Vedran Džihić – Na mom radaru

Odiseja

Prošlog četvrtka sam u 9.20 ujutro trebao poletjeti iz Beča ka Beogradu. ATR Air Srbije bio je spreman, ali mješavina magle i smoga u Beogradu reprogramirala je rutu i dovela me do Aerodroma Konstantina Velikog u Nišu. Nakon putovanja Niš Expresom ka Beogradu i za niške bus-prevoznike obaveznog stajanja u Velikoj Plani da se zapali jedna i pojede pljeskavica, stigao sam u Beograd 11 sati nakon početka puta u Beču. Odmah sam s Gazelom Pudar Draško, sa Instituta za filozofiju i društvenu teoriju (IFDT), uskočio u projekat prepun entuzijazma i želje i ambicije da sve magle i svi smogovi – kako institucionalni tako i ljudski – s naših prostora konačno nestanu. Naime, na Institutu već neko vrijeme djeluje Grupa za studije angažovanosti. U susjednoj Hrvatskoj smo Petar Bojanić i ja zajedno sa trenutnom rektoricom Sveučilišta u Rijeci Snježanom Prijić Samaržijom prije više od pet godina osnovali CAS – Centar za napredne studije. I sad ova dva instituta spajaju energije i osnivaju novu instituciju IDESE – Institut za demokratski angažman jugoistočne Evrope.

Konvencija

Na jesen planiramo prvu veliku konvenciju ili samit demokratskog angažmana i solidarnosti u našem dijelu Evrope, i to upravo u Beogradu. Želimo okupiti demokratske i emancipatorske akademske, civilno-društvene, aktivističke snage ili jednostavno angažovane građanke i građane regije u Beogradu, umrežiti ih, tražiti i naći sinergije, boriti se za novo i drugačije, za normalnije društvo i u Srbiji i u cijeloj regiji. Nadam se da će već tada biti manje magle i smoga.

Akademija

Sedmica u Beču započela je akademski. Bliži se kraj semestra, seminari, predavanja, konsultacije oko radova na dnevnom su redu. Pored toga, pokušavam da žongliram i nalazim vrijeme za moje dvije curice. Starija je u prvom razredu osnovne škole, mlađa još u vrtiću. Nije lako. Akademski i javno angažovani život nomadskog tipa, kako ga često za samog sebe definišem, iziskuje mnogo vremena, putovanja, skajp-dogovora. Ali da, može se, IDE SE. Još samo da ove sedmice nađem vremena da završim esej o talasu mržnje od desno-esktremnih grupacija prema Almi Zadić, novoj ministarki pravde u Austriji porijeklom iz Tuzle, imao bih osjećaj da sam i ove sedmice uspjeo da uradim nešto, promislim o nečemu i u zajedničkom angažmanu sa dragim i dobrim ljudima učinim barem mali korak protiv društvene magle i prljavštine.

Tekst je prenet iz Novog magazina.