Zatajeni susjedi
Autor: Hrvoje Šimičević, Izvor: Novosti
Ustudenom prošle godine naprasno je, nakon višemjesečnog rada, u zadnji tren obustavljen plan da se u Zagrebu održi izložba u organizaciji Muzeja Holokausta iz Washingtona i institucija pod upravom Ministarstva kulture. Izložba o Holokaustu i ustaškim zločinima nije održana zbog toga što je na jedan od panoa hrvatska strana eksplicitno odbila uvrstiti tvrdnju da je Nezavisna Država Hrvatska vodila genocidnu politiku prema Srbima. Ova skandalozna informacija potvrđena je Novostima u razgovoru s više izvora upoznatih s navedenom pričom. Razočarani i navodno poprilično šokirani, Amerikanci nisu željeli postaviti takvu izložbu, smatrajući da bi time sudjelovali u revizionističkoj politizaciji u režiji hrvatske strane.
Rekonstruirajući cijelu priču, Novosti su nedvosmisleno utvrdile da je u kreiranju međunarodnog skandala od prvoga dana sudjelovala vlada premijera Andreja Plenkovića, preko ministarstva Nine Obuljen Koržinek. Glavni izvođač je bila Matea Brstilo Rešetar, ravnateljica Hrvatskog povijesnog muzeja i predsjednica Upravnog vijeća Javne ustanove Spomen područja (JUSP) Jasenovac.
Detalji o nerealiziranoj izložbi pokazuju da je upravo ovaj događaj bio nulta točka nove državne politike da se po svaku cijenu, pa čak i po rizik međunarodne bruke, srpsko stradanje u NDH odvoji od riječi “genocid”. Izložba je trebala biti održana koncem studenog, u sklopu prošlogodišnjeg hrvatskog predsjedanja Međunarodnim savezom za sjećanje na Holokaust (IHRA), koji okuplja države i nevladine stručnjake s ciljem edukacije o Holokaustu. Memorijalni muzej Holokausta u Washingtonu, jedan od najvećih na svijetu, smatrao je to idealnom prilikom da u Hrvatskoj postavi svoju putujuću izložbu pod nazivom “Neki su bili susjedi”. Uz većinu standardnih panoa, koji pokazuju povijest Holokausta, izložba je koncipirana tako da se u zemljama poput Mađarske, Latvije, Litve, Poljske ili Hrvatske doda specifični, lokalni kontekst.
Planiranje je počelo u lipnju. Za izradu hrvatskog dodatka angažirani su stručnjaci iz Hrvatskog povijesnog muzeja i JUSP-a Jasenovac. U ime Ministarstva kulture i medija, a ono nadzire i spomenute institucije, od prvog do zadnjeg dana bila je uključena Dubravka Đurić Nemec, savjetnica ministrice Obuljen Koržinek. I Brstilo i Đurić Nemec su dio domaće delegacije IHRA-e, prva kao promatračica, druga kao članica. Šefica je Sara Lustig, Plenkovićeva savjetnica za Holokaust.
Naši izvori kažu da je početak bio obećavajući. U prvoj verziji, koju je sredinom rujna 2023. napisala hrvatska strana, opisani su donošenje rasnih zakona protiv Židova, rješavanje “židovskog pitanja” i kratki presjek provedbe Holokausta u NDH. Uz uništenje Židova i Roma, navedeno je da je progon Srba bio svojstven samo NDH. Nakon sugestija američke strane, Hrvati su sredinom listopada, mjesec dana poslije, u novi prijedlog teksta dodali da je “genocidna politika bila usmjerena prema Srbima”. Upravo je ovaj dodatak o genocidu doveo do potpunog obrata u ponašanju hrvatske strane. Na sastanku koji je održan nedugo poslije, Brstilo Rešetar je američkim partnerima najavila “nezavisne” revizore, stručnjake koji će pregledati cijeli tekst izložbe kako bi pročistili eventualne historiografske omaške. Nije pritom rekla o kojim ekspertima je riječ, samo da će poslati njihove komentare na dotadašnji draft.
Krajem listopada, kad je materijal već trebao biti zgotovljen, oni su putem mail prepiske priložili svoje opservacije. Uz nekoliko validnih komentara i ispravaka izložbene dokumentacije, nasrnuli su na dotadašnji opis srpskog stradanja u NDH. “Genocidne politike” prema Srbima ocijenili su spornim. Umjesto toga, jedan od njih predložio je da se pored Srba stave masovna ubojstva, državni teror i slični opisi, bez genocidnih viškova. Uz posebno znakovito i ključno obrazloženje, koje smo uspjeli dobiti u cijelosti: “u pravnom smislu po definiciji ali i u historiografiji ne koristi se genocid iako postoji intencija određenih skupina.”
U stvarnosti, malo je ozbiljnih povjesničara koji osporavaju da su vlasti NDH provodile genocidne politike ili genocid nad Srbima. Novosti su nedavno objavile tekst o tome kako je sam autor pojma “genocid”, poljski pravnik Raphael Lemkin, ocijenio da je genocidna politika u NDH bila usmjerena ponajprije prema Židovima i Srbima. Među suvremene historičare koji istražuju ovu temu i nemaju problema s takvom ocjenom najčešće ne spadaju hrvatski nacionalisti s pripadajućom diplomom iz povijesti. Oni, kako vidimo, služe hrvatskoj vladi za recenzije međunarodnih izložbi i negiranje “genocidnih politika” ili “genocida” nad Srbima u NDH.
Na drugim mjestima, suvišnim i nepotrebnim ocijenili su informaciju da je progon Srba bio “svojstven” NDH, uz obrazloženje da to nije potrebno naglasiti zato što su i druge kvislinške države imale društvene skupine koje su bile podvrgnute njihovom teroru. Kakve veze imaju druge države i njihovi terori s lokaliziranom izložbom koja je trebala biti održana u Hrvatskoj, povodom stradanja Židova i drugih naroda (!) isključivo u NDH, autor nije pojasnio. Ali je predložio da se, umjesto toga, pored Srba stavi tek da su oni bili žrtve progona u Pavelićevoj tvorevini. U duhu ove strategije, na trećem su mjestu anonimni eksperti odvojili Židove i Rome od Srba. Srpsko stanovništvo je stavljeno pored “političkih neistomišljenika”.
U samo nekoliko izmjena nestao je onaj ciljani pogrom Srba, inherentan ustaškom režimu. Ako recenzenti smatraju da pored njih nije prikladno stavljati “genocidne politike”, bilo je posve očekivano da će ih na koncu maknuti od Roma i Židova, čije genocide priznaju.
Očigledno upoznati s lokalnom materijom i vjerojatno brifirani mišljenjima stručnjaka za NDH, američki organizatori izložbe navodno su izrazili, najblaže rečeno, zabrinutost ovakvim izmjenama, ističući da je u zadnji tren, ni mjesec dana do izložbe, uneseno niz novih informacija, od kojih neke sadrže historiografske manjkavosti. Amerikanci su im ponovili da se izložba treba baviti Holokaustom i lokalnim državnim progonom drugih ciljanih grupa. Prema našim informacijama, nespornim su ocijenili uvrštavanje tvrdnje o genocidnim politikama prema Srbima. Uz isticanje popriličnog konsenzusa povjesničara na ovu temu, više puta su se pozvali na najrelevantniju adresu – JUSP Jasenovac, partnere u izložbi, instituciju koja od svojih početaka na službenim stranicama i izložbama priznaje ustaški genocid nad Srbima. U predloženi tekst vraćaju stoga većinu onoga što su hrvatski recenzenti proglasili izlišnim, pa čak i pogrešnim.
Rukovođeni savjetima najamnih historičara iz sjene, Hrvati potom odbijaju ostaviti “genocidne politike” na uvodnom panou kad je riječ o Srbima. U naknadnom pregovaranju nisu pristali ni na izmijenjenu rečenicu prema kojoj su genocidne politike i drugi oblici diskriminacije bili usmjereni prema Židovima, Romima i Srbima. Odbili su i alternativni opis tretmana Srba kao akt genocidnog masovnog ubojstva.
Nakon iscrpljujuće tvrdoglavosti hrvatskih suorganizatora, američka strana je navodno opet izrazila razočaranje njihovim ponašanjem, ponajprije zato što su u zadnji tren uveli informacije o prošlosti koje izazivaju političke kontroverze u vremenu sadašnjem, suprotne službenom stavu jednog od partnera, JUSP-a Jasenovac. Stoga su još jednom zatražili da se “genocidne politike” stave pored Srba. Ključni komunikator s hrvatske strane, usput i šefica Upravnog vijeća tog istog JUSP-a Jasenovac koji priznaje “sporni” genocid, Brstilo Rešetar je navodno podesila strategiju. Uporno odbijanje da se u izložbi povežu genocidne politike i Srbi objasnila je izostankom stručnih i pravnih istraživanja o toj temi (!).
Shvaćajući da Amerikanci ipak neće popustiti, Brstilo Rešetar predlaže uvrštavanje “genocidnih politika”, ali sada bez spominjanja ijednog naroda u nastavku rečenice. U skladu s tim, umjesto “genocidnih” iteracija koje su ponudili Amerikanci, desetak dana uoči izložbe naši pored Srba opet mijenjaju tekst i meću “masovne zločine”. “Genocidne politike” su stavili u uvod, ali ne navodeći nakon toga nijedan narod koji je bio podvrgnut takvim praksama. Politika hrvatske vlade, garnirana presudnim doprinosom recenzenata nepoznatog identiteta, tako je pervertirana do kraja: radije će sve lišiti genocida u režiji ustaša, nego Srbima priznati njihov.
Nadajući se da će se njihovi lokalni partneri ipak predomisliti, svega nekoliko dana uoči izložbe iz američkog Muzeja Holokausta još su jednom pokušali ubaciti genocidne politike prema “Židovima, Romima i Srbima”, uz navođenje specifične stradalačke pozadine za svaki pojedini narod. Navodno su opet izrazili žaljenje što Hrvati očigledno politiziraju izložbu koja bi trebala biti edukativne naravi. Brstilo Rešetar se na to sakrila iza ekspertize angažiranih recenzenata, sugerirajući da je putem njih hrvatski dio organizacije zapravo cijelo vrijeme iznosio povijesne istine.
Posredno, tako su optužili djelatnike Muzeja Holokausta da oni zapravo inzistiraju na lažima. U raspravu o izložbi koja se referira na događaje iz Drugog svjetskog rata Brstilo Rešetar tada je ubacila nuklearnu opciju – teroristički napad Hamasa na Izrael od 7. oktobra. Prema informacijama do kojih smo došli, Brstilo Rešetar im je poručila da je u svjetlu rečenog napada i rasta antisemitizma u Evropi, s hrvatskog predsjedanja IHRA-om najvažnije zajednički osuditi ove događaje, umjesto kreiranja kontroverzi koje nikome ne trebaju. Kao da je itko, mimo hrvatske strane i njene proustaške politike, proizvodio ikakve kontroverze u ovoj priči. Usput je predložila da se zbog izostanka konsenzusa oko sadržaja (hrvatskog negiranja genocida nad Srbima, op. a.), izložba “odgodi” za neki drugi put.
U kreiranju međunarodnog skandala od prvoga dana sudjelovala je vlada premijera Plenkovića, preko ministarstva Nine Obuljen Koržinek. Glavni izvođač je bila Matea Brstilo Rešetar, ravnateljica Hrvatskog povijesnog muzeja i predsjednica Upravnog vijeća JUSP-a Jasenovac
Plan je bio očigledan: ako neće biti po našem, onda ćemo radije minirati cijeli projekt.
Tako je, u tišini, sve do ovoga teksta, Hrvatska na međunarodnom planu izazvala nezapamćeni revizionistički skandal. Projekt je možda propao, što ne znači da domaćini iz svega nisu izvukli solidne lekcije. Negacionističku argumentaciju koju su izbrusili u pripremi izložbe, a po svemu sudeći i one iste anonimne stručnjake, hrvatska je vlada, predvođena Ministarstvom kulture, iskoristila da izvrši koordinirani udar na Jasenovac, simbol ustaškog genocida nad Srbima. Očigledno nisu zaboravili da su se američki partneri pozivali na JUSP Jasenovac i njihovo priznavanje genocida nad Srbima. Neslužbeno smo doznali da je još tijekom pripreme izložbe na svako američko citiranje jasenovačke institucije hrvatska strana odmahivala rukom, tvrdeći da na njihovim stranicama ima dosta grešaka.
U studenom 2023., kad je već bilo jasno da izložba s američkim Muzejom Holokausta neće biti održana, iz Ministarstva kulture su od JUSP-a Jasenovac, prema pisanju tjednika Nacional, zatražili da im na reviziju pošalju tekst novih informativnih panoa, koji su po sugestijama IHRA-e trebali biti postavljeni na području bivšeg logora. Premda su u prvoj verziji teksta stručnjaci iz ove institucije jasno povezali genocid i Srbe, baš kao i u vezi izložbe, Ministarstvo kulture je genocid odstranilo. U skladu sa završnom fazom neuspješnih pregovora s Amerikancima, uz spominjanje Roma i Židova maknuti su pojmovi “genocid”, odnosno “Holokaust”. I konstatirali su kako su za reviziju prve verzije teksta i ovdje angažirali recenzente, ne spominjući njihova imena. Uzaludno su njihove identitete pokušali utvrditi mediji, nevladine organizacije, ali i Savjet JUSP-a Jasenovac, u kojem sjede i predstavnici naroda žrtava genocidnih politika NDH.
Nekoliko mjeseci nakon “revizije” izložbenih panoa u Jasenovcu, u svibnju 2024., na portalu CroFacta povjesničar Vladimir Geiger analizirao je tekst koji je 2007. objavljen na stranicama JUSP-a Jasenovac. Neutemeljenom je ocijenio tvrdnju da je na sastanku nacista i ustaša u lipnju 1941. dogovoreno rješavanje “srpskog pitanja”, naime genocidna politika. Ubrzo nakon objave teksta, Brstilo Rešetar je kao šefica uprave JUSP-a Jasenovac poslala pismo ravnatelju Ivi Pejakoviću, tražeći od njega žurno uklanjanje ovih, ali i drugih “historiografskih netočnosti” na mrežnim stranicama. O kojim netočnostima je bila riječ, moguće je samo spekulirati. Ali, ako je preko Geigerovog teksta odstranjena genocidna namjera, onda je i svaki spomen genocida na drugim mjestima u ovoj instituciji postao suvišan. Suprotno stvarnosti koja se odvijala od 1941. do 1945. godine. Pejaković je odmah podnio ostavku, koju je kasnije obrazložio višemjesečnim neslaganjem s poslodavcima i njihovim nastojanjem da institucionalno osporavaju genocid nad Srbima u NDH.
U cijelu priču, sada lično, uplela se i ministrica Obuljen Koržinek, najavivši “reviziju” cijele službene stranice JUSP-a Jasenovac. Ne treba sumnjati da će revizori opet biti neimenovani “stručnjaci” koji zadnjih godinu dana kroje zastrašujući državni odnos prema Drugom svjetskom ratu. O tome što će točno tražiti i micati, najbolje govori ministričina izjava koju je dala tim povodom. Poručila je da u Jasenovcu ubuduće treba prenositi znanja o Holokaustu nad Židovima, genocidu nad Romima i – “masovnim zločinima” nad Srbima. Baš onako kako su isplanirali radeći na propaloj izložbi.
Za potrebe ovog teksta Novosti su tražile očitovanje Ministarstva kulture, Brstilo Rešetar i Sare Lustig, voditeljice hrvatske delegacije IHRA-e. Pitali smo ih tko je i zašto donio odluku da se genocidne politike ne uvrste pored Srba i tražili imena javno nepoznatih recenzenata izložbe. Upit smo poslali i Muzeju Holokausta u Washingtonu. Do zaključenja teksta nitko nije odgovorio na pitanja.
Tekst je prenet sa portala Novosti.
