Jana Baćević – Ničija revolucija

10. September 2025.
Bijele Vode kod Gline nekada su bile ponos Banije, a danas su “selo duhova” s tek 16 stanovnika. Povratnici se, osim s praznim kućama i praznim poljima, godinama bore i s pljačkašima. Iz kuća su odneseni namještaj, životinje pa čak i cigle, a pravda se još uvijek čeka. Više o životu na rubu nestanka pogledajte u priči Vlatke Koren.
1748625753_kolona_30_maj.format-webp.width-900
Foto: N1

Autorka: Jana Baćević, autorka je društvena teoretičarka i vanredna profesorka na Univerzitetu u Daramu (Durham) u Velikoj Britaniji, trenutno na kondicionim pripremama u Beogradu Izvor: Peščanik

U prividnom zatišju, na kraju leta i početku (?) još jedne školske godine, dok se čeka da Vučić (ne) raspiše izbore, neizbežno je da će se mnogi zapitati – čemu sve ovo? Šta je raspor društva u poslednjih deset meseci po mnogim (već nategnutim) šavovima, pokret koji se izgleda samo njegovi protivnici (sa retkim izuzecima) usuđuju nazvati revolucijom, postigao?

U fiksaciji na tačku izlaza (izbore) važno je ne zaboraviti da je revolucija, u svom izvornom (astronomskom) značenju, trajan pokret. „Trajan“, naravno, ne znači i večan – ništa nije večno, čak ni u astronomiji – ali godinu dana, koliko traje revolucija iz zemaljske perspektive (ili, preciznije: revolucija, što je način na koji definišemo ljudsku godinu na Zemlji), zgodan je aršin kojim možemo meriti vreme.

Što nam sugeriše da su sledeća dva meseca ključna. Ali ne zato što na kraju ta dva meseca stoji godišnjica pada nadstrešnice u Novom Sadu ili zato što će režim u ta dva meseca svojski zapeti da krediterima iz inostranstva pokaže da ipak može da isporuči i litijum, i puteve, i Expo, i ostale prirodne resurse, i šta god da je već unapred prodato (odgovor je, naravno, sve). Ne ni zato što će, kao što studenti već neko vreme skreću pažnju, u ovom procesu podivljati i otvorena represija (policijsko nasilje) i „suptilnije“ tehnike (antiblokadni protesti i grafiti, podrivanje iznutra). Već zato što kraj ta dva meseca zavisi od onoga što sada, danas, i sutra, i prekosutra, radi svako od vas.

Budućnost je, drugim rečima, ono što živite sada.

Budućnost ne zavisi od toga koga ćete zaokružiti na sledećim izborima, niti da li će na tim izborima pobediti SNS (kao što verovatno hoće), niti da li će, ukoliko rezultat bude bio neodlučan, opozicija naći način da se ujedini (kao što verovatno neće). Budućnost ne zavisi od toga da li će EU ipak odustati od jednog projekta kopanja minerala u regionu, zato što će pažnju usmeriti negde drugde, temperature će nastaviti da rastu, a postoji mnogo drugih načina da se zagade kako vode tako i zemljište, uključujući i kroz projekte koji se prodaju kao „lokalni“ (podsetimo se, čak ni državno vlasništvo ne garantuje pravednost i održivost u zemlji gde je i država privatna stvar).

Budućnost zavisi od toga da li ćete, kada vam ponude i više od 1000€ po kvadratu placa na kom je izvor, odlučiti da ipak ne prodate, nezavisno od toga koliko se letovanja u Turskoj može kupiti za te novce (ispravan odgovor: ne više od tri, zato što će letnje temperature, ako i kada budete mogli da uzmete godišnji odmor, postati neizdržive). Budućnost zavisi od toga da li ćete ostati u zborovima, mada vas komšija sa 3. sprata baš nervira. Budućnost zavisi od toga da li ćete se organizovati u sindikate, ne da bi ste nastavili da kopate a dividende isplaćivali sebi (podsetimo se, to jeste način na koji su privatizovana društvena preduzeća u prvoj fazi tranzicije), već da biste imali način da solidarno delite troškove vrtića (ili čak napravite jedan na radnom mestu!) i advokata kad krenu da istaknutije među vama hapse ili (nezakonito) otpuštaju. Budućnost, više od svega, zavisi ne samo od toga da li ćete se suprotstaviti otvorenoj represiji, već da li ćete imati način da se suprotstavite plišanom zovu povratka u „normalu“, gde ćete moći da nastavite sa kupovinom i skrolovanjem.

Budućnost, drugim rečima, zavisi od vas.

Od vas zavisi da li ćete odlučiti da ipak preskočite jedan protest, jer prvi dan je škole a ima i prenos utakmice uveče. Od vas zavisi da li ćete se probuditi kasno od previše piva i cigara sa prevelikom glavoboljom da odete na 16 minuta tišine. Od vas zavisi da li ćete, umesto da se organizujete u grupe uzajamne pomoći pa jedni drugima dostavite ono što svačijoj deci nedostaje od školske opreme, doći kući izmoždeni jer ste po sat i po čekali u redu. Od vas zavisi da li ćete, tako izmoždeni, ipak naručiti Glovo pa zaboraviti da njihovi dostavljači (često migranti) rizikuju živote ne samo udišući izduvne gasove nego i biciklirajući po loše projektovanim kružnim tokovima. Od vas zavisi da li ćete, kad za mesec i po budete sedeli u prevozu zaglavljenom u ama baš istoj gužvi kao za vreme blokada, osetiti da vam je neko nešto oduzeo, ali se nećete sećati kada i šta.

To je pravo značenje revolucije. Revolucija nije promena režima, ovog ili sledećeg. Cilj revolucije nije promena vlasti: cilj revolucije je da postane svejedno ko je na vlasti. To je i značenje društvenog pokreta. Taj pokret nije ni „studentski“, ni „građanski“; nije cilj pokreta raspisivanje izbora, procesuiranje odgovornih, ili zaustavljanje prodaje javnih dobara, mada su svi korisni kao orijentacija. Suština pokreta nije u cilju ka kome se ide, već u mogućnosti da se pokrene. Kao i revolucija: nije ničija, zato što je svačija.

Tekst prenet sa portola Peščanik.

 

Click