Ruho za kugu

11. Jun 2021.
Bilo je maski koje su izumljene i predstavljane da štite od zaraza i bolesti, a štitile su samo od prepoznavanja. Jedna od takvih je bila, danas bismo rekli, težak epidemiološki promašaj i kao takva bila je "demaskirana" već prvih godina upotrebe, a postala je i do danas ostala dio karnevalske opreme.
large_SINAN
Doktor Kljun od Rima, gravura iz 1656, British Museum / Novosti

Piše: Sinan Gudžević

Za široku primjenu maske koju evo već petnaest mjeseci nosimo preko nosa i usta presudna je bila epidemija plućne kuge u Mandžuriji godine 1910. i 1911. Zna se da je masku i način nošenja preporučio, bolje reći naredio, tadašnji kineski epidemiolog Wu Lian-teh (ili Wu Liande). Wu je studirao u Britaniji, a kad ga je kinesko ministarstvo zdravlja poslalo u Mandžuriju da rukovodi borbom protiv kuge, zaveo je ograničenje kretanja ljudi i propisao da maske nosi ne samo medicinsko osoblje već i narod. On je evropsku hiruršku masku ojačao s više slojeva pamuka i gaze, i ona se pokazala mnogo boljom zaštitom od one bez pamuka. Wu je, prije toga, iz pluća jednog umrlog Japanca izdvojio bacil Yersinia pestis, inače otkriven petnaest godina ranije, te je ustanovio da se plućna kuga može prenositi direktno s čovjeka na čovjeka, bez posredstva buha i miševa. Ta maska, smišljena da štiti od bakterija, naći će široku primjenu i u vrijeme velike virusne epidemije španjolske gripe 1918/1919. Ona će ostati u upotrebi i kasnije, njena mlađa verzija će postati dio svakodnevnog života u Kini. Sve je to zato što su i kuga i španska gripa ostavile velik i još svjež ožiljak u Aziji. Evropa je kugu već smjestila u davnu prošlost, Azija nije. Azijski turisti sa maskama na licu po evropskim su aerodromima godinama izazivali i čuđenje i odbojnost mnogih Evropljanja, a danas ih neki zovu avangardnim, iz ograda zubnih ljudima lako izlaze riječi. Maske na licima istočnih Azijata imaju veze sa disciplinom koju je bio učvrstio Wu Lian-teh, a ova je imala dugu tradiciju u kulturi življenja u carstvu. Wu Lian-teh se pojavio kad je mikrobiologija već bila odmakla i kad se već vjerovalo više u postojanje mikroba nego u Hipokratove Aristotelove miasme.

Ali je u dramatičnom razvoju zaštitne i higijenske maske bilo zabluda i promašaja. Oboje je dolazilo od neznanja iz nepoznavanja. Bilo je maski koje su izumljene i predstavljane da štite od zaraza i bolesti, a štitile su samo od prepoznavanja. Sve se činilo da budu zaštitne, ali štitile nisu. Jedna od takvih je bila, danas bismo rekli, težak epidemiološki promašaj i kao takva bila je “demaskirana” već prvih godina upotrebe, a postala je i do danas ostala dio karnevalske opreme. To je kljunata maska iz 17. stoljeća koju su nosili oni koje su zvali doktori za kugu. Ti doktori nisu uvijek bili medicinski obrazovani, ali su bili neka vrsta, danas bi se reklo, državnih službenika. Francuski dvorski ljekar Charles de L’Orme izumio je i masku i još ruho za doktore od kuge, koje je bilo jedna od preteča današnjih medicinskih “skafandera”. Kako je izgledao vidar od kuge u tom ruhu pokazuje slika uz ovaj tekst. Dugačak mantil od kozje kože, rukavice, jaka obuća i maska s kljunom. U tom kljunu je bila mješavina raznih mirisnih trava i mirođija, zapisano je da je bilo maski čiji je kljun sadržavao čak 55 zdrobljenih vrsta trava i mirisa. Na kljunu su bile dvije rupice kroz koje je doktor disao. Vidjelo se brzo da tako prerušeni vidari ne vidaju od kuge, već često od kuge i sami umiru. Prilika takvog liječnika je brzo postala predmet karikature, pjesničkih epigrama i karnevalskih izrugivanja. Sa lijeve i desne strane našega Doktora Kljuna, smještenoga u Rimu (Doctor Schnabel von Rom) nalazi se po 8 stihova koji služe da srozaju doktora i njegovo umijeće. Ti su stihovi napisani izmiješanim latinskim i njemačkim, taj se bućkuriš u teoriji književnosti zove makaronska pjesma. Mješavina jezika služi da kljunatog doktora prokaže kao poluučena i neznavena. Da je on takvim smatran i u široj zajednici, vidi se u lijevom donjem uglu, iz prizora koji karikaturu kiti: grupa djece bježi od njega i njegova štapa na čijem vrhu je pješčani sat opremljen krilima slijepog miša, simbola prolaznosti života. Djeca bježe sa polja u grad (na slici desno) što je jasna poruka da se osjećaju zaštićenije ondje gdje vlada kuga negoli na pustoj ledini ispred kljunatog iscjelitelja. Gravura je iz 1656. godine, načinjena je u radionici Paula Fürsta u Nürnbergu, a urađena je prema nekom od crteža kakvih je bilo više. Tekstu lijevo i desno od doktorove figure ne zna se autor, a potpisana Columbina (koja je stihove “prepisala iz života”) tada je već dobro poznati lik sluškinje iz teatarske varijante Commedia dell’arte. Ispod slike je “naslov” na ondašnjem njemačkom: Ruho protiv smrti u Rimu. Godine 1656. Tako idu doktori ljekari po Rimu kad posjećuju oboljele, te ih liječe ili nose, a da se zaštite od otrova, imaju na sebi dugi ogrtač od nadavanih komada. Lice im je prerušeno pod obrazinom, na očima imaju velike kristalne naočale, a sa nosa im ide dugačak kljun ispunjen mirišljavim travama. U rukama, dobro pokrivenim rukavicama imaju dugi prut kojim pokazuju šta valja činiti i čime se treba služiti.

Evo 16 makaronskih stihova, onako kako su ugravirani, s istaknutim latinskim riječima, osam s lijeve i osam s desne doktorove strane, i sa ondašnjim pisanjem njemačkih riječi:

 

Vos Creditis, als eine fabel

quod scribitur vom Doctor Schnabel

der fugit die Contagion

et aufert seinen Lohn darvon

Cadavera sucht er zu fristen  

Gleich wie der Corvus auf der Misten

Ah Credite, sihet nicht dort hin

Dann Romae regnat die Pestin.

Quis non deberet sehr erschrecken

für seiner Virgul oder stecken

qua loquitur als wär er stumm

und deutet sein consilium.

Wie mancher Credit ohne zweiffel

das ihn tentir ein schwartzen teuffl

Marsupium heist seine Höll

und aurum die geholte seel.

 

U prevodu bi se, “uz izgrižene usne i izbijen zub”, to moglo i ovako prirediti:

Vi mislite da je blun/ ono što je doktor Kljun./ Od dodira bježi taj/ pláća mu je svijet i raj/ Leš će dići uz svoj znoj/ kao gavran što će gnoj/ Nek ostane Rim u dalj/ u Rimu je kuga kralj./ Koga ne bi stigla kap/ kad mu vidi prut il štap,/ oni su mu čitav rijek/ savjet su mu sav i lijek/. Neki misle da ga čak/ dodiruje crni vrag/ pakao mu kesa jest/ a zlato mu dušin leš.

Iz godina kuge ostala je i njemačka izreka: Fleuch pald, fleuch ferr, kum wider spot: / Das sint drey krewter in der not / Für all apptecken und doctor. (Bježi što prije, bježi što dalje, vrati se što kasnije; to su tri trave za muku, za ljekarničku i liječničku struku).

Doktorsko ruho nije moglo zaštititi Doktora Kljuna od kuge, ali bi danas svakako bilo prilično pouzdana zaštita od našega virusa po imenu corona. Jest da bi ta zaštita bila jedna od najskupljih, i jest da bi je malo ljudi moglo sebi priuštiti, ali se onaj koji bi je imao na sebi zimi svakako ne bi smrzavao, a kako bi se osjećao ljeti možemo prije pogoditi nego pogađati. Iz kljuna bi mu svakako u nos išli mirisi, sve dok ne bi ishlapili.

Tekst je prenet sa portala Novosti.

Share