrati mu čin general-bojnika i sedam državnih odličja koja je dobio za ratne zasluge.
Je li tim potezom Milanović prejudicirao odluku suda? Je li ignorirao pravomoćnu optužnicu temeljem koje se Glavašu i dalje sudi za teške ratne zločine? Što će se dogoditi proglasi li sud Glavaša krivim? Hoće li mu tada Milanović oduzeti generalski čin i sedam državnih odlikovanja koja mu je vratio prije nekoliko dana? Je li se Milanović odužio Glavašu za podršku koju mu je ovaj dao na predsjedničkim izborima 2019? To su samo neka od mnogih pitanja koja se postavljaju nakon neobičnog poteza hrvatskog predsjednika.
Očekivano, Glavaš je trijumfalistički izjavio kako “predsjednik Republike ima svoj osebujan stil koji se nekome sviđa, nekome ne”, ali njemu, Glavašu, se sviđa. Pa je nastavio hvaliti predsjednikovu državničku mudrost: “Oni koji su mislili da će Milanović sjediti na Pantovčaku i brojati paunove ili zalijevati fikuse pogriješili su. U osobi predsjednika vidim čovjeka koji mora biti korektiv vlasti, i izvršne, i zakonodavne, i događanja, i negativnih pojava u društvu”. I nastavio s hvalospjevima: “Milanović je prvi nakon Tuđmana na dobrom putu da ne bude samo političar već i državnik. On je osvježenje za 21. stoleće u kojem Hrvatska živi”.
Glavaš je usput iskoristio priliku da se obračuna sa bivšom predsjednicom Kolindom Grabar Kitarović, koja za razliku od Milanovića nije smatrala da Glavašu, budući da suđenje još traje, treba vratiti čin i odličja. Glavaš ju je zbog toga nazvao “kokoškom”, optuživši je da je u njenoj ladici od 2019. stajao njegov zahtjev za povratom čina i odličja, na što ona nije reagirala. No, Milanović jest, pa je zato, za razliku od “kokoške”, Milanović postao “ne samo političar već i državnik”.
PO(D)VLAČENJE CRTE: U studenom 2019, kada je počela kampanja za predsjedničke izbore, Glavaš je dao svoj potpis za Milanovićevu kandidaturu. Mnogi su tada smatrali kako se radilo o provokaciji, a očito je tako tada mislio i tadašnji predsjednički kandidat, danas predsjednik Republike Zoran Milanović.
“Iznenađen sam podrškom koju mi je dao Branimir Glavaš i moram se ograditi od toga jer to naprosto nije moje društvo. Neka se nitko ne uvrijedi, ali tu podvlačim crtu”, rekao je tada Milanović. No, Milanović, čije društvo Glavaš nije bio potkraj 2019, godinu i pol dana kasnije to postaje i vraća mu odličja. Komentator Jutarnjeg lista Robert Bajruši napisao je: “Što god da je u političkom životu napravio ili će napraviti u budućnosti, Zorana Milanovića zauvijek će pratiti to što je učinio krajem svibnja 2021”, rekavši kako se Milanović nikada od toga neće oprati, ta će ga odluka o rehabilitaciji Glavaša zauvijek pratiti.
No, zašto je to Milanović učinio? Odgovor na to pitanje možda je dao sam Glavaš. Na Pupovčevu ironičnu opasku kako bi Milanovića, kada bi za to imao privolu žrtava ratnih zločina u Osijeku, odlikovao “ordenom velereda Dravsko-selotejpskog i ordenom reda Solno-kiselinskog za nemjerljiv doprinos poštivanju žrtava ratnog zločina”, Glavaš je odgovorio vrlo burno. Pupovca je nazvao “problemom HDZ-a”, te poručio premijeru i predsjedniku HDZ-a Andreju Plenkoviću kako očekuje da Pupovca disciplinira zbog “njegove bezobraštine”. Uz to je i zaprijetio: “Ako vodstvo HDZ-a ne zauzme stav i ne disciplinira Pupovca, HDSSB je spreman odgovoriti istom mjerom.”
Glavaševa stranka HDSSB u Saboru ima samo jedan mandat, no Josip Salapić kome taj mandat pripada ne obnaša zastupničku dužnost jer je Glavašu, s obzirom na sudski postupak za ratne zločine koji se protiv njega još uvijek vodi, bilo puno važnije Salapića imati u Ministarstvu pravosuđa, gdje ovaj obnaša funkciju državnog tajnika. Ali Salapić ga, s obzirom na to da ima izborni mandat, uvijek može aktivirati. To znači da u Saboru, ukoliko vodstvo HDZ-a ne disciplinira Pupovca (Plenkovićevog koalicijskog partnera), Salapić može u pitanje dovesti krhku Plenkovićevu parlamentarnu većinu.
Je li predsjednik Republike Zoran Milanović, koji je u konstantnom, nesmiljenom verbalnom sukobu ne samo s premijerom Andrejom Plenkovićem već i s Miloradom Pupovcem, šefom SDSS-a, vraćajući odličja Branimiru Glavašu računao na takvu mogućnost? Mogućnost da Glavaš dovede u pitanje parlamentarnu većinu koja drži na vlasti HDZ i Andreja Plenkovića. Koliko god takva interpretacija tog Milanovićevog poteza ličila na teoriju urote, ona je ipak uvjerljivija od objašnjenja koje je dao Milanović: “Branimir Glavaš je hrvatski građanin, obratio se. Nije automatski dobio to, razgovaralo se o tome. Ja izbora nisam imao”, rekao je Milanović, objašnjavajući zašto je Glavašu vratio čin i ordenje. Ali nije objasnio kako to da nije imao drugog izbora.
Tekst je prenet sa portala Novi magazin.