Energetski razvod

Izvor: Zoran Daskalović, Novosti

Hrvatsko-srpska postjugoslavenska brakorazvodna parnica traje i na početku četvrtog desetljeća od raspada Jugoslavije. Na red je došlo raščišćavanje odnosa u energetskom sektoru. Barem zasad struja nije energija koja trese i remeti hrvatsko-srpske odnose jer su obje zemlje integrirane u Europsku energetsku zajednicu, koja se poput paukove mreže rasprostrla po čitavom europskom kontinentu i svojim strogim pravilima uglavnom uskladila kolanje struje između pojedinih svojih članica, među njima i Hrvatske i Srbije. No plin i nafta kamen su smutnje u odnosima Zagreba i Beograda. Rat u Ukrajini dodatno je užario tinjajući sukob i razmimoilaženje hrvatskog i srpskog plinskog i naftnog tržišta, a kako sada stvari stoje dovest će do njihovog potpunog razdvajanja. U konačnici bi to moglo biti i dobro za ukupne hrvatsko-srpske odnose jer se hrvatske i srpske vlasti više ne bi jedna drugoj petljale u energetske politike koje vode.

Odluka Europske unije da se zbog ruske agresije na Ukrajinu njezine članice i zemlje kandidatkinje za članstvo što je moguće prije odreknu uvoza nafte i plina iz Rusije ima i imat će bitno različite posljedice na hrvatski i srpski energetski sektor. Hrvatska će kroz taj proces proći uz tek pokoju ogrebotinu, a Srbija će se barem u nekoliko sljedećih godina zbog toga nagutati energetskih žaba. Ambicija Hrvatske da izbacivanje ruskog plina i nafte iz Europe iskoristi da postane središnja točka za uvoz neruske nafte i plina za zemlje u svojem okruženju, uključujući i one sa zapadnog Balkana, Srbiji je palo kao kamen na njezin energetski želudac.

Promoviranje LNG terminala na Krku u spasonosno rješenje za zamjenu ruskog plina svih zemalja u hrvatskom okruženju, Srbija je ne trepnuvši odbacila. Rata u Ukrajini tada još nije bilo, a Srbija je bila zaokupljena gradnjom plinovoda kojim bi ruski plin preko Turske i Bugarske dolazio do njezinih, ali i dijela europskih potrošača. K tome, birajući pod pritiscima sa strane između hrvatskog i grčkog LNG terminala, koji su se paralelno uspostavljali kao početna točka za dotok neruskog plina i na Balkan, Srbija se odlučila i uz pomoć Europske unije odmakla u izgradnji konektora prema grčkom LNG terminalu. Ovih su dana Srbija i Albanija najavile da će udruženim snagama krenuti u potragu za investitorima s kojima bi u Draču izgradili LNG i naftni terminal kao balkanski energetski hub iz kojeg bi se zapadnobalkanske zemlje opskrbljivale naftom i plinom. Proteklih su dana srpski mediji izvještavali i o ponudama koje u Beograd stižu iz Saudijske Arabije i Irana u kojima se Srbiji uz isporuku plina i nafte nudi i pomoć u izgradnji infrastrukture kojom bi diversificirala energetske dobavne pravce i jačala energetsku stabilnost. Već neko vrijemo i SAD isto nudi Srbiji, a američki državni tajnik Antony Blinken početkom ovoga tjedna u telefonskom razgovoru s Vučićem ponovio je tu ponudu.

No sve su to još uvijek kule u zraku, a dolazi zima u kojoj više nije sigurno da će europske zemlje imati dovoljno struje, a kamoli plina i nafte nakon što su se odrekle ruskih energenata. I baltičke članice EU-a koje su prednjačile u zagovaranju i uvođenju embarga na ruske energente počele su strepiti hoće li ove zime ostati u mraku ako im Rusija uzvrati i isključi ih s još uvijek zajedničke elektromreže. I one su stale u red zemalja članica Unije koje traže da se zaštite njihovi energetski nacionalni interesi, kao što su zaštićeni interesi članica koje su upravo dobile izuzeće iz zabrane uvoza ruske nafte, od Slovačke i Mađarske, preko Bugarske i Češke, pa do Hrvatske u dijelu njezinog uvoza vakuumskog plinskog ulja iz Rusije.

Nakon što je Unija u svibnju donijela odluku da će od 1. studenog ove godine zabraniti uvoz ruske nafte zemljama članicama, ali i njezin transport preko njihovih teritorija do nečlanica EU-a, bilo je jasno da će pojedine zemlje biti izuzete iz paketa sankcija kako bi se i one s njima složile. Albanski premijer Edi Rama već je tada upozorio da je “njegova zemlja Rusiji uvela sankcije jer se solidariše s Ukrajinom u skladu s politikom EU-a, ali i zato što ne zavisi od ruskog gasa”. Izrazio je nadu da EU neće “ponovo okrenuti leđa” zapadnom Balkanu u vrijeme kada se regija suočava s energetskom krizom. “Balkan je bio veran i stao je uz Ukrajinu. Nadamo se da EU neće napraviti sramotnu grešku kao tokom pandemije kada su razmišljali kako da vakcine distribuiraju samo sebi i potpuno zaboravili na nas”, zaključio je Rama, a srpski mediji su prenijeli.

Činilo se da je poruka iz Raminih usta stigla do ušiju Unije jer je Bruxelles u međuvremenu predložio amandman kojim se i zemlje zapadnog Balkana izuzimaju iz zabrane uvoza ruske nafte. Srbija i njezina Naftna industrija ipak su se već tada počele pripremati da od početka studenog preko Hrvatske i Janafa prestanu uvoziti rusku naftu: dok zabrana ne počne važiti povećali su uvoz ruske nafte i njome punili svoja skladišta jer je postala bitno jeftinija od nafte iz drugih zemalja, ali je zajedno s drugim zapadnobalkanskim državama i dalje tražila izuzeće iz EU-ova paketa sankcija, iako je istovremeno odbijala priključiti se svim ostalim sankcijama koje je Unija uvela Rusiji, zbog čega se našla na udaru najgorljivijih zagovornika kažnjavanja Rusije.

Kada je Europska komisija na koncu povukla amandman o izuzeću zapadnog Balkana iz embarga na rusku naftu, Srbija je bila spremna na takvu odluku, ali je bijesno reagirala na ulogu koju je Hrvatska odigrala u povlačenju briselskog amandmana. Predsjednik Vučić i premijerka Brnabić zapravo su ljutito reagirali na izvještaj briselskog dopisnika Večernjeg lista koji je objavljen pod naslovom “Hrvatska stopirala uvoz ruske nafte u Srbiju preko Janafa”.

I dok su premijer Plenković i dopisnik Jutarnjeg lista tvrdili da je Europska unija povukla izuzeće Srbije zbog toga što nije uvela sankcije Rusiji, dopisnik Večernjeg lista, između ostalog, napisao je i sljedeće: “No sada je Europska komisija u osmom paketu sankcija predložila da se Srbiji odobri izuzeće i da joj se omogući nastavak uvoza ruske nafte preko Omišlja i Janafa do Pančeva, jer je to navodno pitanje energetske sigurnosti zapadnog Balkana, o kojem Komisija također nastoji voditi brigu. Međutim, Komisija samo predlaže, a odluku o sankcijama donose države. ‘Rafinerija u Srbiji već ima, u posljednje dvije godine, diversificiranu nabavu nafte preko Janafa i ne može se govoriti da joj je ruska nafta nužno potrebna zbog energetske sigurnosti nakon što embargo u prosincu stupi na snagu’, rekao nam je jedan upućeni izvor, koji je želio ostati anoniman dok prenosi raspravu koja se vodila iza zatvorenih vrata u Vijeću EU-a. Hrvatska je u toj raspravi dala argumente, nakon što je provjerila kakve točno ugovore s NIS-om ima Janaf, a pokazalo se da rusku naftu rafinerija u Pančevu može nadomjestiti (i u ugovorima je već vidljivo da se tako i planira) neruskom naftom koju uvozi preko Omišlja i Jadranskog naftovoda”.

Zbog toga što je Hrvatska koristila i ugovor Janafa i NIS-a kako bi spriječila izuzimanje Srbije iz najnovijeg EU-ova paketa sankcija Rusiji, Vučićeva je vlast već najavila da će ubrzati realizaciju barem dijela planiranih projekata novih naftovoda prema drugim susjedima, od Mađarske preko Rumunjske do Albanije i Sjeverne Makedonije. U međuvremenu služit će se Janafom računajući da se Hrvatska kao članica Europske unije neće usuditi jednostrano ga zatvoriti za Srbiju. Ako se i to dogodi, Srbiji će preostati da primjeni ono što je učinio Edi Rama kada je Albanija izostavljena iz europske pomoći u nabavi cjepiva protiv koronavirusa. U intervjuu talijanskim medijima Rama otkrio je da je uz pomoć tadašnjeg talijanskog ministra vanjskih poslova Luigija Di Maioja “švercao vakcine” iz Italije u Albaniju. “Mi smo to uradili sa našim tajnim službama: dva ministra švercuju robu jedan drugom da bi spasili ljude”, pojasnio je Rama uz opasku: “Rekao sam da smo naučili od Napolitanaca da se nikada ne treba odreći prijatelja pred policijom”.

Tekst je prenet sa portala Novosti.