Odlazak djeteta s Kozare

Piše: Dragan Markovina, Oslobođenje

Slučaj je htio da Branko Tepić, dijete s Kozare kojeg majka na kultnoj partizanskoj fotografiji Žorža Skrigina nosi na leđima, dok kraj njih korača njegova sestra, umre par dana prije još jedne godišnjice ZAVNOBiH-a, odnosno Dana državnosti Bosne i Hercegovine. Spomenuta fotografija ilustrirala je i svojevremenu čitanku iz srpsko-hrvatskog jezika pored jednako tako kultne pjesme Skendera Kulenovića “Stojanka majka Knežopoljka” i čitave generacije su odrasle zamišljajući upravo Tepićevu majku kao Stojanku, makar se ona zvala Milica.

NIKAKO DA NAUČIMO

Ono što povezuje Skriginovu fotografiju, ljude koje je ovjekovječio, Skendera Kulenovića i Bosnu i Hercegovinu jesu partizani i njihov otpor prema zločinu s jedne strane, ali i bazično herojstvo običnih ljudi i solidarnost prema poniženima s druge strane.

Najtužnije od svega je što se sve navedeno odavno izgubilo, ako već nije ciljano pregaženo. Tepićevu tužnu životnu priču prenijeli su regionalni mediji prije par godina. Od smrti majke koja je umrla 1949. godine, vjerovatno potpuno iscrpljena životnim udarcima i zločinima koje je preživjela, ali i sigurna da su preostala djeca sada sigurna. Pa preko izbjeglištva u posljednjem ratu i tog stalnog prelaska preko jedne ili druge granice, uz konstantni život u siromaštvu. Vrijedi stoga ovdje ponoviti ono što je tada rekao: “Na kraju, ispada da mi je čitav život prošao u izbeglištvu. Ali, srećan sam: kad vidim šta imam, šta ostavljam – pre svega decu i pet unuka – a u kakvim sam vremenima živeo. Nikome nisam na teretu, živim mirno i posle svega – osećam se kao pobednik.”