Šamari za EU i NATO
Piše: Željko Ivanović
Baš u momentu dok se predsjednik Đukanović na radnom ručku sa EU ambasadorima zaklinjao kako će “vladavina prava biti ključni prioritet državne politike”, njegov privatni direktor Službenog lista je razriješio opštinsku vlast u Budvi. Paralelno je novopečeni koalicioni partner iz Crnogorske V.B. dao nalog da se urade novi pečati, dok je pretorijanska garda privatnog Đukanovićevog tužioca Milivoja Katnića saslušavala u Limenci predsjednika SO Krsta Radovića i njegove saradnike.
Baš u momentu kada su pojedini ambasadori prijatelju i partneru Đukanoviću davali “korisne sugestije po pitanju vladavine prava”, privatni tim nesalomivih Milovih istražitelja uhapsio je direktora Komunalnog preduzeća Budva samo dva dana nakon što je lokalni DPS podnio prijavu protiv njega – za ometanje saobraćaja! Dok na procesuiranje Ivana Brajovića čekamo duže od godinu nakon što je Di Kej otkrio da mu je u koruptivnom poslu decenije platio porodično imanje po 16 puta skupljoj cijeni od tržišne. Školski primjer, dakle, selektivne pravde, rekla bi britanska ambasadorka Kemp, ali ona nije prisustvovala ručku jer UK više nije dio EU. Kakva šteta.
Baš u momentu dok je predsjednik države objašnjavao EU ambasadorima kako je 17 veće od 16, što je svuda u EU osnovno demokratsko načelo, njegov dugogodišnji koalicioni partner Ranko Krivokapić je u parlamentu dokazivao suprotno – da 17 nije veće od 16 kada je stečeno političkom korupcijom. Čudo je Đukanović. Napisa davno njegov politički otac Momir Bulatović, u svojim memoarima, uz znakovitu ilustraciju: niko nema takav talenat da vas gleda u oči bez zazora dok vam govori čiste laži.
Baš u momentu kada je predsjednik Đukanović tvrdio ambasadorima zemalja EU da neće biti kompromisa sa nacionalistima i onima koji žele da unište tekovine ove generacije, Fridom haus je izašao sa novim izvještajem o stanju sloboda u svijetu kojim je udario baš na našu najveću tekovinu: “Korupcija i nepotizam i dalje su rasprostranjeni, a skromni napori vlasti da se bave problemom, djelimično podstaknuti zahtjevima za pristupanjem Evropskoj uniji, nijesu urodili značajnim rezultatima”. U istom dokumentu dalje stoji kako se vjeruje “da mnogi članovi vladajuće stranke imaju veze s organizovanim kriminalom, čime se dodatno učvršćuje DPS-ova vlast”. Ne bi me iznenadilo da je i tim povodom neki Orbanov ambasador u CG pojasnio g. Đukanoviću da se ovaj stav ne odnosi na njega i da neće nama, to jest EU, neki FH pisati izvještaje. I da će ga EU predstavnici, a ne samo gensek NATO-a Stoltenberg, i dalje pozivati na ručak jer je on legitimni i na demokratskim izborima izabrani predsjednik države. Bez obzira što svi oni znaju da je Šef lak na riječ i spreman da ih gleda u oči i laže. Kao nekad Momira.
Baš u momentu kada je na pomenutom radnom ručku Đukanović upoznavao ambasadore “sa sprovođenjem strukturnih reformi i jačanjem investicione konkurentnosti”, Rojters i Tajms of Malta su objavili istraživački tekst o jednom od naših strateških investitora – kontroverzni malteški biznismen Jorgen Fenek koji se sumnjiči da stoji iza ubistva novinarke Dafne Karuane Galicije, vlasnik je off shore firme 17 Black koja je bila uključena u projekat vjetroelektrane na Možuri. Ministar inostranih poslova Malte, Evarist Bartolo, najavljuje da će svi zvaničnici koji su involvirani u korupciju, pranje para, izbjegavanje poreza, morati da odgovaraju! Misli na malteške lidere, a ne naše. Za naše je zadužen Katnić, tako da nema ni udaljene sumnje da bi se nešto slično ovdje moglo desiti.
Baš u momentu dok je sve ovo što priča EU ambasadorima, nedjelju dana ranije, Đukanović u brk otpjevao u Briselu, na nekom sličnom ručku, i Stoltenbergu, bivši portparol Kolina Pauela i Kondolize Rajs, Adam Ereli, u Vašingtonu je završavao autorski tekst u kome je naglasio kako Crna Gora teži da bude poštovan član evroatlantske zajednice, ali da nažalost “kleptokratija crnogorskog rukovodstva dovodi u pitanje njihovu podobnost kao NATO saveznika i spremnost da ulazak u EU”! “Crna Gora pod vladavinom Mila Đukanovića krši osnovnu preambulu NATO-a koja poziva države članice da čuvaju slobodu, zajedničko nasljeđe i civilizaciju svojih naroda, zasnovanu na principima demokratije, slobode pojedinca i vladavine zakona“, piše Ereli, ali Stoltenberg neće ni da čuje. Samo što ne kaže – neće nama neki bivši portparol i neki Fridom haus objašnjavati šta se dešava u Crnoj Gori.
Baš u momentu kada je crnogorski predsjednik EU diplomatama tvrdio kako je “vladajuća struktura uvijek bila spremna za dijalog sa opozicijom oko izbornih uslova, ali ne i da dozvoli neodgovorno ponašanje i dovede u pitanje funckionalnost države”, njegova partijska hobotnica je završavala operaciju u Budvi kojom je opštinska vlast preuzeta od strane opozicije dok je ona, zavedena idejom baš o dijalogu, raspravljala sa DPS vojnicima o “mirnom i političkom rješenju spora”.
Baš u momentu kada je Đukanović EU ambasadore ubjeđivao kako “regionalne vlade vode odlučujuću bitku za našu EU perspektivu”, godišnju pres konferenciju održala je predsjednica Vrhovnog suda, sa svitom predsjednika sudova. I sa kontroverznim Rolex satom, navodno kupljenim u Pragu daleke 1997. Na sniženje. Svakako ispod famoznih 5 hiljada eura. Još da nam Vesna saopšti serijski broj koji bi to potvrdio i da se onda svi zajedno sa njom, kako reče, osjetimo ponosni zbog svega što je sudstvo učinilo u prethodnom periodu pod njenim liderstvom. Da nije Stankovića i Katnića, ovakav stav Medenice bi djelovao kao crni humor, ali u poređenju sa tužilačkom organizacijom, nije čudo što Vesni sudstvo djeluje najbolje na svijet i u Crnu Goru.
Baš u momentu kada je Đukanović, pomalo ljutito, sa podignutom obrvom, kako on samo to zna, zamjerio ambasadorima što njihove zemlje članice EU ni nakon godinu dana nijesu otvorile poglavlje 8, oglasio se premijer Malte Robert Abela i obećao punu istragu oko našeg strateškog partnera na Možuri. Bivši malteški premijer i drug od Mila, Džozef Muskat se osjetio prozvanim pa je saopštio kako podržava istragu jer nema šta da krije. SDT Katnić nema kad od istrage pogrešnog parkiranja po Budvi pa se ne oglašava, tako da ni Đukanović nema potrebe da se bilo čega boji. Ili nešto krije. Jer on je kao i Brajović, kako reče Milivoje, naš ugledni građanin.
Baš u momentu dok pišem ovaj tekst, dolazi mi notifikacija sa CNN, komentar Farida Zakarije, koji nakon čitanja najnovije knjige Džona Boltona zaključuje kako će “Tramp platiti svaku cijenu, napraviti svaki dil, prekršiti svaki zakon, samo ako to njemu donosi opstanak na vlasti i uspjeh”. Bojim se da je makar jedan od EU ambasadora koji je bio na radnom ručku stekao isti dojam o karakteru našeg predsjednika. Što bi rekao poznati britanski diplomata Dejvid Oven, nakon iskustva iz 90-ih sa posvađanim balkanskim poglavicama koje je pokušao da odvrati od rata: “Gledaju vas pravo u lice i lažu. A vi to znate i oni znaju da vi to znate. Ali jednostavno morate da nastavite”.
Baš je sada pravi momenat da završim ovaj tekst uz prigodnu želju koju, nadam se, dijele EU ambasadori i gensek Stoltenberg – da nas Milo još dugo, dugo vodi u EU i NATO integracije i partnerstva. Nek je vječna Crna Gora.
Tekst je prenet sa portala Vijesti.
