Željko Matić, in memoriam

24. December 2020.
„Šta radite ovde, ovde se dolazi da se umre“, rekao mi je mrzovoljno u Opatiji u nekom od hotela gde smo se slučajno sreli. Imao je tu široku amplitudu veoma izraženi cinizam i raspoloženja od „šta ja radim ovde“ do razdraganog smeha na neku duhovitost, obogaćenu enciklopedijskim asocijacijama.
15036546_694048407421493_641860778754512537_n
Željko Matić. Foto: www.facebook.com/z1televizija / Snimak ekrana

Piše: Veran Matić

Upoznali smo se krajem osamdesetih, kada sam bio dopisnik Omladinskog radija 101 iz Beograda, najviše vezan za emisiju „Krezubi trozubac“, ali i za sve informativne programe, koje je najčešće upravo Željko uređivao. Kasnije mi je,kada smo pravili devedeset dvojku“, veoma koristilo upravo to što sam dobro poznavao stojedinicu“. Saradnja naša dva medija je bila profesionalna i jedni drugima smo pomagali i međusobno se podržavali kada smo prolazili kroz teška vremena zbog pritisaka, zabrana i pretnji. Bio je čest gost B92 i danas me je zvalo niz kolega koji ga se sećaju sa petog sprata Doma omladine gde je bilo naše sedište.

Krajem osamdesetih je došao u Beograd na odsluženje vojnog roka. To mu je teško palo „pod stare dane“, ali je bar bio Beograd, i imao je kod koga vikendom. To druženje i komunikaciju nastavili smo i devedesetih i kasnije. Više da bismo  jedan drugog proveravali da li smo ostali normalni, da bi proverili da li dobro mislimo o „drugoj strani“, da li imamo dovoljni informacija za zaključke… Željko mi je bio jedan od najboljih „uvodničara“ i tumača nove Hrvatske.

Spolja gledano uvek mi je bio više novinar, nego neki rukovodilac. Znao je da kaže „Ja sam Željko Matić, moje ime je moja funkcija”.

To je govorio i kada je sa Merlićem pravio regionalno uspešne televizijske formate i kada je prešao na N1 i radoznalo se bavio istraživanjima.

U septembru smo se čuli u vezi sa njegovim istraživanjima nuklearnog programa Instituta u Vinči, sudbini nuklearnog otpada… slao sam mu kontakte i radoznalo čekao šta će napraviti.

Umesto toga stigla je ova tužna vest. Korona je odnela još jednu novinarsku žrtvu. Sa čestitim Željkom kao da polako odlazi i deo slavne radijske epohe u kojoj su 101 i B 92 bili ključni medij tog vremena kroz koji se iškolovao veliki broj novinara.  Ovim odlaskom ostaje brisani prostor, praznina. Zjapeća rupa. Željkova smrt verifikuje novu realnost u kojoj više nema ozbiljne novinarske škole koja objedinjuje i podrazumeva da moraš posedovati neophodno znanje, biti radoznao i imati osećaj za javni interes…

Nepopravljivo.

Click