Pet minuta sa Rašom Nedeljkovim

24. November 2022.
Organizacija CRTA predstavila je nedavno istraživanje o pritiscima, pretnjama, ucenama i uslugama koje se dešavaju tokom izbornog procesa angažovanima u javnom sektoru. Sa svedočenjima direktnih učesnika, čak i onih koji su prisiljavali druge na nelegalne radnje. Da se to dešava redovno, svedoče i krivične prijave koje je CRTA podnosila, izveštaji posmatrača, video-zapisi s terena – naravno, reč je po pravilu o vladajućim strankama, posebno Srpskoj naprednoj stranci – ali ovaj dokument je celovit, pa o dometima istraživanja razgovaramo s Rašom Nedeljkovim, programskim direktorom organizacije CRTA.
nedeljkov-200207
Programski direktor Centra za istraživanje, transparentnost i dogovornost (CRTA) Raša Nedeljkov. Foto: N1

Izvor: Novi magazin

I CRTA i Transparentnost godinama i između i tokom izbornih procesa ukazuju na zloupotrebu zaposlenih u javnom sektoru. Da li je ovo istraživanje konačni dokaz za te tvrdnje?

Istraživanje je šire od zaposlenih u javnom sektoru, govori i o velikom broju ljudi koji primaju različite socijalne usluge i preko tog mehanizma su ucenjeni da učestvuju u nelegalnim radnjama i ponašaju se na određeni način u predizbornoj kampanji. Odnosi se i na privatni sektor koji ostvaruje svoj profit u poslovanju sa državom na različitim novima. Ključni ili konačni dokaz biće onog momenta kada institucije budu počele da rade svoj posao i kad budemo imali izvršne presude za one koji su koristili poziciju moći da na protivpravni način nekoga prisile da glasa za neku stranku ili čini bilo koju vrstu usluga koju slobodnom voljom ne bi.

Mi smo još pre nekoliko godina u istraživanju kroz razgovore sa građanima pokušali da saznamo u kom su broju ljudi izloženi pritiscima i pokazalo je da je minimum svaki peti građanin ili pritisnut ili mu je nuđena neka vrsta mita u izbornoj utakmici. Ovim istraživanjem – u kojem su učestvovali i izvršioci nelegalnih radnji – uspeli smo da sa više od 60 ljudi dokumentujemo mehanizme pritiska na građane.

Misli li se i na slučajeve kada oni koji primaju socijalnu pomoć doniraju novac vladajućoj stranci? Masovno i iste svote? To se beleži iz jednog izbornog ciklusa u drugi.

Razni su mehanizmi, to je samo jedan. Utvrdili smo prikupljanje sigurnih glasova, prisustvovanje manifestacijama… Devijacija je tolika da su ljudi prinuđeni da potkazuju svoje kolege na poslu, prate koje medije prate i njihove društvene naloge i stavove u odnosu na to koje stranke podržavaju ili kritikuju u javnom prostoru. Dakle, stvari su otišle predaleko, a ono što kao javnost jedino nismo dobili, jesu odgovori institucija. Da ponovim, ovu situaciju u kojoj smo sada imamo propuštenih šansi u prethodnom periodu kada institucije nisu kažnjavale ili su čak oslobađale odgovornosti krivce, bar u velikim slučajevima.

Možemo da se podsetimo 2018. godine kada je poverenik za zaštitu podataka o ličnosti i pristup informacijama od javnog značaja podneo krivičnu prijavu protiv nepoznate osobe u Fondu za penzijsko i invalidsko osiguranje jer je imao osnovane sumnje da su lični podaci primalaca socijalne pomoći završili u rukama jedne političke stranke. Dve godine kasnije imamo nadzor nad radom Fonda PIO, a i dalje nemamo ishod postupka niti presudu.

I da podsetimo, vi ste posle nekoliko izbora podneli prijave za uočene nepravilnosti. Da li je neki proces okončan?

U ovom trenutku nemamo nijednu krivičnu po kojoj je došlo do suđenja, imamo nekoliko praktično odbijenih. I to je to; ukoliko imamo odgovor, prijave se odbacuju, nekad s komičnim, nekad s manje komičnim obrazloženjima, ali ne odustajemo od zakonskih mehanizama. Ako ne podnosimo prijave, izlaz iz ove situacije neće biti moguć. Da se vratim na početak razgovora, ovako će biti sve dok ne bude izrečena prva presuda protiv nekog funkcionera ili direktora javnog preduzeća da je zloupotrebio ovlašćenja, ucenjivao kolege i zaposlene da u izbornom postupku rade nešto što ne bi radili pod pretnjom negativnih posledica po njih ili njihovo okruženje.

Jasno da je poslednjih nekoliko meseci posvećeno tzv. Kosovkom problemu, ali mene interesuje zašto je vest o istraživanju „igrala samo jedno leto“, tek je dva, tri dana samo u nekim medijima bila tema? Čime objašnjavate manjak sluha medija za tako dramatičnu temu?

Imamo hiperprodukciju veštački proizvedenih događaja kako bi se javnost okupirala, zbunila i skretala pažnja sa važnih stvari. Vrlo ste dobro primetili da mnogi mediji, pre svega oni koji bi morali da izveštavaju u skladu sa javnim interesom i zakonom, javni servisi, nisu o istraživanju imali ni vest. To govori o kapacitetu naše medijske scene da se bavi suštinskim problemima građana na objektivan način i da ukrštanjem različitih podataka i viđenja dovede do mogućih rešenja. 

Debate o ključnim pitanjima u našem društvu nema, ne govorimo o politikama; mi ni u parlamentu maltene ne govorimo o politikama nego se bavimo personalno liderima strankama, što je posledica niske političke kulture. Očekivati da ćemo jednim izveštajem sve promeniti nije realno, ali mi kao civilno društvo i građani ne smemo da odustajemo od onih koji ne mogu da se bore sami, moramo da napravimo put, budemo im podrška i oslonac, ohrabrimo ih da govore. Pa mnogi saborci nam kažu „to smo znali“, a ja pitam, pa što niste podneli prijavu ako ste znali? Ovo je izuzetno kompleksan problem jer prodire u sve pore društva, govorimo o ucenjenim ljudima koji nemaju alternativu jer su najviše pritiscima izloženi ljudi koji su ekonomski zavisni. 

Jedan od zaključaka, možda i najvažniji, do kojeg smo došli je da građani praktično normalizuju ovo stanje jer godinama unazad političku stranku vide kao entitet koji je došao do javnih resursa i deli ih kako mu odgovara. Strašna je ta normalizacija pritisaka i ucena vladajućih stranaka i zahvalan sam medijima koji su izveštavali. Nisam optimista, ali aktivno smo posvećeni tome da ljudi koji su svedočili ne ostanu samo „mrtvo slovo“ na papiru.

Jesu li spremni da se pojave na sudu?

To je vrlo teško putanje zato što niko od njih nema poverenja u institucije. Došli smo do jednog začaranog kruga u koji su nas uveli oni koji godinama podrivaju institucije, uključujući parlament u kojem se legalizuje nasilje. Nadamo se da će Skupština pokrenuti mehanizme koji su joj na raspolaganju da se govori ne samo o ovom istraživanju jer narodni poslanici imaju i kontrolnu ulogu izvršne vlasti. 

Pošto već imate etiketu stranog plaćenika i domaćeg izdajnika, kome ste predočili izveštaj, mislim pre svega na OEBS I EU?

Kao građani ovog društva pre svega smo okrenuti institucijama koje plaćamo, pa su istraživanje dobile sve institucije koje na bilo kom nivou imaju odgovornost; ministarstva pravde i unutrašnjih poslova, tužioci i sudije, sve poslaničke grupe, Agencija za borbu protiv korupcije, REM, inspekcije… Tražili smo razgovore da predočimo rezultate i kroz razgovor pokušamo da prevaziđemo stanje. Približavaju se izbori i videćemo ima li pomaka i nadam se da će bar jedna osoba dobiti satisfakciju za pakao kroz koji je prilazila.

Da li je stigao neki odgovor?

Samo iz Agencije za borbu protiv korupcije

Tekst je prenet sa portala Novi magazin.

Click