Na mom radaru: Lidija Mustedanagić

14. August 2021.
Lidija Mustedanagić (1964) je muzejska savetnica i pomoćnica direktora u Muzeju Vojvodine (Novi Sad), u kojem radi od 1996. Ovde je ostvarila nekoliko izložbi iz domena istorije književnosti i kulture, kao i publikacija raznovrsnih karaktera, od bibliografije muzejskog godišnjaka preko stručnih radova do brojnih vodiča kroz muzeje i galerije. Urednik je muzejskog godišnjaka Rad Muzeja Vojvodine. Takođe je autorka nekoliko antologija, bavi se književnom kritikom, istorijom kulture i prevodilaštvom.

SLOJEVI SAZNAVANJA: I dalje sam na putu preslišavanja prošlog kako bih posegnula dalje za izvesnošću svojih stremljenja. Rekonstrukcija jednog perioda – srednjoškolskog, usmerena kroz govor o školovanju na neobično mnogo načina, bila je uslovljena radom na postavljanju izložbe “Karlovačka gimnazija kao čuvar kulturne baštine”, koju sam realizovala zajedno sa Čarnom Milinković, istoričarkom i višom kustoskinjom iz iste muzejske kuće. U godini jubileja upoznajemo Gimnaziju, ne samo putem pisanih izvora i zatečenih memorabilija/muzealija/artefakata, već i putem razgovora sa brojnim sagovornicima – bivšim đacima Karlovačke gimnazije koji su svake srede gostovali u Muzeju već više od mesec dana. U razgovorima sa Goranom Šušljikom, glumcem, Vidom Ognjenović, književnicom i pozorišnom režiserkom, Ksenijom Jovanović, novinarkom, prof. dr Milicom Rot, botaničarkom, prof. dr Nenadom Ninkovićem, istoričarem, te sa dr Goranom Raičević, profesorkom književnosti, prišli smo različitim periodima, ali i brojnim temama vezanim za Sremske Karlovce i najstariju školsku ustanovu. Preostaje nam još da sa dr Mlađenom Jovanovićem, geologom, upoznamo ostatke gimnazijske minerološke zbirke i da promovišemo najnoviji roman Ota Horvata, naravno kroz ram satkan od sećanja na (ličnu) prošlost. Iskušavam se tako i kao kustos, kao kritičar i moderator, voditelj i organizator. Lepeza poslova za samo jedan segment događaja može učiniti inspirativnim poneki letnji dan.

SKIDANJE PRAŠINE: Skidanje prašine, doslovno i u prenesenom značenju, jeste nešto što može svakom poslu da oteža i da oreol poluvidljivog, ali isto tako i da pruži uvide putem kojih se možemo vinuti u izvesnije i sigurnije vode. Evociranje baštine Karlovačke gimnazije uveliko stvara potrebu da se ona dalje zaštiti i čuva, i na tom polju ima konkretnih pomaka – donacija skenera za digitalizaciju stare knjige, početak istraživanja minerološke zbirke – a biće ih još. Umrežavanje stručnjaka na svakom polju može da donese samo još bolje realizacije i sinteze, uvide i podsticaje. Otpor neminovnom rasipanju koje vreme donosi da bi budućnost videla ono što ju je predupredilo nekoliko vekova ranije jeste misija i zahteva veliku upornost. Kijamo i trajemo, konstruktivistički preobražavajući ono što je iza nas.

SITNO, KRUPNO: Urediti, organizovati, napisati, objaviti, promovisati, razgraničiti, odbolovati biće moji učestali glagoli jer puno toga čeka realizaciju, od muzejskog godišnjaka koji svake godine uređujem do izložbe o erotskom ekslibrisu, tekstovima o Crnjanskom i nekim drugim još neodlučnim. Smeši se kroz svu tu vizuru godina i prestonica kulture, šalje svoje zamamne pozdrave, a tu su uobličenja ka odgovoru i tek kako treba osmisliti, ostvariti i podupreti.

Tekst je prenet iz Novog magazina.

Click