Maja Vodopivec: Dubravka Ugrešić među rijetkima je sačuvala integritet bez mrlje (VIDEO)

Izvor: VIDA/ Novosti

Dubravka Ugrešić nije pristala na nacionalizam. Bila je jedna od rijetkih koji su sačuvali integritet bez mrlje, izjavila je Maja Vodopivec, predsjednica Upravnog odbora ZakladeDubravka Ugrešić i docentica na sveučilištu Leiden u Nizozemskoj, u emisiji Vide TV Zavidavanje by Lado Tomičić.

Vodopivec je u Zavidavanju gostovala nakon što je Zaklada Dubravka Ugrešić sa Srpskim narodnim vijećem u četvrtak, 5. veljače, potpisala sporazum o suradnji koji predviđa, među ostalim, osnivanje muzeja Dubravke Ugrešić u Zagrebu, postavljanje izložbi posvećenih radu velike književnice, ali i prijenos njezine biblioteke i predmeta u Arhiv Srba u Hrvatskoj.

Vodopivec je Tomičiću objasnila da je Ugrešić, koja je početkom devedesetih zbog nacionalističkih prijetnji i napada bila prisiljena iz Zagreba otići u egzil iz kojeg se više nije vratila, svoj velik i uredan arhiv poklonila muzeju Allard Pierson Sveučilišta u Amsterdamu, koji međutim nema prostora da zbrine i njezinu biblioteku.

“Ja sam sačuvala biblioteku”, kazala je Vodopivec. Ugrešić je “jako puno čitala, bila je upućena u sve najnovije ideje, podvlačila u knjigama ono što ju je intrigiralo i koristila to u svojim djelima. Ako netko želi da radi istraživanje o Dubravkinim idejama, recimo, o ideji ‘postistine’, treba mu knjiga koju je Dubravka pročitala o ‘postistini’”, kazala je Vodopivec.

Ugrešić je za života zabranila da njezini eseji ikada uđu u hrvatske školske udžbenike. “To bi za nju bilo ispiranje nepravde koja joj je učinjena. Naravno da nju i u Hrvatskoj mnogi vole i duboko osjećaju tu nepravdu. Ona je na neki način bila velika zvijezda prije nego što počeo rat, a onda vam se desi pad s desetog sprata kad krenu da vas napadaju i proganjaju”, kazala je Vodopivec.

Ugrešić se u svojim knjigama “obračunala s nacionalizmom” i tim napadima, “ali nepravda ju nikada nije prestala boljeti”. “Ona se s tim obračunala u svojoj knjizi ‘Muzej bezuvjetne predaje’ u kojoj nikoga nije imenovala. Ona nikada ne bi priznala da u tom romanu ima sličnosti sa stvarnim likovima, ali ima”, kazala je Vodopivec, spomenuvši i druge knjige Ugrešić, poput romana “Ministarstvo boli” i knjige eseja “Kultura laži”.

“Činjenica je da smo mi koji smo bili Jugosloveni ostali bez domovine”, kazala je Vodopivec o sudbini ljudi poput Dubravke Ugrešić ili nje same, koja je iz Sarajeva na početku rata otišla u Beograd a potom, igrom slučaja, čak u Japan. “Nije problem ostati bez domovine, ali jest bez duše i duha koji je ta Jugoslavija imala, bar za nas koji je cijene i vole. A još je strašnije, što kaže Dubravka, da smo prisiljeni zaboraviti ono čega se sjećamo, i pamtiti ono čega se ne sjećamo. Ona je to zvala ‘terorom zaborava’”, kazala je Vodopivec.

Ona ne misli da ljudi koji su ostali bez domovine moraju živjeti u krizi identiteta. “Zašto? Zato što se ne identificiramo s državom nastalom na naciji? Ja sam Jugoslavenka. Vjerujem u tu ideju. To je plemenita ideja, a dobre ideje ne mogu da umru. Praksa je nešto drugo, ali plemenite ideje ne mogu da umru”, kazala je.

Vodopivec je detaljno i potresno objasnila odluku Dubravke Ugrešić da se zbog bolesti podvrgne eutanaziji te ispričala posljednje trenutke svoje prijateljice, s kojom je bila do samog kraja. Ugrešić je tako odlučila, kazala je Vodopivec, “zato što je prirodna smrt mogla da znači da je nemoćna, da nije svjesna i da je teret drugima”.

Kazala je da eutanazija “ni u Nizozemskoj nije tako uobičajena kao što se kod nas misli”. Vodopivec smatra da je “dobro da ta mogućnost postoji”, ali nije je nipošto jednostavno ostvariti. “To je vrlo teška odluka i vrlo teško pitanje”, naglasila je dodajući kako “postoji mogućnost zloupotreba”, kao i “velika siva zona između ‘da’ i ‘ne’”.

Tomičić je sa sugovornicom opširno razgovarao i njezinu o odlasku iz Sarajeva te dugogodišnjem životu i radu u Japanu gdje je doktorirala, druženju sa znamenitom kantautoricom Jadrankom Stojaković koja je također živjela u Japanu, današnjem radu Vodopivec na Sveučilištu u nizozemskom Leidenu gdje predaje mirovne studije, o sve češćem ograničavanju akademskih sloboda na sveučilištima Zapada, te o izjednačavanju nacizma s komunizmom, koje ona smatra “revizijom istorije”.

Tekst je prenet sa portala Novosti.