Mogu li se politički trendovi iz Hrvatske preliti u BiH?

Piše: Dragan Markovina

Na proteklim lokalnim izborima u Hrvatskoj dogodila se politička revolucija, koja jeste logično najvidljivija u Zagrebu pa potom u Splitu, ali zato nije ništa manje bitna u Istri ili u ostatku Dalmacije. U mnogim dalmatinskim sredinama izgubili su kandidati HDZ-a za koje nitko nije vjerovao da uopće ikada mogu izgubiti, dok je IDS koji Istrom vlada čak i sigurnije, nego HDZ Hrvatskom, doživio ozbiljne udarce, izgubivši i Pulu i Pazin, a lako moguće da će nakon novog prebrojavanja glasova izgubiti i mjesto istarskog župana, kojeg su osvojili za samo 54 glasa više. Pisao sam o rezultatima izbora u nekoliko navrata na drugim mjestima pa i u Oslobođenju nakon prvog kruga i stoga nema smisla da se sada ponavljam.

JEDNOSTAVAN ODGOVOR

Dovoljno je zaključiti tek to da su građani odlučili smijeniti one koji su mislili da im vlast pripada po nasljednom pravu, da vodeće stranke sve više gube privlačnost među biračima, što će logično dovesti do toga da prestanu biti privlačne onima koji u politici žele rješavati egzistenciju i, najbitnije od svega, da su odlučili podržati one ljude koji su izgradili imena izvan politike i krenuli terenski od ulice, baveći se konkretnim problemima, bez ikakve predizborne suradnje s etabliranim strankama. Ovo se u prvom redu dogodilo u Zagrebu, ali i u Splitu.

Pitanje koje se nakon svega postavlja jeste mogu li se ovi politički trendovi preliti u Bosnu i Hercegovinu? Odgovor je, nažalost, vrlo jednostavan. Ne mogu. Čak ni objašnjenje zašto ne mogu nije pretjerano komplicirano. Naveo sam to u pretprošlom tekstu na ovom mjestu, da bi ovome što se dogodilo u Zagrebu, ekvivalent bilo to da ljudi koji su demonstrirali protiv gradnje u Hastahani sami i premoćno osvoje vlast. Silna euforija koju su ljudi s ljevice dijelili nakon proteklih lokalnih izbora u Sarajevu, a koju sam na emocionalnoj razini razumio, ali je na racionalnoj nisam dijelio, predstavljala je puno više čežnju za željenom promjenom, nego odraz stvarnosti. U realnosti se dogodila pobjeda široke koalicije etabliranih stranaka kojoj je presudni impuls dala stranka klerikalne desnice nastala od ljudi koji su napustili SDA, zadržavši identične idejne pozicije. To s događanjima u Zagrebu ili Splitu i tamošnjim pobjednicima nema nikakve veze. Štoviše, u Mostaru se i kandidirala višenacionalna lista aktivista nazvana Pravo na grad, koji su se dokazano i godinama bavili konkretnim gradskim problemima, da bi na kraju dobili jedva 2,5% glasova.

DVA NAČINA

Da bi priča zeleno-lijeve platforme Možemo i njihovog lidera te novog zagrebačkog gradonačelnika Tomislava Tomaševića, jednako kao i ona centristička novog splitskog gradonačelnika Ivice Puljka, uspjela u Bosni i Hercegovini, iz aktivne političke borbe se moraju ukloniti nacionalna pitanja i teme, kao i one o ustavnom preuređenju zemlje. A postoje samo dva načina da se to dogodi. Prvi je da se postigne neki održiv dogovor oko zajedničke budućnosti zemlje, u kojem se nitko ne bi osjetio pretjerano zakinut, što se ne čini nimalo izvjesnim u skorije vrijeme. Drugi način jeste da nacionalne, ali i ostale stranke postanu dovoljno razumne i odluče zamrznuti ova pitanja na neki srednjoročni period, od recimo deset godina, te se posvete stvarnom životu i želji da se on uspostavi unutar ovog okvira koji postoji. Šanse pak da se ovo dogodi su jednako nikakve kao i u prvom slučaju. Treće mogućnosti nema jer je jednostavno utopijski vjerovati da ovako obeshrabreni i deklasirani građani mogu u tolikom postotku odbaciti sve svoje strahove i racionalno pristupiti životu i politici. Kako vidimo na mostarskom primjeru, takvih je oko 2,5% pa čak i da im pridodamo još par postotaka onih koji su glasali za građanske opcije ili onih koji nisu niti izašli na izbore, opet baratamo s vrlo malim brojem ljudi, koji k tome ne vjeruju u mogućnost promjene. A ta vjera je u proteklih mjesec dana u Zagrebu i Splitu bila toliko prisutna da je jednostavno bilo nemoguće da izbori završe ikakvim drugim ishodom.

Tekst je prenet sa portala Oslobođenje.