U društvu u kojem je književnost marginalna pojava, osim ukoliko se ne poklapa s državnom politikom, bila ona hegemonistička ili usmjerena ka jačanju narativa žrtve, književnost za djecu je nešto na što se ne obraća previše pažnje. Djeca jesu predmet iste te politike, te im se sustavno ubrizgava otrov revizijama, relativizacijama, manipulacijama, ali to je tek poligon za ono pravo, a to je kad dijete stasa u osobu koja je sposobna i spremna uzeti oružje u ruke.