Jeste li čitali program DP-a? Iscrpljujuće je slabouman, pogledajte samo kako bi ti tupsoni promijenili škole…

Autor: Ante Tomić, Izvor: Jutarnji list

Domovinski pokret i HDZ se dogovaraju o sastavljanju vlasti i među njima je mnogo nesuglasica. Ivana Penavu vidljivo nervira premijer Andrej Plenković, misli kako bi se lakše složio s ministrom obrane Ivanom Anušićem. To je razumljivo jer su predsjednik Domovinskog pokreta i ministar obrane iste struke. Penava je završio kineziologiju, a Anušić je blizu kraja visokog školovanja. Nakon dvadeset pet godina studiranja ostalo mu je samo desetak ispita i diplomski na Kineziološkom fakultetu.

Bilo bi neobično, ali ne možete reći to nije izazovna ideja da o budućnosti Hrvatske odluče dvojica nastavnika tjelesnog odgoja, pa da sve one mlohave i pretile zastupnike skinu u sokolske majice i šorceve i potjeraju u trk oko Markovog trga: “Ajmo, ajmo, mrdni guzicu, Opara!” Možda bi dugo sanjano jedinstvo Hrvata ostvarili upravo dvojica kratko ošišanih diktatora u Adidasovoj trenerci sa zviždaljkom oko vrata. Svi bi kao jedan vježbali u ritmu: jedan, dva, tri četiri, dva, dva, tri četiri. Ne bi bilo ovoga nereda kao danas, gdje HDZ skače zgrčku, a Domovinski pokret raznošku.

Sporovi među koalicijskim partnerima rješavali bi se utrkama u penjanju uz konopac ili utakmicama graničara. Stvar bi se okončala kad bi Branko Bačić loptom pogodio u glavu Igora Peternela, a Peternela s potresom mozga iznijeli s terena.

Tjelesno nadjačavanje, na koncu, možda je jedini način da raspravite nešto Domovinskim pokretom jer oni baš i nisu bogzna kako intelektualna stranka.

Čitali ste njihov program? Gluposti pitam, naravno da niste čitali program Domovinskog pokreta. Nitko živ to nije čitao. Portal Index donio je prije nekoliko dana njihovih “10 domovinskih stupova preobrazbe Hrvatske”, čudeći se da je dvjesto hiljada ljudi glasalo za taj bulšit, ali sumnjam da je i to nekoga potaknulo na detaljnije studiranje što nam ti momci zapravo nude.

“10 domovinskih stupova preobrazbe Hrvatske” tako je iscrpljujuće slaboumno da jednostavno ne možete dulje držati pažnju na njemu.

Daj, nemoj me zezat, govorite sami sebi, i odlazite čitati nešto pametnije i zabavnije, i samo ako ste iznimno motivirani i ustrajni, nakon niza odustajanja, s mukom ćete nekako dopuzati do kraja teksta, ošamućeni političkom neukošću hrvatskih desničara.

Istovremeno vas nekako i prepadne i gane prostodušnost s kojom oni za spas zemlje predlažu zazorne orvelijanske mjere, tvrdi dogmatizam, nepokolebljivo jednoumlje oko domovine, branitelja i crkve. Tupsoni su vjerojatno sasvim nesvjesni kako su njihove nadahnute vizije okrutni totalitarizam na koji se ni Staljin ili Mao Ce Tung ne bi lako odvažili.

Obrazovanje, na primjer. Gledajte, molim vas, kako bi Penava i društvo promijenili naše škole. “Umjesto teških knjiga i tone činjenica, Domovinski pokret potiče učenje kroz praktične slučajeve” kao da zaziva Kulturnu revoluciju u Kini prije šezdesetak godina, kad je komunistička partija dovela seljake na sveučilišta, a sveučilišne nastavnike potjerala na njive da okopavaju repu. Ne treba ni napominjati kako bi nas to unazadilo, od Hrvatske učinilo zemlju niskokvalificiranih i loše plaćenih.

Jer, one što kopaju kanale se, istina, može obučiti “kroz praktične slučajeve”, ali inženjere agronomije i profesore ustavnog prava baš i ne. Nema onkologa bez “teških knjiga i tone činjenica”, ali to, čini se, ne ide u glavu zastupnicima Domovinskog pokreta. Neki su se među njima proslavili razbijanjem ćiriličnih ploča, ali opravdano je strahovati da se ni s latinicom ne služe najbolje.

Interesantno je, međutim, kako ove neprijatelje čitanja, koji se opiru učenju ičega dužeg od Zdravomarije, uzbuđuje vladati kulturom. Premda otvoreno negoduju zbog teških knjiga, oni bi nadzirali literaturu i teatar. To je valjda zbog toga što su dosad samo Srbi išli u muzeje.

Stipo Mlinarić Ćipe nije mogao kupiti opernu pretplatu bez legitimacije da radi za Udbu i potvrde da je najmanje dvojicu domoljuba poslao na robiju. Josip Jurčević je kao vjernik ogorčen koliko je pedera među baletanima, a Mario Radić je specijalno nezadovoljan suvremenom hrvatskom likovnošću.

“Pa šta je ovo”, rekao je navodno ljutito pokazujući jedan meandar Julija Knifera, “ovo bi moj mali znao nacrtat.”

Tekst je prenet iz Jutarnjeg lista.