Nebojša Babić: Modna fotografija je timski rad

8. May 2022.
Da političke i društvene prilike utiču na želje, potrebe, modu... svedoči sagovornik Novog magazina, vodeći modni i umetnički fotograf.
nebojsababic
Nebojša Babić. Foto: www.babic.cc

Piše: Mia Kosović. Izvor: Novi magazin

Od vremena kad su filmovi i foto filteri mirisali na prašak za veš jer su se tako prevozili preko granice, do trenutka da globalni modni brendovi postavljaju pravila igre, Nebojša Babić ne prestaje da stvara novu dimenziju mode uz pomoć svog objektiva, dokazujući da je lepota u oku posmatrača, ili fotografa.

Lepi modeli na raskošnim mestima, egzotične plaže, beličasti usamljeni vrhovi, slavne ličnosti i supermodeli česte su asocijacije na modnu fotografiju. Iza ovih neverovatnih toponima i wannabe ličnosti, modna fotografija teži prikazivanju odeće i drugih modnih predmeta koristeći se marketinškim trikovima. Njeni su alati manipulacija ljudskim željama isto koliko i objektivi i skupa rasveta. Ona stvara potrebu za proizvodom, zato je moderna, seksi, živa.

Nebojša Babić jedan je od najuglednijih fotografa u Srbiji i regionu poslednjih godina. Ne samo modne fotografije. Ovaj umetnik, ujedno je i marketinški kreativac, ambasador mnogih kulturnih ustanova, vlasnik brojnih nagrada. Njegovi su radovi deo zbirke Muzeja primenjene umetnosti, njegovo se ime vezuje za studio Orange, kao i čuveni projekat O3one. Iako je dva puta proglašen za najboljeg modnog fotografa Srbije i Crne Gore, Babić sebe ne doživljava kao modnog fotografa. Portret i ljudi, njihov karakter i lepota su njegov put, bilo da su to modeli, glumci, muzičari ili pisci.

Kada ste shvatili da želite da se bavite modnom fotografijom?

Uvek me je privlačio portret, odnosno fotografisanje ljudi. Posle par ne baš lepih iskustava sa life fotografijom, počeo sam da fotografišem rok i pop muzičare. Te su fotografije više bile dokumentarnog karaktera, a samo jednim manjim delom sam imao priliku da režiram fotku i to me je zainteresovalo. U tom trenutku formirao se modni studio Click i uspeo sam da budem deo tima veoma interesantnih fotografa, među kojima su bili Kuja, Zli, Džef. U međuvremenu su me pozvali da sa njima učestvujem sa jednom događaju zajedno sa timom kreativnih ljudi, među kojima su bili šminkeri, frizeri, modeli, fotografi. Svima nama novac nije bio jedni cilj, već naprotiv, stvaranje jedne potpuno nove scene…

Modna fotografija izuzetno je konkurentna, šta jednog modnog fotografa čini uspešnim?

Modna fotografija je timski rad, fokus u datom trenutku i maksimalan tehnički kvalitet. Naravno da uspeh zavisi i od tehničkog znanja, planiranja, komunikacije, ali pre svega od tima, senzibiliteta članova, njihovih estetskih načela i kreativnosti. Sastav tima za modno fotografisanje može biti najrazličitiji – tu su dizajneri, fotograf, šminkeri, frizeri, ali i asistenti koji doprinose brzini, operativnosti i, najvažnije, atmosferi. Retko kad izađe kvalitetan rezultat iz atmosfere koja nije kolegijalna, konstruktivna i radosna. Imali smo čak i snimanja kad su atmosferi doprinosili DJ-evi na setu, drugari, radoznali prolaznici. Uvek je trudim da ekipa sa snimanja pored rezultata svojim kućama ponese i dobar vajb.

Šta vas inspiriše – model, odeća, tkanje, atmosfera?

Na prostorima smo gde je samo u kratkom periodu život bio normalan. Uvek smo morali da se snalazimo, a ja vrlo dobro pamtim vreme kad nisam imao gde da kupim film, papir, hemikalije za rad, o opremi da ne pričam. Jedan kolega nam je iz inostranstva donosio filmove koji su mirisali na prašak za pranje veša jer ih je tako prenosio preko granice. To je za mene bio motiv, inspiracija, da pobedimo takve uslove za rad i dođemo do kvaliteta uz pomoć entuzijazma i kreativnosti. Danas se kao neophodnost nameće cena jednog snimka u vidu lokacije, modela, opreme, tima koji radi… Moj motiv sada je da pokažem da nije sve to potrebno za dobru fotku.

Radovi kojih fotografa su najviše uticali na vas?

Uvek sam cenio Ričarda Avedona koji je radio za Vogue i Harper’s Bazaar, a za čije se fotografije kaže da su definisale pojam stila, lepote i kulture Amerike poslednjih 50 godina. Tu su i Peter Linberg koji je bio fotograf i režiser, Stiven Mejsel, Mario Bralić, Nenad Marjanović, Miloš Soldatović, ali i pionir ulične fotografije Anri Kartije-Breson, potom Josef Kudelka i Sebastian Salgado! Neke sam imao prilike i lično da upoznam i dobijem novi podstrek ili, fotografski rečeno, novi ugao posmatranja na svet oko sebe.

Koliko se modna fotografija u svetu razlikuje u odnosu na domaću?

Sam proces stvaranja modne fotografije gotovo je isti. Razlika postoji u visini budžeta, odnosno u bogatstvu produkcije. Za razliku od našeg tržišta, u svetu se modna fotografija ne doživljava kao bacanje para; oni shvataju šta sve kvalitetna fotografija može doneti, bez obzira na to da li se radi o biznisu ili o umetnosti. Osim toga, domaća modna industrija bije gotovo nemoguću bitku sa globalnim brendovima. Zato mi je interesantno da svojim radom pomognem dizajneru, agenciji ili detetu koje želi da postane model.

Možete li da iskažete svoj stil ili je poželjnije da se držite industrijskih standarda i zahteva modnih dizajnera?

Kao i u većini poslova, treba ispuniti sve zadatosti, a onda posle zanata nastupa nadgradnja, a to nazivamo kreativnost. Po mom mišljenju, za sve to je važna interakcija sa modelom, koja je slična kao u pozorištu kad osetite da ste deo predstave.

Koji su izazovi modne fotografije poslednjih godina?

Prelaskom sa analogne na digitalnu fotografiju desio se kvantni tehnološki šok. Prvi koraci digitalnog zapisa zaista su bili nesigurni, trapavi, a mi smo se sudarali kao mala deca koja tek prohodaju. Lično sam verovao da senzor nikad neće moći da postigne tu preciznost i verodostojnost reprodukcije slike, kao što to može da uradi emulzija filma, međutim, danas imamo gotovo savršene senzore i neverovatne programe za obradu slike koji pružaju neograničene mogućnosti. Osim toga, visokokvalitetne kamere su daleko dostupnije nego u prethodnim istorijskim epohama fotografije. Fotograf otuda više nije samo čovek koji poznaje tajne tehnike i hemije. Danas je daleko izraženije razmišljanje, odnosno gledanje tog čoveka iza objektiva, kojeg i dalje nazivamo fotografom. Taj tehničko-tehnološki napredak omogućava nam da budemo slobodniji i maštovitiji u radu.

S druge strane, kako je kamera dostupnija i kvalitetni snimci mogu biti urađeni sa kamerama na mobilnom telefonu, autora fotografija je neupredivo više. To nam nameće nove zadatke kao što su snalaženje i selekcija u moru snimaka koji su na internetu, tom novom paralelnom svetu. Modna fotografija se takođe promenila, naročito s pojavom Instagrama. Ona u svojoj osnovi treba da predstavi materijal, model, funkcionalnost; ona sugeriše kome je kolekcija namenjena, za koje prilike. Danas je modna fotografija iskoračila iz svojih okvira – ona više nije samo segment lifestyla već je srušila ograničenja i približila se umetnosti. Ona se sada mnogo više razvija u tom pravcu, a ne u pravcu komercijalizacije i samim time otkriva nove dimenzije.

Šta biste poručili budućim kolegama?

Zahvalan sam na prilici da u dva mandata budem predsednik sekcije likovnih umetnika fotografije kad smo, svi zajedno, uspeli da okupimo značajne autore, popularišemo fotografiju i izborimo se za bolji status fotografa i fotografije. Pozivam sve, ovom prilikom, da neguju i promovišu taj naš divni svet, koji ne može bez onog sveta ispred objektiva. Moj moto je da svaki dan treba da se radi i proizvede barem jedan kvalitetan snimak.

Napravite izložbu!

Napravite knjigu!

Prenosite i razmenjujte znanje!

Izvor: Novi magazin.

Click