Studenti i mostarsko sveučilište
Piše: Dragan Markovina
Prosvjed studenata mostarskog sveučilišta koji su došli u središte grada pred zgradu Rektorata i time uspjeli čitav problem učiniti javnim otvorio je čitav niz pitanja. Ponajprije, cinizam s kojim bi se moglo pristupiti čitavoj stvari i zamjeriti studentima kako se pokreću jedino u situaciji kada se osjećaju materijalno ugroženi, jeste legitiman. No, nezainteresiranost studenata za društveni aktivizam posljedica je društva i sistema u kojem egzistiraju već desetljećima, a koji potpuno destimulira bilo kakvo nastojanje da se sistem mijenja i da se odgajaju slobodno misleći građani. S druge strane, puno je bolja autentična, u suštini klasna pobuna, od nacionalizma koji u političkim istupima redovno ispoljavaju oficijelni predstavnici studenata u organizacijama nakačenim na upravu sveučilišta, poput Studentskog zbora. Drugim riječima, jasno je da iz ove perspektive studentska 1968. izgleda kao dio nasljeđa neke davne civilizacije, koja se jeste na ovim prostorima iznova ukazala 2009. prvo na zagrebačkom Filozofskom fakultetu pa onda na ostatku sveučilišta i diljem zemlje, ali nije uspjela proširiti utjecaj izvan Hrvatske.
Pojednostavljeno govoreći, mostarski studenti su prepoznali vrlo konkretno ugrožavanje vlastitih interesa, ne dovodeći u pitanje logiku kapitalizma. Štoviše, zapravo su je i afirmirali kroz zaključak da omjer uloženog i onoga što su dobili nazad jednostavno ne odgovara realnosti. No, puno zanimljivija od pobune studenata je reakcija uprave sveučilišta i Studentskog zbora koja je uključila frazeološki autopilot koji je dosad uvijek prolazio, zaključivši kako je riječ o politizaciji, jer su neki od studenata koji su vodili prosvjed politički aktivni. Ovolika količina besramnosti je previše čak i za mostarsko sveučilište. Prije svega bilo bi logično i sjajno da studenti počnu održavati prosvjede s ozbiljnim političkim zahtjevima, što ovdje, vidjeli smo nije slučaj. Potom, tankoćutnost uprave i Studentskog zbora u vezi s politizacijom na sveučilištu na kojem svijećom treba tražiti profesora koji nije na ovaj ili onaj način nakačen na HDZ, što isto vrijedi za oficijelne predstavnike studenata je tragikomično. Posebno u situaciji u kojoj je i utemeljenje tog sveučilišta, nastalog na infrastrukturi Univerziteta “Džemal Bijedić”, ali uz potpunu negaciju tog nasljeđa, bilo motivirano isključivo politikom, odnosno nacionalističkim prisvajanjem zajedničkog nasljeđa. Da cirkus bude veći, sveučilište je na koncu odlučilo obilježavati svoje godišnjice kao da ovog diskontinuiteta nije ni bilo. Uključimo li u čitavu priču i sasvim konkretne optužbe Mirjane Kasapović, redovne profesorice na Fakultetu političkih znanosti u Zagrebu, koja je vrlo uvjerljivo prikazala da je čitav program studija koji je pokrenula na matičnom fakultetu, u Mostaru jednostavno bez pitanja iskopiran, tvrdnje studenata postaju još jasnije. Činjenica pak da je Smiljko Šagolj, nakon što je čitavu karijeru posvetio propagandističkom novinarstvu, kako prije rata, tako i za njegovo vrijeme te nakon njega, uz moralno vrlo problematično ratno djelovanje, tamo učio studente novinarstvu vjerovatno ne predstavlja politizaciju, kad bi se pitalo čelne ljude sveučilišta.
Na koncu, teško mi je izbjeći i vlastito iskustvo o ovoj temi. Naime, budući da sam imao snažni poriv za povratkom u Mostar, svojevremeno sam odlučio upisati studij na tom sveučilištu, da bih se, pišući slobodni sastav iz hrvatskog jezika na prijemnom, susreo s tvrdnjom uvaženog profesora koji nas je nadgledao, da ne trebamo previše pisati, jer to ionako nitko neće čitati. Bit će dovoljno samo da se vidi koristimo li srbizme u tekstu.
Iako mostarsko sveučilište ne predstavlja neki bitan izuzetak po pitanju podložnosti vodećoj političkoj stranci i instrumentalizaciji institucije u političke svrhe, pa i unatoč tome što je iluzorno očekivati da će se išta bitnije bilo gdje promijeniti u skorije vrijeme, definitivno veseli to što su oni kojima bi to sveučilište trebalo nuditi znanje prepoznali da iza uzvišenih riječi ne stoji ništa više od materijalnog interesa.
Tekst je prenet sa portala Oslobođenje.
