„Čovek od reči“, treći put

Na korici ekonomske beležnice naslovljene Postmoderna vremena (NIP BiF Press doo, 2009) ovaj čovek od reči, kako je sebe definisao, zabeležio je pored ostalog: „školovao se u rodnom gradu, Beogradu, ali ništa nije ljudski završio, čak ni osnovnu, jer mu je zbog izbijanja rata 6. aprila 1941. priznat četvrti, tada završni razred osnovne škole. Studirao je prava i italijansku književnost i ni to nije završio. Prokleta radoznalost ga je uvek odvlačila negde drugde, da bi se jedino i trajno zadržao u novinarstvu“.
Navodi potom publikacije u kojima je sarađivao, neke i uređivao (od Srednjoškolca, preko Studenta, Youth Life, Republike, Ekonomista…), pa ističe: „U novinarstvu gotovo da nema posla kojim se nije bavio od saradnika svih mogućih rubrika, fotoreportera, tehničkog urednika, urednika deska, do glavnog i odgovornog urednika, direktora i penzionera, a takvi često rade više nego pripravnici“.
Penzionerske dane je uglavnom provodio u Italiji, koja sasvim prirodno postaje osmatračnica za ekonomske, ali i društvene i kulturne tendencije društva, ne samo u Italiji i regionu, nego i u svetu.
Fascinantna je dokumentacija koju je sam stvorio i zauzima čitavu policu prepunu fascikli, u kojima su po temama poređani tekstovi, izvori na koje se oslanjao pišući svoje, uvek dobro dokumentovane prikaze, analize, kritike, konstatacije i predviđanja.
„Iako je ekonomija – stoji dalje u navedenoj belešci – u centru njegove pažnje, nije na odmet reći da je jedan beogradski sociolog njegovo pisanje svrstao u ekonomsku sociologiju. Ostao je veran pismenom novinarstvu i pokušao tu da dostigne koliko može“.
„Početkom 1980-ih opkladio se sa jednim tadašnjim piscem bestselera da će napisati tiražniju knjigu od njegovih. Napisao je, objavio kod Nolita i to tri izdanja u roku od 11 meseci i u ukupnom tiražu od 12.000 primeraka. Naslov knjige glasio je Lumbrokultura. Gajenje glista; istina, nije to bila beletristika, no bila je knjiga, visoko tiražna i dovoljna da mu bude priznata pobeda. Ima dva creda: dati čitaocu što više relevantnih podataka i učiniti to čitljivim. Film (TV seriju) M*A*S*H* smatra uzorom kako objediniti strahote sa humorom i dobroćudnošću“.
Članak je prenet sa portala Danas.