Pobjednik nad Covidom žuri u izbornu pobjedu

20. June 2020.
Zašto je dozvoljeno odigravanje derbija Partizan - Zvezda a da najmanje 16.000 ljudi ne poštuje preporuke o nošenju maski i održavanju razdaljine? Trebalo je ići niz dlaku navijačima-biračima.

Piše: Boško Jakšić

Srbija je istom brzinom kojom je zavela vanredno stanje ukinula mere zaštite od pandemije kako bi birači naprednjacima i njihovom lideru u nedelju dodelili uverljivu pobedu na izborima koju bi on mogao da upotrebi za jačanje svoje autokratske vlasti. Za razliku od nepostojanja ikakve neizvesnosti oko pobede SNS-a, konstantan rast novozaraženih posle popuštanja mera nameće pitanje da li će posle izbora uslediti povratak oštrih restrikcija. Broj novozaraženih je i po zvaničnim statistikama počeo da raste, a ton analizi dao je Aleksandar Vučić lično, rekavši da je 80-100 novozaraženih dnevno “normalan” broj, da se radi o “repu pandemije”, o asimetričnim slučajevima, što znači da imaju blaže simptome i niži stepen smrtnosti. Covid-19 daleko je od toga da je pobeđen, ni Svetska zdravstvena organizacija nije proglasila kraj pandemije, ali predsednik Srbije i oficijelna struka okupljena u kriznom štabu kao da su zaboravili da se vanredno stanje uvodilo zbog upola manjeg broja inficiranih.

Sve je namah počelo da se relativizuje. Stekli su se uslovi za ukidanje vanrednog stanja i bez čekanja da se ispuni rok od 28 dana tokom kojih pad procenta zaraženih i smrtnosti treba da bude konstantan. Taj rok bi bio negde krajem juna. Nedopustivo, jer za 21. juni su zakazani opšti, pokrajinski i lokalni izbori. Pokazala se nadmoć direktive da nema još jednog odgađanja izbora koji su po prvom kalendaru bili zakazani za 26. april. Jasno je da se šefu vladajućih naprednjaka žurilo da održi izbore. Vučić, pod čijim imenom naprednjaci nastupaju i ovoga puta, želi da kapitališe na imidžu “ratnog pobednika” nad koronavirusom koji usrdno šire aktivisti vlasti i mediji pod kontrolom režima. Želi da požuri sa glasanjem dok se neizbežni udari i prave ekonomske posledice pandemije ne sruče na glavu građana koji će brutalno shvatiti da ne žive u njegovom Zlatnom dobu. Želi, konačno, da obezbedi da SNS osvoji najmanje 50 odsto glasova – što je udobna većina pre nego što neki eventualni sporazum o Kosovu ozbiljno ne uruši popularnost naprednjaka i njihovog šefa lično.

Vučić je doneo slobodu, glasila je krunska poruka koja je omogućila da se preko noći ukinu sve vanredne mere donete zarad očuvanja zdravlja naroda. Trebalo je ljudima pre izlaska na birališta omogućiti da uživaju u rezultatima predsednikove pobede na koju je on svakodnevno podsećao obilazeći Srbiju (bez maski i rukavica) i otvarajući sve što se moglo otvoriti. Sem konzervi. Deo javnosti se međutim pita da li su informacije potpune, da li se “friziraju” poput predizborne tišine i da li postoji realna opasnost od drugog talasa? Struka okupljena u kriznom štabu počela je da gubi kredibilitet jer nemali broj ljudi smatra da se vlast krila iza odluka struke, a da je pozadinski lekarima davala instrukcije koje će pokriti odluke o ukidanju vanrednog stanja i bezbednom odlasku na birališta (uz previđene mere zaštite). Zašto je dozvoljeno odigravanje derbija Partizan – Zvezda a da najmanje 16.000 ljudi ne poštuje preporuke o nošenju maski i održavanju razdaljine? Trebalo je ići niz dlaku navijačima-biračima. Pokazalo se da je predsednik nominalno u pravu kada govori da država ne može da se izbori sa navijačima. Ne može, zato što vlast nema razloga da se bori protiv krimogenih grupa koje je sama stvorila, koje kontroliše, nagrađuje, daje im zadatke.

Kada je nedavno sin predsednika Vučića uslikan u jednom beogradskom kafiću kako gleda TV prenos derbija, podigla se prašina uz pitanje: šta, ne prvi put, on radi u društvu “osoba poznatih policiji”. Mene je barem toliko zanimalo zašto dvojica vođa Partizanovih navijača derbi gledaju u kafiću? Zašto nisu sa svojima na stadionu? Zato što su, za razliku od većinske javnosti, imali informacije o pravom stanju stvari sa koronavirusom. Svaki epidemiolog, virusolog ili imunolog koji je tokom pandemije pokazao bilo kakvu dozu sumnjičavosti ili kritike, bio je eliminisan iz javnog diskursa. Televizije sa nacionalnom frekvencijom pažljivo su sledile uputstva predsednika s kim želi da bude u studiju. Omiljen lik mu je bio i ostao prof. dr. pulmolog koji je koronu nazivao “najsmešnijim virusom u istoriji”, koji je tvrdio da je srpski gen jači od apeninskog i time tumačio pravu pošast po Italiji, koji je ženama u Srbiji poručivao da mogu slobodno da idu u šoping u Milano – gde su cene zbog pandemije pale.

Predsednik je, kao i u svemu drugom po Srbiji, davao ton nedeljama korone. Neko vreme se predstavljao kao strog ali pravičan otac nacije, potom kao Deda Mraz koji ima punu torbu (izbornih) poklona za svoj narod. Pokazuje se da je svako od starta imao precizno definisanu ulogu. Stručni tim da prvo predstavi argumente za zavođenje vanrednog stanja, a potom da pruži uverljiva objašnjenja zašto ga treba ukinuti. Mediji da ne talasaju (neko vreme su bile ukinute konferencije uživo) i da ne insistiraju na pitanjima poput onog koliko je Srbija dala novca za vanrednu zdravstvenu zaštitu, koliko je od Kine dobila pomoći, a koliko je opreme plaćeno? Nije slučajno Ministarstvo odbrane uručilo zahvalnicu jednom tabloidu čiji se “doprinos” borbi za suzbijanje pandemije merio napadima na opoziciju koja “navija” za koronu! Tu su naravno i navijači koji su posao odrađivali bakljadama po krovovima u vreme kada su građani u znak protesta protiv naprednjaka sa terasa i balkona udarali u šerpe i lonce. Mnoge “aktiviste” korone sam propustio, ali i njihova uloga nije zanemarljiva.

Ključno pitanje je da li je vlast u žurbi za izbore navela medicinski deo kriznog štaba da situaciju predstavi boljom nego što jeste? Da i u danima kada raste broj zaraženih govori da su to lokalni i izolovani slučajevi? Da se prikrivaju nove zaraze, a broj ozdravljenih u jednom danu misteriozno smanji za više od 4.000? Da li sve to znači da su se zarad socijalnog predizbornog mira podaci o koroni frizirali? Da su brojke i procenti svesno umanjivani uz saglasnost odabranih predstavnika “struke” koji su – ne slučajno – prihvatili da se sa Vučićem slikaju na predizbornom plakatu SNS-a? Neugodna pitanja? I jesu, i važiće sve dok građani Srbije ne dobiju uverljiva objašnjenja od uverljivih ljudi. Deo članova medicinskog kriznog štaba je izgubio poverenje, a eto prilike da ga povrati.
Da bi znali punu istinu, da bi se sprečile dezinformacije na svakoj strani, neophodna je hitna objektivna analiza. Zvuči logično, ali gotovo utopijski jer vlast ima načina da spreči rad bilo kakvog nezavisnog ekspertskog tima. Tako je bilo uoči izbora, tako će po svemu sudeći ostati i posle njih. A sasvim je moguće da ni ovakva pitanja više neće biti dopuštena.

Tekst je prenet sa portala Oslobođenje.

Click