Prvo i najvažnije: mnogi u Hrvatskoj stide se postupaka hrvatskog predsjednika Zorana Milanovića prema Bosni i Hercegovini. Nije relevantno to što potpisnik ovoga teksta osobno poznaje mnoge takve ljude; važnije je da među Milanovićevim biračima postoji opća, opipljiva suglasnost da ih je prevario, naročito u pogledu odnosa prema Bosni i Hercegovini. Glasajući za političara koji se izdavao socijaldemokratom i nekakvim vođom hrvatske ljevice, birači su, kada je o odnosu Hrvatske i BiH riječ, od Milanovića očekivali, u najmanju ruku, otklon od neobaviještene, verbalnim incidentima sklone prethodnice Kolinde Grabar Kitarović, i povratak na katkad vrludav, ali svakako dobronamjeran put Stjepana Mesića i Ive Josipovića. A dobili su ono što nitko ni u najcrnjim predviđanjima nije mogao pretpostaviti: promišljeno, otvoreno i programatsko paktiranje sa srpskim secesionistom i balkanskim otpravnikom Putinovih poslova, koje ne preza čak ni od otvorenog vrijeđanja Bošnjaka; štoviše, katkad se čini da je to vrijeđanje, baš kao u slučaju Milorada Dodika, neodvojiv dio Milanovićeve politike prema susjednoj zemlji.