Nula je nula

12. May 2020.
Za saniranje posledica epidemije virusa korona Skupština Srbije izdvojila je 5,1 milijardi evra. Pomoć je svima potrebna, ali naše velmože smatraju da umetnicima nije.
partokratijakultura_01
Gorica Mojović. Foto: Medija centar Beograd

Piše: Gorica Mojović

Nevidljiva i neumoljiva pošast zarobila je planetu: virus kovid-19. Vakcine nema, efikasnog leka nema, najpouzdanija je preventiva: „Ostanite kod kuće“. Gledajte filmove, šetajte kroz virtuelne muzejske izložbe, pratite snimke pozorišnih predstava, slušajte muziku, čitajte knjige. Umetnost kao terapija. Lako se propisuje, a još lakše, bar kad je Srbija u pitanju, zaboravlja i previđa odakle ta terapeutska sredstva? Ko ih je stvarao? Nisu roboti, već ljudi! I umetnici su ljudi! I oni moraju nešto da jedu, nešto da obuku, da plaćaju račune, da kupuju lekove… Nisu svi umetnici zaposleni u ustanovama kulture u kojima bar imaju kakve-takve plate. Hiljade njih su honorarci, hiljade njih su samostalni umetnici i radnici u kulturi, nezaposleni. Njihovi prihodi zavise isključivo od posla na kulturnom tržištu. Tokom pandemije tog tržišta nema. Sve je stalo. Pročitah nedavno iskaz jednog od njih: „Razvlačim svoj poslednji honorar kao paukovu mrežu, do najtanjih niti.“ A bez njih nema kulture, nema stvaralaštva. Oni su imali petlju da svoj talenat, svoje sposobnosti, umeće, znanje, energiju stave na tržište, ne zaklanjajući se iza bezbednosti sigurnih plata. Sada su u krizi postali nevidljivi, nebitni.

Vlada Srbije je predložila, Skupština usvojila rebalans budžeta za 2020. godinu. Za saniranje posledica epidemije virusa korona izdvojena je 5,1 milijarda evra. Pomoć je svima potrebna. Naše velmože smatraju da samo kulturi i umetnicima nije. Za kulturu i umetnike: NULA. Ne samo da dodatne pomoći nema, već se i postojeći budžet za kulturu umanjuje. Moram da ponovim, da ne bude i dalje zabune. Nije taj budžet bio 0,73 odsto. Taj procenat je uključivao i sopstvena sredstva ustanova kulture, iz budžeta je bilo planirano 0,67 odsto od ukupnog budžeta Republike Srbije. Ako već nije bilo dodatnih para za pomoć umetnicima, zašto su smanjena planirana sredstva? Ona su se rebalansom mogla preraspodeliti za pomoć najugroženijima u kulturi.
U budžetu za kulturu bilo je predviđeno preko milijardu i pet stotina miliona dinara za programe ustanova kulture. Šta se dešava sa tim programima? Nema ih, obustavljeni. Pitanje je kad će biti obnovljeni? Kada će se otvoriti pozorišta, početi koncertne sezone, nove izložbene postavke, nastaviti arheološka istraživanja?

Prema izveštajima Ministarstva kulture za programe ustanova kulture je do 31. marta ove godine potrošeno oko 16 odsto sredstava. Daleko ispod planiranog nivoa. Bez ikakvih problema mogao je deo tih planiranih sredstava da se iskoristi i pomogne honorarcima koje sve ustanove angažuju. Oni sada nemaju posla ni prihoda, a bili su deo i garant tih programa. Šta je bio problem da im se u narednih nekoliko meseci isplaćuju tzv. paušali? Bilo bi potrošeno 15 -20 odsto planiranih sredstava, a ostalo bi dovoljno za produkciju kada se obnovi. Honorarci imaju svoj minuli rad u svim programima i projektima ustanova kulture. Bez njihovog angažmana ti programi neće biti nastavljeni. Zaslužili su da im se pomogne da prežive između svog minulog rada i svog budućeg angažmana.

Preko milijardu i trista miliona bilo je budžetom za kulturu Srbije predviđeno za konkurse za projekte i programe iz različitih oblasti koje najvećim delom realizuju nezaposleni i samostalni umetnici. Šta se s tim konkursima desilo? Zašto nisu okončani, sredstva dodeljena, ljudi počeli pripreme, pa kad se steknu uslovi ostvarili svoje projekte. Tako bi im se omogućilo da rade, da imaju neke prihode, da se nečim bave, sve to da ostvare kad bude moguće. Ovako, osuđeni su da sede bez posla, bez prihoda, bez nade.
Grad Beograd je obustavio sve konkurse. Zašto deo tih para nije uplaćen samostalnim umetnicima? Beograd ih ima najviše. Predlog umetničkih udruženja bio je da se samostalnim umetnicima isplati po 30.000 dinara mesečno. Prema nekim podacima, u Srbiji ima 2.373 samostalna umetnika. Ako bi im se tri meseca isplaćivao iznos od 30.000 dinara, to je ukupno oko 213 miliona dinara. Šta je to u odnosu na milijardu i više stotina miliona kojim raspolažu Republika Srbija i Grad Beograd za konkurse?
Dobro je što je Grad Beograd odlučio da pomogne nešto više od 380 honoraraca. Pohvalno! Koliko znam, u Beogradu je evidentirano preko 1.500 samostalnih umetnika, više stotina radnika u kulturi, nezaposlenih . Šta će biti s njima? Sve računice govore da bi sredstva za „prvu pomoć“ tim kategorijama umetnika bila neznatna u odnosu na troškove za desetine besmislenih, preskupih razmetanja i trošenja para ? Šta je problem da se pomogne izdavačima, otkupe knjige za biblioteke? „Čitajte knjige tokom epidemije“. Državo, kupi knjige za čitaoce! Te knjige neće nestati kao vatrometi, kao bakljade, kao novogodišnji lampioni. Knjige su svetionici ! Ovde se radi o živim ljudima, ovde se radi o onima čije se delovanje prepisuje kao terapija. Ovde se radi o svima nama!

Ono što poražava u čitavoj ovoj situaciji je ponašanje Ministarstva kulture i informisanja. Pročitala sam saopštenja koja su dali povodom tekstova objavljenih u NIN-u. Neprimerenim i uvredljivim obraćanjem novinarki i uredniku nedeljnika, u svoju odbranu navode dopis koji su uputili Ministarstvu finansija sa predlogom pomoći za samostalne umetnike. Vrhunac besmisla je saopštenje Ministarstva kulture u kome se kaže da je „Ministarstvo kulture dobilo uveravanja Vlade Srbije da će pomoć za samostalne umetnike svakako biti kada u narednoj fazi budu razmatrane sektorske mere podrške“. KO JE VLADA? Zar Ministarstvo kulture nije deo te VLADE? Zar je Ministarstvo kulture nevladina organizacija? Piše pisma i dobija obećanja?! Ministar kulture ne shvata da je dvostruko ponižen: on nije ravnopravni član Vlade, on je ministar drugog reda, a delatnost za koju je zadužen je nultog reda. Da li se ministar bar delimično obavestio kako su vlade u regionu, Evropi i čitavom civilizovanom svetu donele odluke da pomognu svojim umetnicima? Odmah, ne u nekoj sledećoj fazi. Svi su to uradili. Naš ministar je pisao pisma Vladi čiji je član!
Gospodo koji upravljate Srbijom, možete da se hvalite da smo najbolji na svetu, da se najuspešnije borimo sa koronom, da ćemo imati najveći ekonomski rast. Kad je kultura u pitanju, nesporno i dokazano: NAJGORI SMO. Najgori smo po sredstvima koja izdvajamo za kulturu, najgori smo po osnovu pomoći umetnicima u vremenu krize. NULA je NULA! Nema tumačenja! Najgori!
„Bez ljudi nema kulture, ali bez kulture nema ni ljudi“ (antropolog Kliford Gerc).

Članak je prenet iz štampanog izdanja NIN.

Click