Sećanja za budućnost

28. September 2019.
Logori, mesta mučenja i stradanja u Beogradu postaju sve aktuelnija tema u trenutku kada bi nakon predugog čekanja i formirnja različitih komisija koje su se time bavile konačno trebalo da bude usvojen zakon koji će im dati prikladnu i zasluženu najavu. Prema poslednjim najava taj dokument trebalo bi da se pred poslanicima nađe novembra ove godine
Logor-Topovske-supe10-Marko-Todorovic
Fotografija Marko Todorović preuzeta sa portala Novi magazin

Piše: Bojana Milovanović

Memorijalni centri na mestima stratišta Drugog svetskog rata, to nije moj problem. Ja znam šta se tamo zbilo, bio sam u Aušvicu i Buhenvaldu. Šta, gde, kada i na koji način i da li uopšte žele da nešto o tome saznaju, da razmisle o tome, problem je novih generacija, onih koji će takva mesta eventualno izgraditi i posećivati!.

To je više je nego jasna poruka koju u jeku isčekivanja zakona o stausu i uređenju memorijalnih kompleksa nekadašnjih mesta stradanja na Starom sajmištu i Topovskim šupama šalje prevodilac Ivan Ivanji. Ova poruka je još važnija i glasnija ukoliko se zna da stiže od onoga ko je upravo na tim mestima, u nerazumima i nečovečnostima rata ostao bez roditelja

„Što se tiče dva beogradska mesta nacističkih zločina, Starog sajmišta i Topovskih šupa, vezuje me lični odnos; iz topovskih šupa su novembra 1941. mog oca, a sa Starog samišta aprila 1942. moju mamu odvedli u smrt“, kaže Ivanji za Novi Magazin.

Logori, mesta mučenja i stradanja u Beogradu postaju sve aktuelnija tema u trenutku kada bi nakon predugog čekanja i formirnja različitih komisija koje su se time bavile konačno trebalo da bude usvojen zakon koji će im dati prikladnu i zasluženu najavu. Prema poslednjim najava taj dokument trebalo bi da se pred poslanicima nađe novembra ove godine.

 

OPOMENE: Mesta koja opominju, lokacije nekadašnjih logora pokušavaju da pronađu neku drugačiju i čini se materijalno isplativiju primenu. Na Autokomandi, lokaciji nekadašnjih Topovskih šupa, već gotovo deceniju se najavljuje izgradnja velikog šoping centra „Delta planet“.  Projekat čeka, a u međuvremenu, od nekadašnjeg logora ostala su očuvana dva jednospratna objekta gde su bili smešteni zatvorenici, kao i prostor između na kojem su se dešavala mučenja i vešanja. U neposrednoj blizini 2005. podignuta je spomen-ploča žrtvama na zidu jednog od logorskih objekata.

„Blizu stanujem, pored tog mesta se provozam gotovo svaki dan. Koštuničina vlada je tu jedno poljanče proglasilo spomen parkom, na ostatku jednog zida pričvršćena je spomen tabla. Tabla je nekoliko puta ukradena, po ponovo postavljena, ‘park’ se pretvarao u đubrište. Nedavno, verovatno zbog nekih stranih poseta, ponovo je stavljena tabla, mesto očišćeno. Pored njega Tabanovačkom ulicom neprekidno tutnje kolone automobila, parkinga pred njim nema, prići mu peške je opasno po život, jer trotoara nema“, tako Ivanji opisuje život oko ove lokacije na kojoj je, ne toliko davno, u užasu prekinuto na hiljade života.

Logor Topovske šupe nastao je na mestu kompleksa Jugoslovenske vojske “Kasarna kraljevića Andreja”, koji je uništen u aprilskom bombardovanju 1941. To je prošlost, a budućnost?

„Projekat tržnog centra predviđa izgradnju memorijalnog centra tako da svaki posetilac mora da se podseti na tragediju koja se ovde zbila, da zastane i razmisli. Ideju je razradio arhitekta iz Izraela. Ako se to prihvati kroz nekoliko godina biće tu memorijalni centar na račun investitora. Ukoliko se ne prihvati neće se dogoditi ništa dok se ne prihvati regulacioni plan za ovaj deo grada, uređenje saobraćaja, polaganje električnih vodova, vodovoda i kanalazicije, o tome čak nije ni počelo da se govori, znači, reč je u mnogo, mnogo godina. Najzad, ako se gradi tržni centar sve troškove podnosi privatni investitor. Na osnovu svega toga moj odgovor je nedvosmislen: svim srcem se zalažem za izgradnju takvog tržnog centra kakav je već predložen, čiji projekti postoje“, objašnjava Ivanji.

O zakonu koji iščekuje jevrejska zajednica, ne samo u Srbiji, Ivanji podseća da o dokumentu kojim bi država odredila svoj odnos prema tim lokacijama razne vlade pričaju decenijama: „Ne mogu da govorim o njemu dok ga ne vidim, nikakva očekivanja nemam kao što sam već objasnio, zanima me, ali nije moja briga.“

O tome koliko je budući zakon, ipak, važan svedoči i poruka koju je tokom nedavne posete Beogradu poslao Direktor centra “Simon Vizental” iz Izraela Efraim Zurof.

“Topovske šupe će biti deo memorijalnog centra i obećavam vam, ukoliko zakon bude usvojen i primenjen, tamo neće biti nikakvih šoping centara », poručio je Zurof nakon nedavnog razgovora sa predsednikom Srbije Aleksandrom Vučićem.

 

SUOČAVANJE: Predsednik Saveza jevrejskih opština Srbije Robert Sabadoš za Novi magazin ističe da je pojam kulture sećanja mnogo širi od komemorativnih obeležavanja i ceremonija, pa je zbog toga izuzetno velika važnost memorijala Staro sajmište zajedno sa logorom Topovske šupe.

“Jevrejska zajednica Srbije sa nestrpljenjem očekuje izradu novog zakona o memorialnom centru Straro sajmište u čijem sastavu će biti i logor Topovske šupe, jer to su bila dva logara uništenja u kojima su sem Jevreja stradali Srbi, Romi, antifašisti i pripadnici drugih grupa”, poručuje Sabadoš i dodaje da kultura sećanja podrazumeva, pre svega, realni prikaz šta se u istinu dešavalo, suočavanje sa tim činjenicama i okolnostima.

To treba da bude i mesto obrazovanja i saznavanja za naredne generacije, to je misija samog memorijanog centra, jasan je Sabadoš

“Jevrejska zajednica u okviru memorijalnog centra vidi mesto budućeg muzeja koji će prikazati stradanje jevrejskog naroda sa znatnom autonomijom koja će obezbediti da muzejska postavka i buduća dešavanja u mezeju budu izvan dnevno političkih događanja”, zaključuje predsednik Saveza jevrejskih opština Srbije.

Istoričar Dejan Ristić upozorava da je Srbija postala zajednica građana koji mahom neguju kulturu zaborava i istorijskog revizionizma, poništavanja ili nipodaštavanja sopstvenog antifašizma.

„U društvu koje je, poput našeg, iz javnog prostora, prosvetnog sistema, mreže ustanova kulture, političkog života i sredstava javnog informisanja u dužem višedecenijskom periodu bezmalo potpuno proteralo sistematsko, na činjenicama uspostavljeno i organizovano sećanje ni malo ne bi trebalo da čude prizori koje zatičemo na Starom sajmištu, Topovskim šupama, Jajincima, Jabuci kod Pančeva, Bubnju u Nišu, Slobodištu u Kruševcu, stratištu u Leskovcu, kragujevačkim Šumaricama, na Kadinjači…“, opominje Ristić.

On dodaje da zato ne bi trebalo da nas iznenadi to što se u kompleksu nekadašnjeg logora smrti na Starom sajmištu nalaze vrtić, restoran, teretana, fudbalski teren ili što su zdanja i neposredna okolina nekadašnjeg takozvanog sabirnog centra u beogradskim Topovskim šupama namenjeni za izgradnju još jednog u beskrajnom nizu prestoničkih tržnih centara. Ristić podseća da danas potpuno zaboravljene i do neprepoznatljivosti devastirane Topovske šupe predstavljaju jedno od brojnih mesta stradanja nevinih iz razdoblja Drugog svetskog rata.

„Topovske šupe je naziv prvog logora za Jevreje i Rome koji je postojao tokom Drugog svetskog rata. Iako je funkcionisao svega od 22. avgusta do 12. decembra 1941. godine kroz njega je prošlo više od četiri hiljade stradalnika koji su, najvećim delom, bivali ubijani tu ili na brojnim drugim stratištima širom Beograda i njegove okoline. Logorom su upravljali pripadnici nemačkih vojno-policijsko-okupacionih vlasti koji su bili odgovorni za britalna mučenja civila i njihova smaknuća. Žrtve Topovskih šupa stradale su usled tzv. mera pokajanja uspostavljenih naredbom da će za jednog ubijenog nemačkog vojnika biti likvidirano čak stotinu civila, a za jednog ranjenog usmrćeno njih pedeset“, navodi Ristić u svojevrsnom istorijskom osvrtu.

Istoričar poručuje da je „danas nama, pripadnicima savremenih generacija i duhovnim potomcima čitavih porodica koje su stradale u tom strašnom grotlu mržnje i nasilja, itekako neophodna meraljudskog pokajanja kako bismo očuvali sećanje na one koji su, dajući svoje živote, za nas  podneli apsolutnu žrtvu“.

Ristić ističe da nije nimalo teško razlučiti šta je potrebno raditi sa Topovskim šupama: „Svakako da bi čin potpunog besčašća predstavljao uspostavljanje bilo kog sadržaja na tom prostoru patnje osim onog komemorativnog, pijetetnog, obrazovnog i umetničkog. Zamislimo tržni centar u Jasenovcu, Aušvicu, Mauthauzenu, Dahauu, Treblinki ili Bergen-Belzenu? Teško nam je i bolno čak i da pomislimo na takvo svetogrđe i negaciju onog iskonskog ljudskog što postoji u svakome od nas.  Ti glasovi neumrli iz Topovskih šupa vape da ih čujemo i konačno zaštitimo od istorijskog zaborava. Sada više nego ikada pre.“

Kamena uspavanka

(Stevan Raičković)

Uspavajte se gde ste zatečeni
Po svetu dobri, gorki, zaneseni,
Vi ruke po travi, vi usta u seni,
Vi zakrvavljeni i vi zaljubljeni,

Zarastite u plav san kameni
Vi živi, vi sutra ubijeni,
Vi crne vode u beličastoj peni
I mostovi nad prazno izvijeni,

Zaustavi se biljko i ne veni:
Uspavajte se, ko kamen, nevini,
Uspavajte se tužni, umoreni.

Poslednja ptico: mom liku se okreni
Izgovori tiho ovo ime
I onda se u vazduhu skameni.

Delta bez komentara

Novi magazin pokušao je i da od kompanije Delta dobije stav i neke aktuelne informacije o izgradnji šoping centra Delta Planet, na Autokomendi i nekadašnjem prostoru logora Topovske šupe, rečeno nam je da ne žele da komentarišu.

Click