Doprinos Roma kulturi naroda u Srbiji: Od revolucije do nirvane

30. October 2021.
Srpski i jugoslovenski kontekst oblikovali su romske autore i nijedna nacionalna država brojem ne može da nadmaši romske intelektualce iz Srbije kada se govori o fundamentalnom doprinosu svetskoj romskoj književnoj sceni, ocenjeno je nedavno na skupu “Doprinos Roma kulturi naroda u Srbiji” u Srpskoj akademiji nauka i umetnosti.
doprinos-roma-kulturi-naroda-u-srbiji

Piše: Ivana Pejčić, Novi magazin

U svakodnevnom životu suočenom sa brojnim stereotipima, romskoj zajednici na talasima diskriminacije najčešće se ne priznaje bilo kakav doprinos kulturi naroda. U borbi protiv takvih vida predrasuda Odbor za proučavanje života i običaja Roma SANU u petak 22. oktobra u Svečanoj sali SANU organizovao je naučni skup pod nazivom “Doprinos Roma kulturi naroda u Srbiji”.

Predsednik Srpske akademije nauka i umetnosti (SANU) Vladimir Kostić poručio je na tom naučnom skupu da, uprkos diskriminatorskom društvu u kojem živimo, treba posvetiti pažnju Romima koji su kroz istoriju davali doprinos srpskoj kulturi. On je naglasio kako je SANU dužan da istraži doprinos Roma kulturi. Napomenuo je da svaka deveta osoba ide na počinak gladna, odnosno da širom sveta ima 795 miliona gladnih ljudi i pitao je koliko je među njima Roma.

“Romi kao i svi drugi narodi zaslužuju pažnju i interesovanje. Zaista je potrebno videti sve elemente društva da bismo videli društvo u celini. Ako želimo da znamo ko smo i kakvo smo društvo, potrebno je da vidimo i ljude oko sebe i posvetimo dužnu pažnju Romima i njihovom doprinosu kulturi naroda u Srbiji”, rekao je Tibor Varadi, pravnik i redovni član Odeljenja društvenih nauka SANU.

PRVI ROMANOPISAC: Istraživačica romske kulture i književnosti iz Islanda Sofija Zahova naglasila je da romska književnost počinje pojavom prvih dela na romskom jeziku u Sovjetskom Savezu početkom 20. veka. Ona je naglasila da se ne bavi sadržajem već formalnim razvojem romske književnosti i tipovima publikacija.

“Razvoj romske književnosti može se podeliti na četiri jasno definisana vremenska perioda. Prvi počinje s pojavom prvih tekstova na romskom jeziku krajem 19, odnosno početkom 20. veka i nastavio se tokom perioda kada je Sovjetski Savez pokrenuo inicijativu objavljivanja dela na romskom jeziku. Drugi period poklapa se sa drugom polovinom 20. veka, kada su dela romskih pisaca objavljena u raznim evropskim zemljama, mada je to bilo značajno uslovljeno nacionalnom politikom prema Romima. Treći period počeo je tokom 80-ih godina 20. veka, kada je zabeležen značajan porast objavljivanja dela romske književnosti. U četvrtom periodu koji je počeo 90-ih godina prošlog veka došlo je do internacionalizacije i globalizacije romske književne scene koja se proširila van nacionalnih granica”, rekla je Zahova.

Sva četiri perioda karakterišu fundamentalna isprepletenost književnosti na romskom jezika sa državnom i regionalnom politikom. Ili sa istorijskim kontekstom u kojem su ta dela nastala: “Osnovna odlika po kojoj su romski intelektualci u Srbiji izdvajaju imajući u vidu istorijsku periodizaciju i specifičnost jeste ta što su srpska književnost na romskom jeziku i neki njeni predstavnici igrali ključnu ulogu tokom sva četiri perioda i značajno doprineli razvoju romske književnosti. ”

Kao svoj cilj definisala je upravo to da se sa stanovništva romske književnosti kao zajedničkog fenomena kroz istorijska dostignuća dovelo do revolucionarnih novina u romskoj književnosti i time potvrdila svoj transnacionalni karakter. Naglasila je da iako se često ponavlja, posebno u zapadnoj literaturi, da se romska književnost razvila tek posle Drugog svetskog rata, to nije tačno.

“Romski pisci su u istočnoj i centralnoj Evropi stvarali dela svih književnih žanrova već tokom prvog perioda romske književnosti, odnosno od 19. veka do Drugog svetskog rata. Ključni doprinos srpske-romske književnosti u ovom periodu vezuje se za dela najplodonosnijeg aktiviste pisca Svetozara Simića, čiji su radovi sačuvani u privatnoj arhivi Dragoljuba Ackovića. Simić je poznat i po angažovanju u prvim jugoslovenskim novinama na romskom jeziku i organizaciji Prosvetne ciganske omladine, gde je i predsedavao. Svetozar Simić je autor i najmanje dva romana u rukopisnoj formi iz 30-ih godina prošlog veka, što ga čini jednim od prvih romanopisaca na romskom na svetu. Njegov prvi roman ‘Ciganin’ je autobiografski i poslat je tada izdavačkoj kući Privreda, ali je vraćen autoru s pismom da je odbijeno štampanje sa datumom od 5. februara 1935. godine. Uprkos odbijanju izdavačke kuće, Simić je nastavio rad na svom romanu ‘Ciganska krv’. Pretpostavlja se da je rukopis nastao u periodu između dva rata”, naglasila je Zahova.

Ona smatra da je Simić prvi romanopisac romske književnosti na svetu iako njegovi romani nisu objavljeni.

“Tokom drugog perioda romske književnosti, nakon Drugog svetskog rata. pa sve do 80-ih godina prošlog veka, Jugoslavija je bila jedna od retkih država na svetu koja je podsticala razvoj romske kulture, naročito 60-ih godina. U ovom periodu pojavila su se književna dela u izdavačkim kućama, a romski autori su učestvovali u raznim književnim aktivnostima, kao što su festivali i takmičenja na republičkom i federativnom nivou. Učešće u takvim profesionalnim krugovima i mrežama uključilo je romske pisce u izdavaštvo”, kaže Zahova.

U sledećem periodu, ističe ona, od kraja 80-ih do kraja milenijuma, oni su nastojali da primene slične obrasce na romsku književnost na transnacionalnom nivou.

“Ovo nisu bile samo puke kopije tih obrazaca već su predstavljale procese koje treba sagledati u kontekstu međunarodnog romskog pokreta u kojem su Romi iz Jugoslavije imali vodeću ulogu. Njihov cilj bio je da ujedini Rome iz celog sveta u naporima za priznavanje romske zajednice i njihov napredak. Rajko Đurić, poznati romski publicista, aktivista i pesnik, bio je predsednik Međunarodne unije Roma. Na ovoj funkciji razvio je niz aktivnosti koje su dovele do toga da se romska književnost pojavi na globalnoj mapi svetske književnosti. Za institucionalizaciju romske književnosti na međunarodnom planu posebno je važan i Jovan Nikolić, koji je bio i potpredsednik Međunarodne unije Roma. Posebno se bavio međunarodnom saradnjom romskih autora kroz osnivanje Međunarodne unije romskih pisaca”, naglašava Zahov.

PRIMAT ROMA U SRBIJI: U završnoj reči istakla je da je srpski i jugoslovenski kontekst oblikovao romske autore i smatra da nijedna nacionalna država brojem ne može da nadmaši romske intelektualce iz Srbije, kada govori o fundamentalnom doprinosu svetskom romskoj književnoj sceni.

Hedina Tahirović Sijerčić govorila je o opusu Jovana Nikolića i njegovom doprinosu srpskom i romskom jeziku.

“Za 40 godina rada napisao je 11 zbirki poezije, nekoliko drama i romana, kao i pesme za reditelja Emira Kusturicu. Na osnovu svojih dela dobio je epitet nezamenljivog glasa romske literature u Evropi i jednog od najznačajnijih predstavnika savremene srpske i romske literature”, kaže Sijerčić.

Takođe, govorila je i odnosu malih i velikih jezika. Naglasila je da se u slučaju romske književnosti, ako se primeni teorija “malih” jezika, može videti delovanje manjine u okviru velikog jezika druge kulture.

“Romsku književnost možemo definisati kao višejezičku književnu zbirku sa širokim spektrom žanrova. Književnost se može posmatrati u dve kategorije, odnosno književna dela neroma o Romima na dominantnim “velikim” jezicima, i književnost – dela Roma na romskom jeziku ili na dominantnom većinskom jeziku.

Pišući svoja dela na većinskom jeziku pesnici Romi traže svoju čitalačku publiku. Pisac može postati međunarodno poznat samo kroz svoje nacionalno poreklo i koristiće se moćnim jezikom. Ovo je problematično za Rome jer da bi postali međunarodno priznati, moraju koristiti neke moćne jezike”, naglasila je Sijerčić.

Ljatif Demir iz Severne Makedonije govorio je o udelu Roma u srpskoj i jugoslovenskoj kulturi u kontekstu Slobodana Berberskog – od revolucije do nirvane.

“On je otac savremene romske književnosti. On na specifičan način preko romske književnosti, ukazuje ne samo da Romi postoje i obitavaju na tlu Evrope nego i da su deo zajedničke evropske kulture”, objašnjava Demir.

Meti Kamberi i “Grad bola”

Dragan Todorović govorio je o doprinosu srpskoj romologiji, uz napomenu da romska pisana književnost nema dugu tradiciju i oni su prva dela napisali tek u prošlom veku, najčešće na jezicima država u kojima žive.

“Sada se pojavljuje jedna nova knjiga koja je bila nama jako interesantna kao sociolozima i romolozima – knjiga Metija Kamberija ‘Grad bola’”, objašnjava Todorović, uz napomenu da je reč o srpskom prvencu o životu sunarodnika u formi autobiografske ispovesti.

Govoreći o Kamberiju, Todorović je napomenuo da je rođen u siromašnoj porodici, da je dete samohrane majke koje je živelo na ulici sa bratom i da je tek u 12. godini stigao do Doma za nezbrinutu decu u Nišu. Kamberi u Domu nailazi na podršku dve ličnosti – vaspitačica u Domu i socijalni radnik. Uzima sudbinu u svoje ruke, zatim završava srednju školu i prošle godine je trebalo da upiše Filološki fakultet, ali sprečilo ga je što nije na vreme završio srednju školu.

“Knjigu ‘Grad bola’ čitali smo kao sociolozi, a ne kao literarno delo, kako ga većina čita. Četiri poglavlja knjige pokušavaju da osvetle isto toliko bitnih tema. Prva je život u mahali, i u tom poglavlju se sudaraju teme kao što su odnos prema romskom životu u mahali, odnos u romskoj porodici, odnos prema ranom sklapanju braka, odnos autora prema rodnom gradu i urbanom okruženju, odnos prema uspelim Romima, odnos prema predstavnicima krhke romske elite i nevladinim organizacijama. U drugom poglavlju se okrećemo prestupništvima koja se vezuju za ponašanje romske manjine u urbanom okruženju, tj. odnos prema romskoj deci koja prose, odnos kafanskog osoblja prema deci koja prose, odnos većinskog stanovništva prema romskoj deci na ulici i odnos policije prema romskoj deci. Njegova transformacija prema novcu. U trećem poglavlju koji smo mi nazvali “tuđa ruka svrab češe”, osvrćemo se na autorov odnos Roma prema institucijama, odnos prema hraniteljskim porodicama, prema domu za nezbrinutu decu i prema domskim vaspitačima. U poslednjem poglavlju koje smo nazvali ‘knjige u ruke’ osvrće se na odnos Roma prema školi i obrazovanju, odnos učitelja i kompletne školske uprave prema romskoj deci. To je pitanje s kojim se i danas deca suočavaju. U završnom poglavlju daje se osvrt na aktivnosti neroma na održanje krhke romske elite u oblasti kulture i književnosti”, naglasio je Dragan Todorović.

Tekst je prenet iz Novog magazina.

Click