Kad raspravljaju o burnim događajima iz prošlosti, ljudi najčešće ne mogu a da ne budu isključivi. S velikom sigurnošću donose sudove i o najosjetljivijim pitanjima, čak i onim o kojima se još uvijek vode stručne polemike, kao da su, u najmanju ruku, bili njihovi akteri. Valjda drže da će tako djelovati ubjedljivije, računaju na krajnji efekat. To je posebno vidljivo u slučaju Drugog svjetskog rata. Ni sedamdeset i kusur godina nakon njegovog završetka nikako da utihnu infantilna nadgornjavanja o herojima i izdajnicima, spasiocima i ubicama. Naprotiv – čini se da su nikad žešća. U javnosti se pojave s vremena na vrijeme, zavisno od trenutne upotrebljivosti, ali zato non-stop ključaju ispod površine, na manjim i većim scenama svakodnevice.