Još će i nacisti postati antifašisti

Piše: Dragan Markovina

Bilo je to jasno od početka, ali svejedno iznenadi besramnošću. Dakle, kad se jednom u javnom prostoru legitimira revizionistička logika, ona se ne može zaustaviti prije prirodnog kraja. A prirodni kraj je toliko očit da zvuči nevjerovatno. Prvo se krenulo s tim da su i partizani činili zločine, a potom da ih onda ništa ne razlikuje od fašista, pa se nastavilo s tim da su se eto svi borili za vlastitu naciju, na ovaj ili onaj način. Zbog toga su po toj logici svi bili antifašisti, uključujući i četnike. Od te teze tek nas je korak dijelio od ovoga što smo neki dan vidjeli u Beogradu, da se, pored Draže Mihailovića, u službenu proslavu 9. maja uključuje i neskrivene sljedbenike fašističke ideologije, a to su Dimitrije Ljotić i njegov Zbor, zajedno s njihovim pjesmama. Nakon ovoga valjda je jasno što slijedi. Posljednja instanca je ta da su i njemački okupatori bili antifašisti. Jedino je ostalo nemoguće odgovoriti na pitanje, a protiv koga su se partizani i iskreni antifašisti onda borili, kad su svi bili na istoj strani?

LUDILO NAJGORE MRŽNJE

Nije ovo, dakle ništa novo. Revizionizam, motiviran militantnim antikomunizmom i antijugoslavenstvom predstavlja zajednički nazivnik svih ovdašnjih nacionalista, pri čemu je Srbija u svemu tome najdalje otišla. No, činjenica da se sada tom njihovom osebujnom doživljaju povijesti smijemo, kad nas prođe nervoza, ne znači da vrlo brzo to neće bio općeprihvaćeno i toliko uobičajeno da više nećemo niti primjećivati.

E, sad zašto je do svega toga došlo i kako je to uopće moguće je malo kompleksnije pitanje koje se ne može zaustaviti tek na odgovoru da su nacionalisti dobili i nametnuli svoju viziju prošlosti. Ništa od toga ne bi moglo proći da brojni potomci partizana i ljudi koji baštine tu tradiciju nisu pristali na nacionalizaciju partizanskog pokreta. Stvar je otprilike sljedeća. Nakon što je prošlo ludilo najgore mržnje prema socijalizmu i Jugoslaviji devedesetih, krenulo se konstruirati nove vrijednosti, unutar kojih su partizani prihvatljivi isključivo zato što su se borili i za nacionalno oslobođenje i stvaranje federativne Jugoslavije. Pa su tako stvorili Hrvatsku, Bosnu i Hercegovinu, Crnu Goru, pa čak i Srbiju. Sve drugo je, osim tog nacionalnog oslobođenja i stvaranja državnosti, jednostavno zaboravljeno. I jugoslavenski okvir i socijalistička revolucija i sveopći modernizam. A kad su i mnogi antifašisti, valjda da bi barem nešto spasili, pristali na to da se partizanski pokret uvažava tek u smislu onoga što je napravio za našu, odnosno nacionalnu stvar, onda stvarno nije teško doći do toga da između partizana i ostalih i nije bilo neke suštinske razlike. Jer, su se eto i oni borili za nacionalnu stvar i za vlastitu državu. Istina, znali su zastraniti, ali i partizani su radili zločine i to je onda sve isto. Tuđman je to patentirao kroz nakaradnu ideju nacionalne pomirbe jer su se svi borili za Hrvatsku na svoj način, u Srbiji se ustalio mit o dva oslobodilačka pokreta, a izgleda da se pomalo ustaljuje i u Bosni i Hercegovini, u kojoj su se i razni autonomaški pokreti, makar bili i suradnici fašista, također počeli promatrati kao antifašisti jer su se borili za stvaranje Bosne i Hercegovine.

LAKŠE JE VJEROVATI U MITOVE

Ukratko, svjedočimo potpunoj normalizaciji suludih teza, što je izravna posljedica općenitog prihvaćanja nacionalističkih vrijednosti. Istina je da su partizani stvorili federativnu Jugoslaviju i državnost republika. I dobro je da jesu. Ali, to je puno manje bitna činjenica od toga da su se suprotstavili fašizmu kao ideologiji mržnje, isključivosti, logora, genocida i promatranja naroda kao više ili manje vrijednih. I u tome su bili dosljedni, dokazujući upravo zajedničkom borbom jugoslavenskih naroda da u praksi ne podržavaju fašizam, ali i socijalizmom kao alternativom, da se svijet može misliti i drugačije. Stoga je svaki otpor revizionizmu, pa i ovom aktualnom u Srbiji, jednostavno besmislen i nelogičan ako se našem antifašizmu oduzmu jugoslavenski okvir i ideja socijalizma. Uostalom, tko god da išta zna o ovim društvima, sasvim razumije koliki je skok napravljen s formulom ‘’nacionalizacija plus elektrifikacija jednako socijalizam’’. Samo što je puno lakše vjerovati u mitove, nego propitivati ih.

Tekst je prenet sa portala Oslobođenje.