Zločin u Jeminovcu

Njome su bili obuhvaćena mjesta u podnožju Psunja i Papuka: Oblakovac, Vučjak Čečavski, Jeminovac, Šnjegavić, Čečavac, Koprivna, Rasna, Pasikovci, Kujnik, Orljavac, Crljenci, Sloboština, Milivojevci, Podsreće, Vranić, Nježić, Požeški Markovac, Klisa, Ozdakovci, Poljanska, Kantrovci, Gornji Vrhovci, Lučinci, Oljasi, Smoljanovci i Ruševac. Obaveza evakuacije se nije odnosila na većinski hrvatska sela koja se nalaze na istom području. Naredba civilima pravdana je potrebom zaštite stanovništva od borbenog djelovanja JNA i srpskih paravojnih formacija.

Dan nakon naredbe započela je vojna operacija “čišćenja terena” koju su vodile jedinice HV-a s područja Požege i Nove Gradiške. Suprotno najavljenoj namjeri osiguravanja stanovništva od terorizma, operacija je uključivala sustavno spaljivanje većine stambenih objekata u selima ranije naseljenima srpskim stanovništvom, što je onemogućilo povratak izbjeglima ne samo neposredno nakon operacije, nego i u narednim desetljećima.

Dio stanovništva koji se nije mogao ili želio “evakuirati” ostao je u svojim domovima ili se okupio u selima Vučjak Čečavski i Šnjegavić. Više desetina neevakuiranih osoba ubijeno je u selima Vučjak Čečavski, Šnjegavić, Ruševac, Čečavac, Oljasi i Ozdakovci. Poimenično je popisana 41. žrtva. Više od polovice ubijenih bile su žene, kao i osobe starije životne dobi. Trinaest tijela je pronađeno 2000., ali uglavnom nisu identificirana. Ostale žrtve službeno se vode kao nestala lica.

Iako je još 2000. godine započela pa prekinuta ekshumacija tijela te podignuta kaznena prijava, nitko nikada nije osuđen za ovaj zločin, niti je istraga utvrdila mogućeg počinitelja.

Institucije srpske zajednice su 2012. počele obilježavati ovaj zločin kod krsta na izlazu iz sela Jeminovac prema Šnjegaviću. Od iste godine bivši sudionici operacije HV-a organiziraju proslavu operacije u selu Šnjegavić koja uključuje i ometanje komemoracije žrtvama glasnom muzikom i “turiranjem” automobila.