Kad život piše najcrnje komedije
Piše: Miroslav Filipović
Tako to ovdje ide. Kad pomislite da ste sav krajnji apsurd vidjeli u crnim komedijama braće Coen ili Slobodana Šijana, ošamari vas neka vijest iz crne kronike, kakvih nikad ne manjka, pa vam drekne u uoči: Kakva crna komedija! Kakav crni humor! Život piše najcrnje scenarije. Kakav Fargo, kakvi Maratonci! Skrolaj niže sve do crne kronike!
Ne spominjem bezveze u ovom kaotičnom uvodu ta dva kultna filma.
U Šijanovim Maratoncima su pogrebnici Topalovići „jureći 30“ na seoskom drumu pregazili „gospodina Rajkovića“, a u Fargu se značajan dio radnje odvija na cesti usred snijegom i ledom okovane pustoši Sjeverne Dakote, gdje se naizgled nekažnjeno događaju razne grozote.
Pregazio ga svećenik, opljačkao bolničar
Ovdje kod nas, onaj gorespomenuti Život svakodnevno ispisuje crnje scenarije, koji su bolji od onih filmskih jer, naprosto, nisu izmišljeni. Evo jednog.
Nedavno je na cesti između Tovarnika i Vinkovaca na istoku Hrvatske 57-godišnji Anđelko Kovačević (sam je o tome pričao za novine pa mu ne treba skrivati identitet) kasno popodne hodao cestom prema svome selu. Nakon što je u Vinkovcima obavio neku kupovinu, odlučio je pješice potegnuti desetak kilometara do kuće. Ali tamo nije stigao, ne toga dana. Nadomak selu, s leđa ga je pokosio automobil i odbacio u kanal. O silini udarca govori da je odlomljeni retrovizor VW Passata karavana ostao u kanalu s ozlijeđenim i onesviještenim Anđelkom, dok se vozač, ne pomogavši mu, odvezao svojim putem. Ili narodski rečeno – pobjegao s mjesta nesreće. Ubrzo se ispostavilo da je za volanom bio seoski župnik. Kasnije će izjaviti kako mu se učinilo da je u nešto udario vozilom, ali nije stao da bi provjerio.
No, filmski zaplet ove životne priče tek tu postaje pravi čvor. Neki je vozač uočio čovjeka u kanalu pored ceste te pozvao Hitnu pomoć. Ovi su brzo stigli i unesrećenoga odvezli u bolnicu u Vinkovce. A kada je nesretnik došao k svijesti, dali su mu njegove stvari. Tada je shvatio da je opljačkan. Iz torbice mu je ukradeno 13 i pol tisuća kuna (oko 1.800 eura) no, kako je poslije ispričao novinarima, lopov je bio brzoplet te nije zavirio i u drugi džep torbice gdje je bilo još 12 tisuća kuna.
Ubrzo se ispostavilo da je pregaženog nesretnika opljačkao bolničar Hitne pomoći. Da zaokružimo ovu crnohumornu priču s gorkim happy endom odgovorom na pitanje zašto je čovjek, koji je na povratku iz grada odlučio pješačiti cestom desetak kilometara do kuće, sa sobom nosio skoro 3.500 eura, iako nije išao kupovati ništa veliko ni skupo.
U zadnje vrijeme – kazao je i to novinarima – u selu su zaredale provale u kuće pa je, bojeći se za svoju ušteđevinu, zaključio kako je pametnije ponijeti je sa sobom. Nije nesretnik računao da će ga usput pregaziti svećenik i opljačkati bolničar, dvojica ljudi koji svaki na svoj način službuju kako bi ljudima pomagali, a ne odmagali. U kraju gdje se sva životna ušteđevina nosi naokolo sa sobom, jer lopovi harače po kućama, ispada da se čovjek više ne može pouzdati ni u crkvenjaka ni u medicinara.
Nevjerojatnije nego u filmovima
Ima li, budimo realni, nadrealnije priče od ove u svim onim crnim komedijama? Ima, ali su ih izmislili nekakvi trustovi scenarističkih mozgova, dok ih ovdje novinari crne kronike zapisuju posve rutinski, kao popis stvari koje treba kupiti u dućanu.
Život ovdje piše najcrnje komedije i one, zapravo, nisu nimalo smiješne. Na našim je cestama bježanija s mjesta nesreće takoreći postala narodni običaj – (zlo)čin koji se u trenutku panike, pijanstva ili naprosto iracionalnog umišljaja da će se njime sve riješiti, obavlja skoro pa instinktivno.
Nevjerojatnije nam zvuči vijest da je onaj koji je skrivio nesreću odmah priskočio u pomoć. U ovom slučaju za volanom nije bio ni nezreli tinejdžer koji je od ćaće iskamčio ključeve BMW-a da se s društvom odveze na dva-tri pića, a ni neki bahati lokalni budžovan koji inače gazi sve pred sobom. Za volanom je bio svećenik, božji službenik, kojemu je posao i poziv da svojim djelom svjedoči dobrotu, čestitost i ostale vrline koje ne uključuju bijeg s mjesta nesreće. Onog nesretnika je ojadio i onaj bolničar kojemu dužnost profesije nalaže da među prvima priskoči i hitno pomogne. Taj je to i učinio, ali usput ga i opelješio.
Po nekoj statističkoj logici, šanse da čovjeka koji hoda uz rub ceste noseći sa sobom svu životnu ušteđevinu pregazi svećenik i zatim pobjegne ne osvrćući se, a potom ga opljačka bolničar koji mu je došao pripomoći – čine se gotovo jednakima da ga, kao u nekom filmu, na tom putu otmu vanzemaljci. A, eto, dogodilo se. I nije znanstvena fantastika. Jer, nema toga što život kod nas ne može prirediti, a da nije crnje od crne komedije i nevjerojatnije od znanstvene fantastike.
Izvor: Al Jazeera.
