Zvonimir Dobrović: O arapskom queeru se rijetko govori i u međunarodnom kontekstu
Autor: Lujo Parežanin, Kratko & jasno, Izvor: Novosti
Od 15. do 18. svibnja u organizaciji udruge Domino održava se 22. Queer Zagreb sezona, s fokusom na queeru unutar arapskih kultura i zajednica. Predstavite nam ovaj tematski izbor i njegovu važnost za naš i širi kontekst.
Predstavljanjem queera i njegovih oblika u umjetnosti arapskog svijeta, ili bolje arapskim svjetovima, prvi se put o ovoj temi govori u Hrvatskoj, a takvo što je rijetkost i u širem međunarodnom kontekstu. Stoga smo ponosni da Queer Zagreb čini ovaj iskorak i otvara jedno poglavlje interesa koje se do sada nije na ovaj način obrađivalo. Čini mi se da upravo ovakvi programi čine Queer Zagreb dodatno relevantnim, jer pokazuju koliko art može biti prepoznat kao prostor istraživanja, učenja i uopće rezoniranja s određenim političkim i društvenim trenucima.
Koje sve sudionike, sudionice i formate okupljate i s kojim naglascima i interesima?
Mnoge su zemlje zastupljene, poput Irana, Palestine, Egipta, Libanona, Sudana, zatim SAD-a i Nizozemske te Hrvatske. Ovo je, svjesni smo, tek dio programa koji bi se mogao raditi, ali nam je važno uopće pokrenuti i otvoriti ovu temu kao uvod u potencijalno mnogo širu posvetu arapskom queeru. Spektar programskih segmenata i područja koja su zastupljena obuhvaćaju od plesa, kazališta, videa, performansa pa do kulturoloških momenata poput predstavljanja hrane, body painta i kaligrafije.
Skrivena ljubav – antologija
Ova važna, aktuelna i lucidna knjiga tekstova arapskih pisaca smelo zaranja u jedan od najvećih tabua modernog arapskog društva obraćajući se sa suptilnošću arapskim reformatorima i zainteresovanim čitaocima sa zapada. Skrivena ljubav bavi se temom koju bi gotovo svi voleli da ignorišu – skreće pažnju na glasove muškaraca i žena koji se bore sa svojim identitetom u društvima u kojima su neprihvaćeni i često proganjani. Zanimljiva analiza skrivenih života arapskih seksulano marginalizovanih grupa otkriva nam nepoznatu stranu arapske kulture obavijene strogim zabranama. Kroz prozno stvaralaštvo nekoliko generacija poznatih pisaca, poput nobelovca Nagiba Mahfuza i afirmisanih ili manje afirmisanih savremenih arapskih autora, upoznajemo se sa uznemirujućom slikom ljudi koji žive pritajenim, često tegobnim životima. Uzbudljivi, vispreno napisani tekstovi razotkrivaju da, iako represivne predrasude i stereotipi i dalje vladaju, postoje i moguće su promene i tolerancija, jer kulturna, verska, etnička ili seksualna raznolikost sve više probijaju zidove patrijarhalnog i tradicionalnog okruženja.
U novim političkim stvarnostima kojima smo izloženi, a koje pokazuju poseban interes za kulturni sektor, ovaj program nam može biti dobra pouka kamo nas snažna politička i društvena kontrola nad kulturom i umjetnošću može dovesti. Nije slučajno da je politika disproporcionalno zainteresirana za kontrolu kulture i umjetnosti u odnosu na razmjer koji one zauzimaju u nacionalnim budžetima ili razvoju politika koje imaju za cilj istinski prosperitet kulture i umjetnosti.
Više energije i političkih vještina se utroši na manipuliranje kulturom s ciljem njene kontrole nego u razvoj kulture. Nezavisna kultura je na to nažalost navikla i prilično je dobro istrenirana za opstanak, pa vjerujem da će odoljeti i ovim sve otvorenijim najavama napada koji se na kulturu spremaju. Jedina dobra stvar je da iskustvo govori da je kultura otpornija od dnevnih politika i da je kreativnija od politika koje joj kroje sudbinu. Politike koje ne razumiju samu prirodu kulture i umjetnosti kao prostora slobodnog mišljenja osuđene su na propast – neke prije, neke kasnije, ali u svakom slučaju sve te politike izvuku deblji kraj kad-tad u duelu s kulturom i umjetnicima.
Tekst je prenet sa portala Novosti.
