Nenad Lajbenšperger ličnost godine nedeljnika „Vreme“

24. December 2025.
Uprkos svim pritiscima, konzervator Republičkog zavoda za zaštitu spomenika kulture Nenad Lajbenšperger i njegove kolege neustrašivo su radili svoj posao i odbili da izbrišu Generalštab iz registra zaštićenih kulturnih dobara. Zato je „Vreme“ proglasilo ovog istoričara za ličnost godine
1765889263_nenad_lajbensperger.width-1200
Nenad Lajbenšperger Foto: N1

Izvor: Vreme

Urednički kolegijum nedeljnika „Vreme“ proglasio je većinom glasova za ličnost godine doktora Nenada Lajbenšpergera, konzervatora Republičkog zavoda za zaštitu spomenika kulture.

Nagrada se dodeljuje za unapređenje rada institucija u javnom interesu već četvrt veka.

U doba kada se pobunjeni studenti i društvo bore da institucije rade svoj posao, obavljanje svog posla po slivu zakona zakon postaje herojstvo jer ide uz pritiske, pretnje i ugrožavanje materijalne i fizičke egzistencije.

Lajbenšperger, čovek na čelu Registra nepokretnih kulturnih dobara pri Republičkom zavodu, odbio je da ukloni zgrade Generalštaba iz registra. I po cenu da ostane bez posla ili da se desi nešto gore.

Ovaj istoričar je, zajedno sa kolegama, sačuvao obraz jedne institucije i nemerljivo doprineo da se, za sada, očuvaju kulturne, istorijske i arhitektonske vrednosti i javni interes u centru Beograda.

U tom kontekstu, Lajbenšperger i kolege su odolele i pretpostavljenima i najmoćnijim ljudima u ovoj zemlji, združenom pritisku političke sile i kapitala.

Ranije u karijeri, Lajbenšperger se istakao kao savesni branilac spomenika kulture i neumorno objašnjavao značaj sećanja na antifašističku borbu i stradanja u Velikom ratu.

Veliki razgovor sa Nenadom Lajbenšpergerom biće objavljen u prvom broju „Vremena“ u narednoj godini, 8. januara.

Ličnost godine nedeljnika „Vreme“ bira se od 2001. godine.

Prethodni dobitnici: Božidar Đelić (2001), Mlađan Dinkić (2002), Ljiljana Raičević (2003), Rasim Ljajić (2004), Vladimir Vukčević (2005), Zdravko Ponoš (2006), Sonja Liht (2007), Vigor Majić (2008), Milica Delević (2009), Dragan Đilas (2010), Ivan Tasovac (2011), Jovan Ćulibrk (2012), Branko Kukić (2013), Olja Bećković (2014), Saša Janković (2015), Ivan Ivanji (2016), Ivan Medenica (2017), Tatjana Lazarević (2018), Ivanka Popović (2019), Pavle Petrović (2021), Nikola Kovačević (2022) i Dragan Bjeloglić (2023) i kolektivno pobunjeni studenti i studentkinje (2024).

 

Tekst je prenet sa potala Vreme.

Click